ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Šetnja




Ulica Kotromanića i okolni kvart, Sarajevo

Ove ulice mi je žao, jer je mogla biti jedna od najljepših ulica u gradu. Mogla je biti produžetak Vilsonovog šetališta, sa drvećem i obnovljenim fasadama. Očito nema interesa za to. Većinom služi kao prečica kojom se brže dođe do centra grada. Rijetko ko se ovdje šeta.

Ja prošetam često tom ulicom i cijelim kvartom, dok još nisu sasvim nestali.

četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Renoviranje stolića, dio I: Sredstvo za skidanje boje sa drveta




Kod kuće sada imamo nekoliko komada starog namještaja koji je ostao od muževe bake. Većina tog namještaja je u hodniku (stolić, ormarić za cipele, sto, dvije fotelje, vješalica za kapute), jedna fotelja i tabure u dnevnoj sobi i kredenac i polica u kuhinji. Nešto smo planirali renovirati sami, a nešto dati majstoru. Majstor je već renovirao fotelju i tabure, a mi se sada bavimo presvlačenjem taburea i krojenjem spužvi i mebl-štofa za jastuke za fotelju. Trebaće nam vremena da to završimo, a kada bude gotovo pokazaću vam kako je ispalo.

Ovaj stolić iz hodnika odlučili smo renovirati sami. Ne vidi se na slici, ali prilično je oštećen i na više mjesta mu je potrebno kitanje i ravnanje površine, ali prije svega toga trebalo je skinuti boju.

Jedan od načina skidanja boje je šmirglanje; najjednostavniji način naravno, ali u ovom slučaju neprimjenjiv, jer je stolić prefarban sa nekoliko slojeva boje u nekoliko različitih vremenskih perioda (poslije se ispostavilo da su to četiri sloja). E tu bi bilo šmirglanja i šmirglanja! 
Drugi način je skidanje let lampom ili fenom za skidanje boje. Nemamo ih i nije nam bilo u planu da ih kupimo.
Ostao je treći način - skidanje boje uz pomoć kiseline/sredstva za skidanje boje sa drveta.




To sredstvo jedva nađosmo. Gdje god smo pitali nema. Na kraju smo ga našli u prodavnici boja i lakova u prizemlju Željinog stadiona na Grbavici (za one koji su u Sarajevu i okolini, a zanima ih gdje mogu naći). Prodaje se u pakovanjima od 750 ml i 1,5 l, a cijena je 7 i 12 KM (ili 7,5 i 12, 5, ne znam sad tačno zaboravila sam, ali uglavnom nije više od toga). 

Pošto ja volim ovakve poslove uzela sam na sebe da obavim guljenje boje sa stolića. 

Uputstvo je jednostavno:  četkom premazati površinu sredstvom, ostaviti 10-20 minuta da djeluje, a nakon toga špahtlom sastrugati boju.

Evo ovako izgleda gornja površina stolića prvi put premazana, u različitim vremenskim intervalima.



Nakon što je sredstvo djelovalo pristupila sam struganju boje. To je išlo veoma lako i zapravo je zabavno (barem meni, rekla sam već da volim ovakve poslove). Sastrugana boja je suha i ne lijepi se. Sve što padne na pod poslije se jednostavno može počistiti metlom, ali je ipak dobro postaviti novine ili nešto slično, jer se poneki komadići boje ipak mogu zalijepiti za pod. Ali ni to nije strašno, jer se veoma lako sastružu špahtlom.

Ovako izgleda skidanje prvog sloja boje.




Nakon toga premazala sam površinu ponovo, ponovila proces i tako sve dok nisam skinula sve slojeve, do drveta. I skidanje tih ostalih slojeva išlo je brzo i bez zapinjanja.




Evo, ovako izgleda kada se sva boja skine.





Probala sam ja skinem i ove zaostatke boje, ali kada sredstvo dođe u dodir sa golim drvetom nekako ga raskvasi i omekša tako da se drvo vrlo lako ošteti prilikom struganja špahtlom. Tako sam na nekoliko mjesta oštetila noge i rubove stola; samo mi je špahtla krenula u drvo kao nož u puter. Stoga savjetujem da se boja skine koliko može da se ne ošteti drvo, a poslije je lako šmirglati ostatak. Tako ću i ja uraditi.

Na uputstvu piše da nakon skidanja boje drvo treba prebrisati razređivačem ili oprati vrućom vodom, radi uklanjanja voska koji se nalazi u sredstvu.

Ako nema puno slojeva boje onda ovaj proces ne bi trebao trajati dugo. Kod mene je kao što sam već rekla bilo četiri sloja, pa je trebalo više vremena. Radila sam nekoliko dana, svaki dan po dva -tri sata, zbog prekida koje treba napraviti dok čekaš da sredstvo djeluje.

Nakon ovoga slijedi dalji rad na stoliću, a to ću vam pokazati u nekoj narednoj prilici.

I za kraj savjet: Pazite kako prvi put otvarate limenku sa sredstvom, jer može da prsne i pošprica vas. Dok radite zaštitite se odgovarajućom odjećom i obućom. U pitanju je agresivno nagrizajuća kiselina. Ako kapne na kožu odmah isperite vodom (a mislim stvarno...toliko peče da ćete i sami odmah potrčati da isperete vodom, bez da vam iko to kaže)

Naravno da sam ja otvorila konzervu ležerno kao da otvaram konzervu pive i naravno da sam bila odgovarajuće obučena u japanke, šorc, majicu bez rukava. I naravno da sam trčkarala svaki čas da se saperem vodom po rukama, nogama, ramenima, vratu. I naravno da mi nije palo na pamet da se presvučem u nešto odgovarajuće. Jesam li ja glupa ili šta?

E da - za skidanje četiri sloja boja potrošila sam oko 1 l sredstva.

utorak, 19. kolovoza 2014.

Odmor


Na putu prije Kupresa

Drugi dan na poslu, nakon petnaestodnevnog odmora.

Nije da sam ja jedna od onih super zauzetih ljudi koji su neophodni na poslu pa zbog toga moraju biti dostupni 24 sata dnevno, uvijek online i uvijek uštekani u mrežu gdje god da su, pa se zato ne mogu opustiti. Ja sam od onih drugih; ona koja se uvijek brine da šta ne bude mami dok nas nema ili svekru koji je počeo da hoda bez štake nakon loma noge i operacije - sve vezano za penzionere, njihovo zdravlje ili bilo šta što bi im moglo trebati. Doduše, moja mama je veći problem s obzirom da briga za njeno zdravlje uključuje brigu kako za fizičko, tako i za emocionalno stanje (koje je krhko kao suhi list na vjetru u kasnu jesen).  Prethodne dvije godine su mi ostavile "traumu" od ovih ljetnih perioda kada se kao trebam opustiti i odmoriti, uživati, šta god. Uglavnom, moj scenario pred odmor izgledao je ovako: dan-dva pred polazak ili dočekujemo hitnu na vratima njenog stana ili idemo u bolnicu. Ni ovo ljeto nije nas to zaobišlo.


Kamenica, iznad Drvara
Kamenica, iznad Drvara

Trudim se da budem na raspolaganju i da razumijem ono što godine nose, ali kako vrijeme prolazi sve više se užasavam trenutka kada neću jednostavno moći samo da odem; u stvari kada neću moći ne samo da odem negdje van grada, nego neću moći da odem ni do svoje kuće. Ako do toga i dođe, kada dođe više bih voljela da to bude zbog toga što jednostavno samo stari, a ne zbog toga što je bolesna. Ne volim se pretvarati da sam kandidat za kćerku godine ili od sebe praviti žrtvu - dopuštam sebi da se osjećam onako kako se osjećam, jer mislim da je to na duže staze zdravije za mene. Osjećam se na momente bijesno i ljuto, a na momente puna saosjećanja i rezumijevanja. To valjda sve spada u rok službe, a možda sam i sama sebi zadala pretežak zadatak da na sebe preuzmem odgovornost za neke stvari za koje ne mogu biti odgovorna. Tuđe emocije ipak nisu moja odgovornost, pa makar se radilo i o mojoj vlastitoj majci. Karcinom je bolest koja ne napada samo tijelo, nego i emocije. Žao mi je što ne može da se izbori sa svojim strahovima i da prihvati da je najteži dio borbe iza nje, a žao mi je i mene što nekada popustim i dopustim da me njeni strahovi kontrolišu. Mislim da obje patimo od nekog oblika post-traumatskog stresa.

Ponijela sam foto aparat sa sobom, ali sam ga iz ruksaka izvadila samo dva puta. Spakovala sam pribor za vez, pa sam ga u zadnji tren ostavila kod kuće. Na odmoru sam kupila dvije knjige, ali sam zaključila da moj mozak trenutno nije u stanju da se bavi temama koje se obrađuju u knjigama, pa sam samo čitala dnevne novine i igrala se igrica na mobitelu. Na plaži sam većinu vremena provodila u polusnu ležeći u hladu sretna što nemam malo dijete oko kojeg bih morala da skačem. Naveče jedno pivce za živce i na spavanje.

Voz, otok Krk

Zvuči prilično depresivno, ali u stvari nije. Nisam imala neku potrebu da radim bilo šta drugo. Srećom ni muž nije. I. je bilo super sve dok može ostati u vodi cijeli dan. Kad je njoj super, super je i nama.

Ostatak odmora sam bila kod kuće i radila ono šta se kod kuće radi: pranje, spremanje, kuhanje. Sašila sam dvije majice, počela da gulim boju sam jednog starog stolića koji planiram da preuredim. Pare koje nismo potrošili na moru potrošili smo na kupovinu radijatora za hodnik i ćilima za dnevnu i I. sobu. Otišla sam sa mamom na kontrolnu mamografiju i vađenje krvi, par puta na pijacu i jednom u šetnju. Napravila sam džem od malina, džem od jagoda i džem od borovnica. Povadila sam luk iz bašte, počistila šupu i vratila se na posao.

Odmor je više stanje u glavi, nego odlazak na neku destinaciju gdje si kao planirao da se odmaraš.

Una, Bihać

petak, 1. kolovoza 2014.

Tri majice


Ovaj put nije me progonilo "prokletstvo treće stvari" (o kojem sam pisala u prošlom postu sa suknjama), ali sam zato potpuno uprskala četvrtu i naravno opet sam jedno jutro bila prva mušterija u prodavnici materijala (mislim da me prodavačica zapamtila već). Četvrta je takođe trebala biti majica, ali kako stvari stoje neće još zadugo, jer sam odlučila da na jedno deset-petnaest dana ostavim mašinu i konačno obučem pronosam sve ove stvari koje sam sašila. Mislim, što sam se onako raspisala nadugačko i naširoko o inventuri garderobe, ako ne obučem nešto od ovih stvarčica? Pa ja!

Ove tri majice su osnovne, da osnovnije ne mogu biti. Naravno, takve mi uvijek trebaju i naravno takvih nikada nema nigdje da se kupe. Barem ne tih osnovnih kakve ja zamišljam u svojoj glavi. Sreća pa se u prodavnicama materijala ne osjećam kao slon u staklarskoj radnji kako se obično osjećam u prodavnicama odjeće. I sreća pa se za male pare mogu naći deset puta kvalitetniji materijali nego oni od kojih su napravljene majice u radnjama u kojima ja mogu da priuštim da kupujem majice. Pa kad već nisam imala majice, imala sam materijale od kojih ću ih sašiti!

Za prve dvije majice izabrala sam kroj sa kimono rukavima, kakav se može vrlo lako iskopirati ako u ormaru već postoji neka takva majica. Ja ih imam nekoliko i uglavnom ih kopiram tako da dobro poravnam materijal od kojeg ću krojiti, na njega stavim postojeću majicu i prema njoj režem, ostavljajući otprilike 1-1,5 cm za šavove. Izrez podešavam na sebi, već prema tome kako mi odgovara. E, upravo tako sam i zeznula majicu br.4 - podešavajući izrez na sebi - pa vam ipak ne bih savjetovala da vi radite isto, nego evo vam nekih besplatnih krojeva za razne majice (uključujući i majicu sa kimono rukavima) pa radije krojite uz pomoć njih. 

10 besplatnih krojeva za majice


Iako su majice obične mali detalji na njima čine ih za mene posebnim.

To su detalji kao ova mašnica na prvoj crnoj majici i mekana satenska traka oko vratnog izreza na drugoj.



Kod treće sam na početku bila malo obeshrabrena, jer mi se učinilo da izbor materijala nije baš najbolji za majicu sa ovakvim izrezom:


Koristila sam baš ovakav kroj kao na slici, a to je kroj iz Burde 03/2013, koji se može naći na Burdastyle sajtu, ako nemate tu Burdu.

Dakle, kad sam skrojila majicu pomislila sam da je ipak trebalo da je krojim od materijala koji mekše pada baš zbog ovog izreza.  Materijal koji sam ja koristila je pamučni triko, sa minimumom elastina - otprilike onakav od kakvog se prave obične muške T-majice. Ali odlučila sam da ne odustanem, jer je materijal ipak dovoljno rastezljiv da se majica može lako obući, a da se ne isteže oko izreza za ruke, jer nema rukava. Nisam se pokajala i majica je ispala sasvim ok, uključujući i ovaj izrez koji ne strši i nekako se lijepo "složi" kada je obučem.

Ovo je jako dobar kroj i za jednostavnu haljinu - samo treba produžiti do željene dužine. Na primjer, haljina do koljena stegnuta u struku kaišem kontrastne boje izgledala bi skroz šik. Već sam je zamislila: tamnoplava sa crvenim kaišem. Da je stavim na spisak?

Potrudila sam se oko izrade, pa sam tako unutrašnje šavove obradila francuskim šavom. Za porub sam prvi put u životu upotrijebila duplu iglu (ovdje sam samo stavila link za one koji ne znaju šta je šivanje duplom iglom, a ja sam koristila uputstva iz priručnika za svoju mašinu). Trebalo mi je nešto vremena za probu na komadićima krpica. Sve u svemu nije loše ispalo za prvi put i mislim da ću duplu iglu koristiti nekada ponovo.


Poslije odmora čekaju nas još neke stvari u stanu koje treba završiti i za koje ćemo trebati izdvojiti novac, a nakon toga nadam se da ću konačno kupiti krojačku lutku koju već godinama želim i o kojoj stalno pričam. Da ne skačem i ne jaučem kad se ubodem pribadačama dok isprobavam odjeću na sebi, a i zbog fotki koje su svakako bolje kada imaš jedan takav pomoćni rekvizit.