petak, 31. siječnja 2014.

Vez na suknji

Prije par dana izvadila sam nazad neke stare suknje koje sam pospremila u kese prilikom zadnjeg čišćenja ormara. Pregledala sam ih ponovo i odvojila na jednu stranu one koje više neću nositi i one od kojih bi se moglo nešto napraviti, uz malo truda.

Pokazaću vam ovdje jednu po jednu te koje sam izdvojila za popravljanje. 

Ovo je prva.

Za osvježavanje ove suknje vezom trebalo mi je više vremena od planiranog. Zadala sam sebi po pola sata dnevno, maksimalno dva-do tri dana za svaku suknju, a ako procijenim da mi treba više ne isplati se popravljati. Međutim ovdje je u pitanju bio vez, pa mi je trebalo više vremena, jer je suknja od amta, a moje velike igle za vezenje sa velikim ušicama su malo zaobljene na vrhu i teže prolaze kroz samt. Prste sam uništila od probadanja. Ali nema veze. Vezenje je i lijepo, smiruje i opušta, pa mi nije bilo nikakav problem.


Pošto se suknja na ofingeru malo presavija krugovi se ne čine pravilni, ali vas uvjeravam da jesu :)

Svaki krug sam vezla sa dvije boje konca.

 Eto, produžila sam suknji vijek trajanja, a imala sam i par sati antistres terapije.


srijeda, 29. siječnja 2014.

Closet Confidential + blog nagradica = dugačak post



Prvo Closet Confidential

Tagovala me Aleksandra.

Odavno se nismo igrale pa ću i ja na kraju posta tagovati neke blogerice.

Taman mi je tema za ovaj period u kojem šijem i radim neke sitne prepravke.

Pa da krenem: 

1. Najstariji odjevni predmet u ormaru


Nisam tip koji bi čuvao odjeću iz srednje škole, na primjer, tako da nemam ništa staro u tom smislu. 
Najstariji komad odjeće mi je ovaj duži kaput na lijevoj strani ormara. Kupila sam ga u second handu. Na etiketi piše svašta nešto na njemačkom i godina 1972. Dvije godine sam starija :). Dobro je očuvan, ali rijetko ga nosim. Rukavi su mi mrvicu kratki, ali dovoljno da me to nervira. Svaki pokušaj produžavanja bi pokvario kaput. Neka ga ovakvog, drago mi je što sam ga kupila. 

 2. Najnoviji odjevni predmet?

Pokazala sam ga ovdje, obični duži crni kardigan.  

3. Najskuplji komad

Čizme. Do koljena dugačke, uske taman toliko da ne klize prema dole, široke taman da me ne stežu, ručno rađene, po mjeri, kod jednog poznatog sarajevskog obućara.
A cijena? Što bi moja mama rekla: Ja ne bih ni p'jana dala pare za to. P'jana nisam bila, ali omađijana jesam garant. Inače ne znam kako drugačije da objasnim. Nikad u životu nisam kupila sebi nešto tako skupo i grizla bi me savjest svaki put kad bih ih obukla. 
Grižnja savjesti nije trajala dugo, jer sam ih jednog dana (otprilike mjesec i po nakon kupovine) obukla u jedno prilično bljuzgavo jutro. Izgrizla ih je so kojom su posipane ulice. Pokušala sam nekako da saniram štetu, ali nije išlo. Koža je bila preosjetljiva. Stavila sam ih u kesu i osjetila ogromno olakšanje. 

4. Najjeftiniji/najpristupačniji odjevni predmet (koji često nosiš)
Helanke. 
Računaju li se gaće? Gaće kupujem na pijaci. Tri za pet maraka. Jeftino i pristupačno.

5. Koji odjevni predmet je bio najbolji ulov?

Zimska jakna od prošle godine. Dobra, a na sniženju. Čak sam i ja škrtica priznala da jeftinije od te cijene na sniženju ne može.

6. Komad za koji si najviše para protraćila?
Gore spomenute čizme. 

  BONUS PITANJE - pokažite nam 3 trenutno najdraža komada odeće

Najdraže su mi stvari koje sam sama sašila.  Stvarno ne mogu izdvojiti samo tri, pa ću vam pokazati više. Neke od njih ste vidjeli ovdje, a neke niste.

Od onih koje ste vidjeli tu su:

Haljina sa leptirima



Toliko sam je nosila da su se ove trakice oko rukava izlizale. Za ovo ljeto planiram da je rasporim i iskoristim kao šnit za šivanje nove, identične. Samo će nova biti malo duža, do koljena.

Bluza sa sitnim tufnama 



Bluza sa mašnom na vezanje


Od onih koje niste vidjeli tu su dvije koje sam šila još dok sam imala stari blog:

Majica sa babuškom 



Tunika sa likom djevojke



Materijal sam kupila u prodavnici La Baboush koja je imala super materijale, ali je na žalost zatvorena. Poslije sam vidjela u Azel France sličnu Zarinu tuniku i htjela sam se ranit', ali poslije sam skontala da je moja bolje urađena i materijal je kvalitetniji. 

Eto, to bi bilo sve od mene za ovaj dio, a tagujem blogerice:



A sad blog nagradica


Pravila igre nalažu da sa zahvalim osobi koja mi je uručila nagradu, postavim link na njen blog, napišem 11 stvari o sebi, odgovorim na 11 pitanja i napišem 11 pitanja za one kojima ću proslijediti nagradu.
Drugo: 11 stvari o meni...ne mogu ja to baš tako da pišem. Napisaću vam nešto drugačije.


Mene nervira sve i svašta. Vrijeme (razne vrste vremena; ne postoje ti klimatski uslovi na ovim prostorima u kojima se ja dobro osjećam, a znam da se ne bih dobro osjećala ni na prostorima na kojima nisam bila), televizija i novine (svađam se sa televizorom i psujem na naslove u novinama), optimisti i vječno nasmijani me nerviraju isto kao i oni koji stalno kukaju i sve im je crno, nervira me kapućino i sva pića sa šlagovima i sličnim dodacima, sve vrste malih kolačića sa srcima i sličnim ukrasima, sve me to nervira užasno...tračam poznate ličnosti (ali strane poznate ličnosti, holivudske glumce, strane pjevače, domaći su mi svi bezveze, nisu vrijedni tračanja), ovisna sam o informativnim portalima, puna mi je glava smeća koje natrpam u nju na tim portalima...nerviraju me kuharske emisije, kad neki kuhar hoće da skuha komad mesa pa se onda pola sata oduševljava tim mesom (zaboga to je samo komad mesa, ohladi malo!) i uopšte svo to oduševljavanje hranom me nervira i skontala sam da sam ja jedna od onih ljudi koji uvijek imaju problema sa kilažom ne zbog toga što nešto posebno volim hranu, već zato što zloupotrebljavam hranu za žderanja u raznim čudnim raspoloženjima, al' u suštini mi je svejedno šta jedem, mogla bih da jedem samo zobene pahuljice na sto načina i skroz bih bila ok.  Ja sam jedan namćor koji voli kad se ništa ne dešava i kad ne mora da ide ovdje ili ondje i kad uz sve to ima para (ne da ih trošim, nego se osjećam sigurnije kad imam para). Nekad mogu da ne progovorim ni riječ cijeli dan, niti imam potrebu. Ne volim kad mi neko kaže: Razvedri se, ima ljudi pa im je sto puta gore. Ako ću se razvedravati razvredravaću se zbog svojih nekih razloga za razvedravanje (npr. sjetiću se da imam lijepo i zdravo dijete, dobrog muža), a ne zato što negdje ima neko kome je sto puta gore (to mi je ekvivalent onog: Pojedi svoje povrće, djeca u Africi gladuju!).


A mislim se...šta da vam pišem o tome kako volim prirodu i kako se uvijek smijem, hoću reći volim ja prirodu i smijem se često, ali i ovo gore sam ja. Zabavlja me kad ljudima to dam do znanja. I volim kada i drugi kažu za sebe nešto slično...to ih u mojim očima čini nekako normalnijim, ljudskijim.


A sad 11 pitanja, ali pitanja su samo o hobiju. Ne očekujem da se drugi ovako "istresu" kao ja, mada nije loše kao svojevrsna antistres terapija, pa ako želite slobodno. Ja vas razumijem. Nekad razmišljam da otvorim blog pod nazivom "Istresi se!" pa da ljudi dolaze i istresaju se na sve i svašta u komentarima. Ne mora niko nikog tu da sluša ako neće. Samo dođeš, istreseš se i furaš dalje. 


Ali stvarno odoh ja sa teme...vraćaj se nazad.


Evo pitanja:

1. Zašto baš taj hobi?
2. Nervira li vas nešto u vašem hobiju?
3. Šta vas motiviše u životu?
4. A šta vas motiviše u hobiju?
5. Imate li strpljenja da druge učite vještinama koje posjedujete?
6. S kim najradije razmjenjujete ideje?
7. Bojite li se da će vam neko ukrasti ideje? 
8. Koliko vam je važno da ste dobri u tome što radite?
9. Koji su vam najdraži materijali za rad?
10. Prodajete li svoje radove?
11. Navedite neku svoju DIY katastrofu, neki projekat koji nije uspio.


Sljedećim blogericama prosljeđujem nagradu:


A od mene dosta.

četvrtak, 23. siječnja 2014.

Vez i lančići

Lančići sa vezom su zajednička ideja i izvedba moje kolegice sa posla i mene.


Ja crtam, lijepim, stavljam lance, ona veze. Izvezem i ja ponešto, kao ovo srculence, ali sam više zadužena za ove tehničke stvarčice i nabavku materijala.

Imala sam namjeru da ih sve slikam pojedinačno, sa još tri koja nisam imala pri ruci tada, ali kako ih odnesoh na posao više nismo imale priliku za slikanje, jer su se svi rasprodali!


Do vikenda jedna veze, druga lijepi i sastavlja pa se nadam da ćemo imati dovoljno da ponudimo za prodaju i putem interneta.

Uskoro!

:)

ponedjeljak, 20. siječnja 2014.

Novi stari jastučići

Nedelju sam iskoristila za proljetno spremanje kuće, s obzirom na proljetne temperature i proljetnu atmosferu vani - ptičice cvrkuću, drveće pušta pupoljke. Sve ovo sa vremenom je meni nenormalno i stalno sam u iščekivanju neke katastrofe u stilu "pet metara snijega preko noći". 

Pošto I. nije bila kod kuće to je bila odlična prilika da prevrnem njenu sobu od poda do plafona. Nakon što sam sve očistila, bacila sam se na ormar u kojem stoji njena odjeća. Sve sam bacila na pod i onda vadila jedno po jedno: ovo mora na pranje, ovo ponovo složiti, raspar čarape na jednu stranu, čarape u paru na drugu stranu, ovo ide na donju policu, ovo je za nosanje po kući, ovo za vani...trebalo mi je dobrih sat i po da sve razvrstam i vratim tako razvrstano nazad u ormar (gdje će biti uredno i lijepo složeno otprilike do večeras, ako budem imala sreće). Inače, ona sama "slaže" svoje stvari i "sprema" svoju sobu, ali kada se situacija otme kontroli potrebna je moja hitna i temeljna intervencija. A otela se i te kako.

Na stranu sam izdvojila par majica koje su joj male, a za koje znam da su joj bile posebno drage. Kod Barbare sam jednom vidjela kako je pravila jastučiće od starih majica pa sam odlučila da i ja na brzinu napravim nove navlake za dva I. jastučića.



Pun pogodak! Brzo, lako, jednostavno i super izgleda.

U svom ormaru sam čuvala dvije dekice od filca, za neke stvari koje sam namjeravala da šijem, ali nekako mi je to sve isparilo iz glave i prošla me volja da pravim to što sam zamislila, pa sam došla na ideju da joj napravim i prekrivač za krevet. Dekice sam spojila šivanjem po rubovima.  Okrenula sam ih naličjem jednu prema drugoj, prošila duž rubova, na jednom kraju ostavila otvor kroz koji sam ih provukla na lice i na kraju sam rubove opet prošila da sve skupa ljepše izgleda. Tako sam dobila jedan lijep i mekan prekrivač za krevet sa dva lica - jedna strana crvena, a druga žuta. Prekrivač se može koristiti i kao dekica za pokrivanje.


I. se radovala kad je u sobi zatekla novi prekrivač i nove stare jastućiće. Izjavila je da joj je tako lijep krevet da joj je žao da sjedne na njega, pa će se samo nasloniti da pročita novine :)


Time što sam nju obradovala, malo se popravilo i moje tmurno raspoloženje koje me prati ovih dana.

utorak, 14. siječnja 2014.

Prepravka majice

U šivanju mi nema ništa gore od prepravki. Kad mi neko dođe sa suknjom ili pantalonama i kaže: De vidi molim te možeš li mi ovo nekako suziti/proširiti/proštepati/zakrpiti? prvi poriv mi je da iskreno kažem: E, vala ne mogu, sve mi daj da radim, ali nemoj da prepravljam stvari!

Ali pošto ja ne volim da se zamjeram ljudima obično kažem nešto u stilu:  Hajde dobro, daj da vidim šta je u pitanju (slijedi uzdah kao da mi se nešto teško odvaljuje sa srca ili kao ono: uradiću samo zato što si ti u pitanju, al' inače....-  dakle, šnajderski pasivno-agresivni stav).

To isto važi i za moju vlastitu odjeću. Ne volim.

Za vikend sam počela da krojim bluzicu od onog cvjetnog šifona kojeg sam vam pokazala ranije i pošto mi je dobro išlo nisam htjela da žurim sa početkom šivanja, da je ne ureknam (pljuc, pljuc za svaki slučaj!) pa sam je skrojenu ostavila da sačeka do idućeg vikenda. Moram još i odgovarajući konac da nabavim, pa svakako mora čekati.

U međuvremenu mi je došlo da preturam po stvarima koje sam spremila u kese i zatvorila u ormar prilikom zadnjeg čišćenja ormara. Povadim kese i izvučem ovu šarenu majicu. Majica je inače skroz u redu, ali nisam je često nosila, jer sam prilikom šivanja napravila grešku dok sam radila izrez oko vrata (nisam ga napravila na najbolji način) pa mi je to kod nje uvijek smetalo. Toliko mi je smetalo da je na kraju završila u kesi. A nešto mi je žao bilo, jer je stvarno lijepa i šteta da je ne nosim. Pogotovo što sam na sebi u tom trenutku nosila nosila rastegnutu kuhinjsku krpu koja se inače drugačije može nazvati i "majica iz Manga koja se nakon dva pranja pretvorila u žvaku pa je nosim samo po kući i samo kada spremam i čistim" što me podsjetilo da što se tiče trajnosti mojih majica vaga i te kako preteže u korist onih koje sama sašijem (naravno, ako govorimo o nekom cjenovnom rangu do 30 KM koliko je maksimalno što bih dala za jednu običnu majicu). Pa hajde zato da ovu majicu prepravim i učinim je nosivom ponovo! - pomislih puna poleta.

Prvo sam je isporila, končić po končić, šavove i porube. Sve. Onda sam je raspeglala i razmišljala o tome kako da je sastavim, jer je materijal viskozni žersej koji je veoma mekan, tanak i nekako "bježi" ispod stopice za šivanje. Ranije mi je na par mjesta bod pobjegao, malo se naborao i nije bio baš pravilan. Pošto kod nas ne može da se kupi ono nešto što se zove stabilizator materijala, ja sam se dosjetila da svoj materijal "stabilizujem" na sljedeći način:


Izrezala sam tanke trakice fizelina i zalijepila na rubove. Trakice su širine oko 1cm, a kako je materijal tanak koristila sam veoma tanki fizelin.

Imala sam dvije vrste tankog fizelina i odlučila sam se za ovaj:


On pod rukom ima "papirnatu" strukturu. Lako prione za materijal i ne odljepljuje se. Ako ovako stabilizirate materijal važno je da ga pričvrstite na rubove materijala tako što ćete ga samo pritisnuti peglom, a ne peglati. Ako ne znate razliku između pritiskanja peglom i peglanja u šivanju i za šta se koriste pročitajte ovdje.

Pored toga što je važno da fizelin bude jako tanak, važno je i da ne rastežete rub prilikom dok ga pritiskate peglom. Rub se takođe ne smije ni skupiti.  

Kada sam sve rubove tako lijepo oblijepila došlo je na red šivanje, koje je zahvaljujući fizelinu išlo kao po loju. Šavovi lijepi i ravni, ništa ne zapinje...ma ljepota od šivanja. Za pola sata majica je bila ponovo sastavljena.

Rubove rukava sam obradila koristeći ovaj tutorial za obradu zakrivljenih rubova, koji je, uzgred da kažem, odličan. Preporučujem ako želite da naučite kako na lagan način obraditi zakrivljene rubove suknje, haljine, rukava.


Donji rub majice sam obradila ručno, nevidljivim bodom.



Sad i unutrašnjost izgleda lijepo i uredno.

Izrez oko vrata sam obradila uz pomoć kose trake. E, to mi je bio najveći problem kad sam je prvi put šila i najveći izvor nezadovoljstva završnim rezultatom. Koristila sam ovu metodu, ali nije to bilo to za ovaj tip majice.

Sada sa lijepom satenskom trakom izgleda puno bolje.



I na kraju evo kako izgleda gotova nova/stara majica.


Zadovoljna rezultatom okinula sam još jednu fotku, jer mi se sviđa cijeli prizor sa novim zelenim zidom...


...i pospremila majicu u ormar do prvog nošenja.

I da, stvarno nikako ne volim prepravke...to što je ova uspjela nimalo ne mijenja taj moj stav :)

petak, 10. siječnja 2014.

Hobi i novogodišnje odluke

Jedna od lekcija iz prošle godine mi je bila da ne pravim puno planova u vezi onoga što želim da uradim ili napravim, jer na kraju se uvijek dese neke stvari koje me skrenu sa zacrtanog puta.

Ali opet...novogodišnje odluke! Ko ih nema? I ko nakon dvadesetak dana ne zaboravi?  

Zato sam napravila najlakšu listu novogodišnjih odluka. Nema: napraviću ovo, napraviću ono, završiću ovo, završiću ono. Ove odluke su vezane samo za hobi i više za tehniku, izvedbu stvari i organizaciju, nego za ideje i stvari sa onog spiska stvari koje želim da napravim, a koji stalno raste, raste, raste...

Ovako se neću osjećati krivom što se nikada ne pridržavam onoga što odlučim na početku svake nove godine :)

Moje novogodišnje odluke

1. Odvojiti vrijeme za hobi

Odvojim ja uvijek vremena, nije to problem. Ali kada već odvojim to vrijeme hajde neka to bude kako treba. Nema više šivanja i istovremenog kuhanja ručka ili vezenja i spremanja kuće oboje u intervalima po pola sata, pa tako u beskraj. 
Koliko sam se puta uvjerila da nekada za pola sata uradim više nego što bih uradila za cijeli dan samo zato sam tih pola sata bila fokusirana samo na tu jednu stvar koju radim. E, neka od sada tako stalno bude!

2. Držati sve šnitove koji mi odgovaraju u obilježenim kovertama

Da, fino u kovertama, pa na svakoj koverti skica odjevnog predmeta, sa konfekcijskim brojem i ostalim podacima ukoliko su neophodni. Nema više neobilježenih šnitova, srolanih u male rolnice pa kad mi nešto treba moram svaku rolnicu razmotati da vidim o čemu se radi: je li suknja, majica, haljina...pa taman kad razmotam, a ono šnit se opet sam smota u rolnicu....aaaaa!!!
To se odnosi i na sve ostale šnitove, ne samo na one za odjeću.


3. Obratiti pažnju na unutrašnost predmeta koje šijem

Iako se uvijek trudim da sve što šijem bude uredno, priznajem da me uvijek pomalo nerviralo podešavanje boje konca sa nijansama koje preovladavaju na materijalu koji koristim za šivanje. Ako nisam imala tačno određenu nijansu uzela bih najbližu odgovarajuću, a nekada čak i neku u potpunom kontrastu. U suštini ne fali ništa ako se konac razlikuje, važno je da su šavovi ravni i uredni, a nekada kontrastni konac može da bude prilično efektan detalj. Međutim, postajem sitničava.  U toj mjeri da planiram rasporiti neke majice i suknje i sašiti ih ponovo koncem iste boje. U stvari ne znam da li je to sitničavost ili ne, ali kad pogledam stvari koje sam šila odgovarajućim koncem nekako mi izgledaju bolje i profesionalnije urađene.

Što se tiče unutrašnjih šavova i obrade i tome sam uvijek poklanjala pažnju. Ništa mi nema gore od končića koji vise, krivih šavova koji vrludaju, nejednakih bodova i trudila sam se da toga nema. 
Ali u ovoj oblasti poboljšanja uvijek može biti i poželjna su. Sjećam se jedne haljine koju sam šila prije 15-tak godina. Obična, jednostavna, lanena haljinica na bretele. Ali tad sam imala vremena za šivanje koliko god mi treba i svaki unitrašnji šav sam obradila na način da se ni jedan prošiv, ni jedan bod ne vidi. Koliko god jednostavna ta haljina bila uvijek sam se u njoj osjećala super zbog toga što sam je baš majstorski uradila. I baš mi je b

Takođe bih da se vratim na omraženu aktivnost, a to je šivanje podstave. Kad sam bila puno, puno mlađa (osamdesete), nije bilo baš ovakvog izbora materijala kao sada. Suknje su se uglavnom šile od štofova raznih debljina, a svaki štof traži podstavu. Tada sam savladala tehniku šivanja podstave za suknje i jednostavnije haljine, ali nisam nikad probala da sašijem jaknu sa podstavom. Za ovo proljeće imam na umu jednu jaknicu sa kapuljačom i ona će imati podstavu. Sva sreća pa je internet pun tutoriala.

4. Napraviti zalihu sitnica i pribora za šivanje

Zalihu je jednostavno napraviti. Kad idem u kupovinu pribora za šivanje trebala bih uvjek kupiti još ponešto što bi mi moglo zatrebati. Naravno ne mislim na kupovinu velikih količina nepotrebnih stvari, nego pomalo, jedno po jedno. Na primjer: krenem kupiti dva metra kose trake.  Šta fali kad sam već tu da kupim možda metar viška - kosa traka uvijek zatreba. Ili kupiti dva konca umjesto jednog, dva rajsferšlusa. Ne treba to biti neka velika zaliha, ali voljela bih za prvu pomoć imati nešto sitnica viška.


5. Jedno po jedno

Početi sa radom na jednoj stvari i ne uzimati ništa novo dok to ne završim.
Dovoljno rečeno.

6. Strpljenje da nešto privedem kraju na pravi način

Ja sam veoma nestrpljiva. Kada nešto počnem raditi želim da vidim rezultat odmah. U stvari ako je ikako moguće želim da vidim rezultat juče. Eto toliko sam nestpljiva.

U svakom hobiju postoje trenuci kada nešto radite i odjednom se nađete pred zidom. Ili ne ide kako treba ili ste nešto pogriješili ili nestane odgovarajućeg materijala ili ne poznajete dovoljno neku tehniku kako biste rad priveli kraju. Ako ste kao ja onda vam prvo na pamet padne improvizacija. Improvizacija je nekad dobra, a nekad baš i nije. Više puta sam zbog svog nestrpljenja da što prije vidim konačni rezultat iskoristila neodgovarajući materijal (nisam mogla da čekam do sutra da kupim još) ili sam zbog nepoznavanja neke tehnike improvizovala na osnovu onoga što znam i na kraju nikad nisam bila zadovoljna rezultatom.

Ili oni trenuci kad ništa ne ide kako treba. Konac se zapetljava bez obzira koliko ga zatežem ili popuštam. Igle ne slušaju, materijal se skuplja, a ja uporno i uporno kao mazga pokušavam, pokušavam i na kraju se užasno iznerviram zbog potrošenog vremena (a meni je vremena uvijek žao; puno, puno više nego upropaštenog materijala). A ponekad, samo ponekad kad imam dovoljno zdravog razuma da poslušam onaj prvi osjećaj koji kaže: Ostavi to, idi radi nešto drugo, na ovo se vrati sutra...e tada se zna desiti da nakon te pauze sjednem stavim sa radom i gle - sve se skoro samo sastavi. Ja samo sjedim za mašinom i pridržavam materijal. Mašina radi, konac se ne zapetljava, sve fercera kao podmazano.

Strpljenje nekad čini veliku razliku.


Eto, to bi bile moje odluke.

A jeste li vi donijeli neke odluke za novu godinu vezane za vaš hobi ili neke aktivnosti koje vas vesele?