četvrtak, 9. listopada 2014.

Arhiva bloga

Ovo je arhiva svih postova koje sam pisala na blogu Ceker - lajfstajl blog.
Taj blog i dalje ostaje aktivan, a teme ostaju iste: hobi i svakodnevni život. Ukoliko imate komentara možete ih ostaviti tamo, a ovdje će komentari biti zatvoreni.

Hvala i čitamo se i dalje na
 

Ceker - lajfstajl blog


utorak, 16. rujna 2014.

This Or That Beauty Tag


Pa gdje me nađe draga Raki, sva sam ti inače od kozmetike i bjuti preparata haha. 
Ali kao da si znala da će mi dobro doći malo razbibrige, pa mi je drago što si me tagovala i samo sam zato izašla iz svog plakara u kojem obično sjedim kad imam neki emocionalno-hormonalni poremećaj.
(samo sam prekopirala od Raki ove opcije na engleskom, mrsko mi je da sad sve pišem na našem ponovo)

 

This Or That Beauty Tag

 

MAKEUP:

 

Blush or Bronzer – Rumenilo. Samo zimi.
Lip gloss or Lipstick – Labelo u boji.
Eye liner or Mascara – Maskara.
Foundation or Concealer – BB krema.
Puder Neutral or Color eye shadow – Ne stavljam sjene.
Pressed or Loose eye shadows -Kuku meni, morala sam ga guglam da vidim šta su loose eye shadows!
Pressed Brushes or Sponges – A šta ja znam...imam tu jednu pressed brush.

 

NAILS:

 


OPI or China Glaze – Opet išla da guglam da vidim šta je China Glaze. 
Long or Short – Kratki.
Acrylic or Natural – Prirodni.
Brights or Darks - Tamni.
Flower or No Flower – Ništa. Nešto mi ofirno to u mojim godinama.


BODY:




Parfume or Body Splash - Hajd' može taj body splash, ne volim parfeme.
Lotion or Body Butter – Može i jedno i drugo.
Body Wash or Soap - Sapun, samo Dove.
Lush or Other Bath Company – Pojma nemam.

 

FASHION:

 


Jeans or Sweat Pants – Farmerke.
Long Sleeve or Short - 3/4
Dresses or Skirts -  Svejedno.
Stripes or Plaid – Svejedno, zavisi samo kakve su boje.
Flip Flops or Sandals - Sandale.
Scarves or Hats – Šal samo zimi kad je hladno, marame takođe, pokrivala za glavu isto samo ako je sunce prži ili je hladno. Inače kao modni dodaci ne.
Studs or Dangly Earrings – U zadnje vrijeme studs.
Necklaces or Bracelets – U zadnje vrijeme ništa, smeta mi.
Heels or Flats - Ništa pretjerano visoko, niti pretjerano ravno.
Cowboy boots or Riding boots – Da, zamišljam se u kaubojkama...sve što mogu reći je AHAHAHA! A riding boots samo kada idem na jahanje ofkors....takođe AHAHAHA!
Jacket or Hoodie – Ako se pod hoodie podrazumijeva neka sportska dukserica ili tako nešto, onda jakna.
Forever 21 or Charlotte Russe - Koliko ja znam Forever 21 je nešto ko New Yorker ili Terranova kod nas, a taj Russe...išla sam da proguglam...suknjice, poderane farmerke, štikle u neonskim bojama...preskačem i jedno i drugo.
Abercrombie or Hollister - Abercrombie je onako umjeren, klasika, našlo bi se tu dosta za mene. Vjerovatno bih kupila nešto u Abercrombiju kada bih imala priliku.

HAIR: 

 


Curly or Straight- Ma nešto se ko prirodno uvija, ali nije kovrdžava.
Bun or Ponytail – Ništa. Kratka mi je kosa.
Bobby pins or Butterfly Clips – Ništa.
Hair Spray  or Gel – Stavim malo laka na šiške.
Long or Short - Kratka
Light or Dark - Tamna.
Side Sweep Bangs or Full Bangs - Na stranu. 
Up or Down - Pa kratka je, jedino može biti up ako stavim gela i napravim irokezicu.

RANDOM:

 

Rain or Shine – Svejedno mi je, nervira me i jedno i drugo.
Summer or Winter – Ne podnosim ni ljeto, ni zimu.
Fall or Spring – Može jesen, u proljeće obično imam rahitis i avitaminozu pa se ne osjećam dobro.
Chocolate or Vanilla - Nije bitno, bitna je količina.

E pošto sam ovako fino na sve odgovorila vraćam se nazad u svoj plakar, a ja pozivam:

Sashkonelu
Anu
Jednubabarogu
Sandru
Pipi
Maje

Aleksandru

ponedjeljak, 8. rujna 2014.

UFO

Ne, nisam zaljevala pesticidima polje iznad Bukovice.
:)
(Drago će mi biti da se javi ko zna o kojem je fazonu riječ)


UFO je u ovom slučaju skraćenica za UnFinshed Object - stvari na kojima počnemo raditi, pa iz nekog razloga ostavimo i zavšimo puno kasnije ili nikada.

E, puna mi je kuća tih UFOs.

Jedini način da ih se riješim jeste da ih završim. Na listi ih ima puno, a za protekli vikend i ovu sedmicu izabrala sam ova dva.

Prvi UFO je bluza koju sam skrojila i sastavila, ali već duže vrijeme je bila na čekanju. Dobro mi  je išlo sa ovom bluzom, sve sam potrefila kako treba i kroj i ove faltnice oko vratnog izreza, ostalo je još da je prošijem na mašinu, obradim rubove, skratim i suzim jer je preširoka. Ali sva sam odjednom postala kao vreća krompira koju samo spustiš u neki ćošak i ostaviš je tako i onda sam objesila bluzu na ofinger, kao "sutra ću ja to" i koliko već dugo ovako visi pojma nemam. Već se i prašina uhvatila na ofingeru.

A sve u svemu da je završim bilo bi dva sata posla. I stvarno mi treba. Bijelu bluzu odavno želim, a ovakve nema da se kupi (kao i svih jednostavnih stvari koje ja želim).




Drugi UFO je stolić koji oguljen i išmirglan čeka prvo farbanje. Danima sam kupovala sprej u boji, pa sam danima kupovala akrilni kit za drvo koji na kraju nisam ni kupila, a redovno mi je priča bila ovakva:

Muž: Trebam još taj kit za drvo...
Ja: Me neka, ja ću kupiti, usput mi je.
Muž: Pa je l' ti problem?
Ja: Nije što bi bilo.

Nije problem, ali svaki dan kad dođem kući shvatim da sam zaboravila na taj kit i konačno u petak kad sam se sjetila (i bila ponosna na sebe što sam se sjetila ne na kućnom pragu nego na putu do kuće) ispostavi se da tog kita nema u toj usputnoj prodavnici. Eeeee, dok se mi sad dovučemo do OBI-ja, Penny-ja i ostalih.




Treći UFO je u stvari bivši UFO, jer smo to završili prije vikenda, ali je najduže bio u stanju UFO, a i htjela sam nešto drugo da vam pokažem osim bezveznih fotki nezavršenih stvari.  Pa evo bezvezna fotka završene stvari (mislim bezvezna je, jer sam mogla to bolje da uslikam, ali žurilo mi se)



Fotelja je stajala godinama u sobi koja je sada I. soba, u jednom ćošku i nije izgledala ovako nego drugačije. I bila je u kompletu sa jednim malim drvenim tabureom, koji je isto bio star i ofucan i raskliman.

Pošto smo htjeli da je sredimo i popravimo, a da se ne bakćemo previše sa farbanjem i ostalim, dali smo je majstoru koji se bavi popravkama namještaja. Majstor ju sredio,  skroz je rastavio i ponovo sastavio, ofarbao i zakrpio sve dijelove koji su bili oštećeni, tako da mislim da ovako dobro nije izgledala ni kad je bila nova. Tabure je takođe sredio.

Muž je postavio gurtne da drže jastuk za sjedenje i skrojio jastuke od čvrste spužve debljine 10 cm. Ja sam skrojila i sašila navlake za jastuke.










Pošto sam post pisala u petak, ostavila sam takvog, a ovo su novosti od vikenda:


Sinoć završila bluzu i jutros zakasnila na kombi za posao zbog fotki.










Stolić stoji i dalje na istom mjestu, ali sam kupila kit.


Šta vi radite?

ponedjeljak, 25. kolovoza 2014.

Šetnja




Ulica Kotromanića i okolni kvart, Sarajevo

Ove ulice mi je žao, jer je mogla biti jedna od najljepših ulica u gradu. Mogla je biti produžetak Vilsonovog šetališta, sa drvećem i obnovljenim fasadama. Očito nema interesa za to. Većinom služi kao prečica kojom se brže dođe do centra grada. Rijetko ko se ovdje šeta.

Ja prošetam često tom ulicom i cijelim kvartom, dok još nisu sasvim nestali.

četvrtak, 21. kolovoza 2014.

Renoviranje stolića, dio I: Sredstvo za skidanje boje sa drveta




Kod kuće sada imamo nekoliko komada starog namještaja koji je ostao od muževe bake. Većina tog namještaja je u hodniku (stolić, ormarić za cipele, sto, dvije fotelje, vješalica za kapute), jedna fotelja i tabure u dnevnoj sobi i kredenac i polica u kuhinji. Nešto smo planirali renovirati sami, a nešto dati majstoru. Majstor je već renovirao fotelju i tabure, a mi se sada bavimo presvlačenjem taburea i krojenjem spužvi i mebl-štofa za jastuke za fotelju. Trebaće nam vremena da to završimo, a kada bude gotovo pokazaću vam kako je ispalo.

Ovaj stolić iz hodnika odlučili smo renovirati sami. Ne vidi se na slici, ali prilično je oštećen i na više mjesta mu je potrebno kitanje i ravnanje površine, ali prije svega toga trebalo je skinuti boju.

Jedan od načina skidanja boje je šmirglanje; najjednostavniji način naravno, ali u ovom slučaju neprimjenjiv, jer je stolić prefarban sa nekoliko slojeva boje u nekoliko različitih vremenskih perioda (poslije se ispostavilo da su to četiri sloja). E tu bi bilo šmirglanja i šmirglanja! 
Drugi način je skidanje let lampom ili fenom za skidanje boje. Nemamo ih i nije nam bilo u planu da ih kupimo.
Ostao je treći način - skidanje boje uz pomoć kiseline/sredstva za skidanje boje sa drveta.




To sredstvo jedva nađosmo. Gdje god smo pitali nema. Na kraju smo ga našli u prodavnici boja i lakova u prizemlju Željinog stadiona na Grbavici (za one koji su u Sarajevu i okolini, a zanima ih gdje mogu naći). Prodaje se u pakovanjima od 750 ml i 1,5 l, a cijena je 7 i 12 KM (ili 7,5 i 12, 5, ne znam sad tačno zaboravila sam, ali uglavnom nije više od toga). 

Pošto ja volim ovakve poslove uzela sam na sebe da obavim guljenje boje sa stolića. 

Uputstvo je jednostavno:  četkom premazati površinu sredstvom, ostaviti 10-20 minuta da djeluje, a nakon toga špahtlom sastrugati boju.

Evo ovako izgleda gornja površina stolića prvi put premazana, u različitim vremenskim intervalima.



Nakon što je sredstvo djelovalo pristupila sam struganju boje. To je išlo veoma lako i zapravo je zabavno (barem meni, rekla sam već da volim ovakve poslove). Sastrugana boja je suha i ne lijepi se. Sve što padne na pod poslije se jednostavno može počistiti metlom, ali je ipak dobro postaviti novine ili nešto slično, jer se poneki komadići boje ipak mogu zalijepiti za pod. Ali ni to nije strašno, jer se veoma lako sastružu špahtlom.

Ovako izgleda skidanje prvog sloja boje.




Nakon toga premazala sam površinu ponovo, ponovila proces i tako sve dok nisam skinula sve slojeve, do drveta. I skidanje tih ostalih slojeva išlo je brzo i bez zapinjanja.




Evo, ovako izgleda kada se sva boja skine.





Probala sam ja skinem i ove zaostatke boje, ali kada sredstvo dođe u dodir sa golim drvetom nekako ga raskvasi i omekša tako da se drvo vrlo lako ošteti prilikom struganja špahtlom. Tako sam na nekoliko mjesta oštetila noge i rubove stola; samo mi je špahtla krenula u drvo kao nož u puter. Stoga savjetujem da se boja skine koliko može da se ne ošteti drvo, a poslije je lako šmirglati ostatak. Tako ću i ja uraditi.

Na uputstvu piše da nakon skidanja boje drvo treba prebrisati razređivačem ili oprati vrućom vodom, radi uklanjanja voska koji se nalazi u sredstvu.

Ako nema puno slojeva boje onda ovaj proces ne bi trebao trajati dugo. Kod mene je kao što sam već rekla bilo četiri sloja, pa je trebalo više vremena. Radila sam nekoliko dana, svaki dan po dva -tri sata, zbog prekida koje treba napraviti dok čekaš da sredstvo djeluje.

Nakon ovoga slijedi dalji rad na stoliću, a to ću vam pokazati u nekoj narednoj prilici.

I za kraj savjet: Pazite kako prvi put otvarate limenku sa sredstvom, jer može da prsne i pošprica vas. Dok radite zaštitite se odgovarajućom odjećom i obućom. U pitanju je agresivno nagrizajuća kiselina. Ako kapne na kožu odmah isperite vodom (a mislim stvarno...toliko peče da ćete i sami odmah potrčati da isperete vodom, bez da vam iko to kaže)

Naravno da sam ja otvorila konzervu ležerno kao da otvaram konzervu pive i naravno da sam bila odgovarajuće obučena u japanke, šorc, majicu bez rukava. I naravno da sam trčkarala svaki čas da se saperem vodom po rukama, nogama, ramenima, vratu. I naravno da mi nije palo na pamet da se presvučem u nešto odgovarajuće. Jesam li ja glupa ili šta?

E da - za skidanje četiri sloja boja potrošila sam oko 1 l sredstva.

utorak, 19. kolovoza 2014.

Odmor


Na putu prije Kupresa

Drugi dan na poslu, nakon petnaestodnevnog odmora.

Nije da sam ja jedna od onih super zauzetih ljudi koji su neophodni na poslu pa zbog toga moraju biti dostupni 24 sata dnevno, uvijek online i uvijek uštekani u mrežu gdje god da su, pa se zato ne mogu opustiti. Ja sam od onih drugih; ona koja se uvijek brine da šta ne bude mami dok nas nema ili svekru koji je počeo da hoda bez štake nakon loma noge i operacije - sve vezano za penzionere, njihovo zdravlje ili bilo šta što bi im moglo trebati. Doduše, moja mama je veći problem s obzirom da briga za njeno zdravlje uključuje brigu kako za fizičko, tako i za emocionalno stanje (koje je krhko kao suhi list na vjetru u kasnu jesen).  Prethodne dvije godine su mi ostavile "traumu" od ovih ljetnih perioda kada se kao trebam opustiti i odmoriti, uživati, šta god. Uglavnom, moj scenario pred odmor izgledao je ovako: dan-dva pred polazak ili dočekujemo hitnu na vratima njenog stana ili idemo u bolnicu. Ni ovo ljeto nije nas to zaobišlo.


Kamenica, iznad Drvara
Kamenica, iznad Drvara

Trudim se da budem na raspolaganju i da razumijem ono što godine nose, ali kako vrijeme prolazi sve više se užasavam trenutka kada neću jednostavno moći samo da odem; u stvari kada neću moći ne samo da odem negdje van grada, nego neću moći da odem ni do svoje kuće. Ako do toga i dođe, kada dođe više bih voljela da to bude zbog toga što jednostavno samo stari, a ne zbog toga što je bolesna. Ne volim se pretvarati da sam kandidat za kćerku godine ili od sebe praviti žrtvu - dopuštam sebi da se osjećam onako kako se osjećam, jer mislim da je to na duže staze zdravije za mene. Osjećam se na momente bijesno i ljuto, a na momente puna saosjećanja i rezumijevanja. To valjda sve spada u rok službe, a možda sam i sama sebi zadala pretežak zadatak da na sebe preuzmem odgovornost za neke stvari za koje ne mogu biti odgovorna. Tuđe emocije ipak nisu moja odgovornost, pa makar se radilo i o mojoj vlastitoj majci. Karcinom je bolest koja ne napada samo tijelo, nego i emocije. Žao mi je što ne može da se izbori sa svojim strahovima i da prihvati da je najteži dio borbe iza nje, a žao mi je i mene što nekada popustim i dopustim da me njeni strahovi kontrolišu. Mislim da obje patimo od nekog oblika post-traumatskog stresa.

Ponijela sam foto aparat sa sobom, ali sam ga iz ruksaka izvadila samo dva puta. Spakovala sam pribor za vez, pa sam ga u zadnji tren ostavila kod kuće. Na odmoru sam kupila dvije knjige, ali sam zaključila da moj mozak trenutno nije u stanju da se bavi temama koje se obrađuju u knjigama, pa sam samo čitala dnevne novine i igrala se igrica na mobitelu. Na plaži sam većinu vremena provodila u polusnu ležeći u hladu sretna što nemam malo dijete oko kojeg bih morala da skačem. Naveče jedno pivce za živce i na spavanje.

Voz, otok Krk

Zvuči prilično depresivno, ali u stvari nije. Nisam imala neku potrebu da radim bilo šta drugo. Srećom ni muž nije. I. je bilo super sve dok može ostati u vodi cijeli dan. Kad je njoj super, super je i nama.

Ostatak odmora sam bila kod kuće i radila ono šta se kod kuće radi: pranje, spremanje, kuhanje. Sašila sam dvije majice, počela da gulim boju sam jednog starog stolića koji planiram da preuredim. Pare koje nismo potrošili na moru potrošili smo na kupovinu radijatora za hodnik i ćilima za dnevnu i I. sobu. Otišla sam sa mamom na kontrolnu mamografiju i vađenje krvi, par puta na pijacu i jednom u šetnju. Napravila sam džem od malina, džem od jagoda i džem od borovnica. Povadila sam luk iz bašte, počistila šupu i vratila se na posao.

Odmor je više stanje u glavi, nego odlazak na neku destinaciju gdje si kao planirao da se odmaraš.

Una, Bihać

petak, 1. kolovoza 2014.

Tri majice


Ovaj put nije me progonilo "prokletstvo treće stvari" (o kojem sam pisala u prošlom postu sa suknjama), ali sam zato potpuno uprskala četvrtu i naravno opet sam jedno jutro bila prva mušterija u prodavnici materijala (mislim da me prodavačica zapamtila već). Četvrta je takođe trebala biti majica, ali kako stvari stoje neće još zadugo, jer sam odlučila da na jedno deset-petnaest dana ostavim mašinu i konačno obučem pronosam sve ove stvari koje sam sašila. Mislim, što sam se onako raspisala nadugačko i naširoko o inventuri garderobe, ako ne obučem nešto od ovih stvarčica? Pa ja!

Ove tri majice su osnovne, da osnovnije ne mogu biti. Naravno, takve mi uvijek trebaju i naravno takvih nikada nema nigdje da se kupe. Barem ne tih osnovnih kakve ja zamišljam u svojoj glavi. Sreća pa se u prodavnicama materijala ne osjećam kao slon u staklarskoj radnji kako se obično osjećam u prodavnicama odjeće. I sreća pa se za male pare mogu naći deset puta kvalitetniji materijali nego oni od kojih su napravljene majice u radnjama u kojima ja mogu da priuštim da kupujem majice. Pa kad već nisam imala majice, imala sam materijale od kojih ću ih sašiti!

Za prve dvije majice izabrala sam kroj sa kimono rukavima, kakav se može vrlo lako iskopirati ako u ormaru već postoji neka takva majica. Ja ih imam nekoliko i uglavnom ih kopiram tako da dobro poravnam materijal od kojeg ću krojiti, na njega stavim postojeću majicu i prema njoj režem, ostavljajući otprilike 1-1,5 cm za šavove. Izrez podešavam na sebi, već prema tome kako mi odgovara. E, upravo tako sam i zeznula majicu br.4 - podešavajući izrez na sebi - pa vam ipak ne bih savjetovala da vi radite isto, nego evo vam nekih besplatnih krojeva za razne majice (uključujući i majicu sa kimono rukavima) pa radije krojite uz pomoć njih. 

10 besplatnih krojeva za majice


Iako su majice obične mali detalji na njima čine ih za mene posebnim.

To su detalji kao ova mašnica na prvoj crnoj majici i mekana satenska traka oko vratnog izreza na drugoj.



Kod treće sam na početku bila malo obeshrabrena, jer mi se učinilo da izbor materijala nije baš najbolji za majicu sa ovakvim izrezom:


Koristila sam baš ovakav kroj kao na slici, a to je kroj iz Burde 03/2013, koji se može naći na Burdastyle sajtu, ako nemate tu Burdu.

Dakle, kad sam skrojila majicu pomislila sam da je ipak trebalo da je krojim od materijala koji mekše pada baš zbog ovog izreza.  Materijal koji sam ja koristila je pamučni triko, sa minimumom elastina - otprilike onakav od kakvog se prave obične muške T-majice. Ali odlučila sam da ne odustanem, jer je materijal ipak dovoljno rastezljiv da se majica može lako obući, a da se ne isteže oko izreza za ruke, jer nema rukava. Nisam se pokajala i majica je ispala sasvim ok, uključujući i ovaj izrez koji ne strši i nekako se lijepo "složi" kada je obučem.

Ovo je jako dobar kroj i za jednostavnu haljinu - samo treba produžiti do željene dužine. Na primjer, haljina do koljena stegnuta u struku kaišem kontrastne boje izgledala bi skroz šik. Već sam je zamislila: tamnoplava sa crvenim kaišem. Da je stavim na spisak?

Potrudila sam se oko izrade, pa sam tako unutrašnje šavove obradila francuskim šavom. Za porub sam prvi put u životu upotrijebila duplu iglu (ovdje sam samo stavila link za one koji ne znaju šta je šivanje duplom iglom, a ja sam koristila uputstva iz priručnika za svoju mašinu). Trebalo mi je nešto vremena za probu na komadićima krpica. Sve u svemu nije loše ispalo za prvi put i mislim da ću duplu iglu koristiti nekada ponovo.


Poslije odmora čekaju nas još neke stvari u stanu koje treba završiti i za koje ćemo trebati izdvojiti novac, a nakon toga nadam se da ću konačno kupiti krojačku lutku koju već godinama želim i o kojoj stalno pričam. Da ne skačem i ne jaučem kad se ubodem pribadačama dok isprobavam odjeću na sebi, a i zbog fotki koje su svakako bolje kada imaš jedan takav pomoćni rekvizit.


utorak, 22. srpnja 2014.

Tri suknje


Nakon inventure garderobe nije mi ostalo mnogo suknji koje bih mogla nositi i ljeti i kada malo zahladni, u prvim danima jeseni. Imam u ormaru jednu crvenu, jednu plavu i jednu smeđu - sve tri od laganog viskoznog žerseja i mada su odlične za ljeto ne mogu ih baš nositi sa hulahopkama kada dođu prvi hladniji dani. Već sam ranije imala u glavi šta želim da sašijem. Tri jednostavne suknje po sistemu - jedna svakodnevna, jedna "za sređivanje", jedna koja je negdje između i da ih mogu nositi ne samo ljeti nego i u proljeće i jesen.

Za kroj sam izabrala najobičniju polukružnu suknju - najsličniji tome je kroj Linda suknje na Burdastyle.com.

Linda Skirt - Burda Style

Davno sam skinula ovaj šnit, još kada je Burdastyle bio u početku i sve je bilo besplatno. Koristila sam ga često, uz malu izmjenu - ova suknja je naime šira oko bokova i ne odgovara mom obliku tijela, pa sam ja šnit učinila malo užim tako što sam od rubova oduzela po nekoliko centimetara. Tako suknje koje šijem uz pomoć ovog šnita nisu ni polukrug ni obični A- kroj nego nešto između, a to meni najbolje stoji.





Svakodnevna suknja je od crnog žerseja koji ima u sebi malo mikrofibera. Baš je mekan i ugodan za nošenje i krivo mi je što nisam kupila i za haljinu na preklop, ali budžet za materijale i tako to...blablabla. Nadam se da se neće sve zalihe prodati prije nego što ja odlučim da šijem haljinu.

Suknja "za sređivanje" je od pamučnog žerseja bež boje preko kojeg sam dodala sloj čipke sa elastinom. Kada sašijem bijelu bluzu koja je u planu imaću finu kombinaciju u slučaju da se trebam negdje srediti :). A može se nositi i onako, uz neke obične majice i bluze - koje takođe trebam sašiti.

Suknja koja je negdje između, ova crvena sa crnim tufnicama, iako istog kroja i rađena na isti način, bila je čista frustracija.

Kada šijem uvijek mi se desi da dvije stvari uradim fino i bez problema, a kod treće sve krene naopako. Stvarno, bez obzira na to da li šijem sve tri zaredom ili pravim pauzu između, uvijek isto - dvije dobre, treća odron. Valjda me ponese elan i onda prestenem obraćati pažnju, radim mehanički, šta li?

Uglavnom....




Suknja je, kao i ova sa čipkom, iz dva sloja. Gornji sloj sa tufnicama je od tankog tila sa elastinom. Prije rezanja sve sam izmjerila dva puta i izrezala sam dobro, ali onda sam vidjela da sam skrojila til u suprotnom smjeru od onog u kojem sam trebala da skrojim -  umjesto da se rasteže po širini, skrojila sam ga da se rasteže po dužini.

Sljedeće jutro bila sam prva mušterija u radnji (samo što su otvorili) kako bih kupila novi til za novi pokušaj.

Sreća pa je kroj jednostavan, jer ovaj til sa elastinom je prava gnjavaža za šiti. Kako bježi ispod ruke! Ja sve fino namjestim, obučem suknju, kad ono razlika u dužini dva centimetra.  Onda zamolim muža da mi namjesti šavove dok je suknja na meni. Namjesti on, pribadačama pričvrsti, sve dobro izgleda, ravno. Skinem suknju da porubim na mašinu, obučem poslije da probam, kad ono opet krivo. Hajd' ispori sve to, ponovo podešavaj...ma baš gnjavaža. I zapravo se ne zove til sa elastinom, nego ima poseban naziv, ali sam ga zaboravila.

E da, suknje izgledaju nabrano na slikama, ali kada ih ja obučem svi se ovi nabori fino rasporede i zategnu pa na meni ne izgledaju nabrano.

Trebala sam u stvari da ih obučem i slikam se, ali za dobre fotke treba vremena ako ću se slikati uz pomoć tajmera, a da ganjam ukućane da me slikaju...ma pohrlili bi kao da nemaju ništa pametnije da rade...znate već:




Suknje zaista zaslužuju bolje fotke, ali...gladna, došla s posla, ručak se krčka u šerpi, veš u mašini, dijete nešto zapitkuje. Slikanje bih definitvno trebala ostavljati za ono vrijeme kada imam vremena, a to bi bilo otprilike u ono vrijeme kada spavam. Pa ništa onda, šta je tu je.



Ostalo mi je još crnog žerseja, pa sam sašila i univerzalnu crnu majicu kratkih rukava. Majica je bila pis of kejk (nakon trećeg odrona, ide četvrti uspjeh) pa sam se malo oporavila od frustracije sa suknjom.

Majica se ovdje malo vidi, ali kada je došla na red za slikanje već se bilo smračilo. Uostalom i ona ide u kompletu "tri majice", pa kada druge dvije budu gotove pokazaću vam ih sve skupa.




ponedjeljak, 21. srpnja 2014.

Ljeto u bašti



Nema bog zna šta da se vidi.




Sunce prži, trava raste, korov osvojio sve ono što smo brižljivo očistili prošle godine.

Ah, šta da se radi? Ma da se ostavi ovako. Prevruće je da bismo išta radili i čistili.





Luk je narastao, kukuruz buja, blitva napreduje lijepo, cvekla je kao nešto počela da raste, a čak je i jedan krastavac preživio prošlu slučajnu kosidbu i počeo da cvjeta. Pojavila su se odnekud i dva-tri busena mrkve. Od peršuna, celera i rukole ni traga, što znači da je sjeme definitvno propalo.


Ja bih trebala u stvari da uzgajam samo luk, kukuruz i blitvu pošto oni očito rastu bez ulaganja ikakvog truda :).


Sva sreća pa sam ovaj pokušaj bašte ogradila daskama koje su spriječile da se trava proširi. Naravno i unutra je bilo nešto korova koji sam počupala. Ili je to bilo cvijeće čije je sjeme I. pobacala proljetos? Šta god da je bilo gotovo je sad sa nagađanjem - počupano je. Doduše tek sam se nakon čupanja sjetila da bi to moglo biti cvijeće i da sam onomad rekla I.: Samo uzmi ove kesice i pobacaj sjeme gdje stigneš.


Stvarno bih trebala dogodine sve da sadim iz presade. Nije za mene ovo ovako nagađanje: je li trava ili je bijeli luk? A bijeli luk stvarno dok je još mlad liči na običnu travu, to je čudo jedno.


Dobro, sve su ovo početničke greške. Učim iz njih. Valjda. Jedino ne znam kako da savladam najtežu lekciju, a to je ono kada se sagneš kao noj da počupaš travu, a znoj ti kaplje sa čela direktno u oči. Pretpostavljam da kao što bez muka nema nauke, nema ni paradajza bez motike.  Zato ja ni nemam paradajza. Logično!


Ali evo imam nešto blitve i luka.




I tako sam oko "bašte" počupala travu i sve to nabacala unutra da se suši. To je recimo kao obogaćivanje zemljišta organskim otpadom. Sjetila sam se kako sam čitala u knjigu "Vrt bez motike" u kojoj je autorica Ruth Stout opisala kako se brine o svom vrtu bez kopanja i okopavanja. I kako je napisala da kada plijevi baštu samo iščupa korov i ostavi ga tako oko biljaka da se suši i stvara sloj malča.  Pa kad je mogla Ruth, koja je bila neki autoritet u vrtlarenju, što ne bih mogla i ja.


U stvari, odoh pronać' knjigu, negdje sam je zaturila i pročitati ponovo.




ponedjeljak, 14. srpnja 2014.

Inventura stila i garderobe


Selidba je bila odlična prilika da ponovo očistim ormar od viška stvari. Iako sam to uradila prije par mjeseci (i par mjeseci prije toga), nekako mi se uvijek činilo da je ostalo viška i da su mi promakle i ponovo se uvukle u ormar neke stvari koje mi baš ne odgovaraju u potpunosti. Ne znam tačno šta se desi - da li se ja promijenim ili se okolnosti oko mene promijene, ali samo zaključim da te stvari više ne odgovaraju načinu mog života, niti mom stilu, odnosno onome što ja zamišljam kao svoj stil.

Na razmišljanje o inventuri stila i garderobe podstakla me serija postova Wardrobe Architect na blogu Colletterie, a koja se odnosi na pronalaženje i osmišljavanje vlastitog stila kroz šivanje. Preko tog bloga pronašla sam blog Into Mind na kojem se ne spominje šivanje, ali su teme vezane za stil i pametnu kupovinu odjeće jako dobro i detaljno obrađene. Kako biste i sami pogledali o čemu se radi postavljam linkove: Colletterie - Wardrobe Architect i Into Mind - Personal Style, Minimalism and Perfect Wardrobe. Možda dobijete inspiraciju da uradite neke promjene na svom stilu bilo kroz šivanje, bilo kroz pametnu kupovinu.

Nemam ništa protiv radnih listića, slaganja kolaža, igranja sa bojama i siluetama, što je sve opisano kroz Wardrobe Architect kao proces definisanja vlastitog stila u odijevanju. Pretpostavljam da je sve to zabavno ako imaš vremena i nemaš šta drugo da radiš ili baš želiš da se potpuno udubiš u tu temu i obradiš je onako svojski i štreberski. Ja stvarno nisam imala vremena za to, iako sam pročitala sve postove, pa sam se odlučila za svoj brzi, improvizovani pristup koji se sastoji iz nekoliko koraka.

Prvi korak: Kritički pogled u ogledalo i na odjeću u ormaru

Važno je da budem kritična prema sebi, ali ne toliko kritična da se ubijem u pojam (u tome sam  šampion svijeta, mislim u ubijanju sebe u pojam). Dakle, potreban je realan, ali istovremeno i blag pristup :). 

Prvo realnost: moj konfekcijski broj trenutno je 44. Kad mi je dobar dan kažem da imam obline, kada je loš kažem da imam višak kilograma. Ali pošto želim da budem blaga prema sebi reći ću da sam žena sa oblinama.

Primjećujem da sam u nekoj odjeći svjesna svog tijela na negativan način. To je ono kada obučem nešto i odmah vidim sve mane. U drugoj odjeći svjesna sam svog tijela na pozitivan način. To je ono kada vidim ono što je lijepo na meni. Samim tim nameće se zaključak: zašto bih uopšte oblačila i držala u ormaru nešto u čemu sam svjesna svoga tijela na negativan način? Dosta mi je što se  redovno maltretiram raznim furkama i emocionalnim preispitivanjem. Zar moram još pri tome nositi i ovu majicu u kojoj sam itekako svjesna da imam šlauf, eto čisto onako...da na ovu vagu u svojoj glavi dodam još jedan teg koji će pretegnuti na samooptužujuću stranu?
Ma sve van! 

Drugi korak: Odjeća u skladu sa načinom života

To šta sam radila i šta me zanimalo prije deset, sedam, pet godina nema veze sa onim šta radim i šta me zanima sad. Zato nema ni smisla da svoj stil gradim na stilu koji sam imala u to doba. U međuvremenu se promijenilo dosta toga. Promijenila sam se i ja i više me ne zanima i ne inspiriše ono šta me zanimalo i inspirisalo nekada. To je sasvim normalan proces i ne mislim od toga praviti nikakvu veliku filozofiju. Gledam svoj život onakav kakav je sada. Koje su moje aktivnosti, koja su moja interesovanja, kakav je moj posao, gdje se krećem, na koja mjesta idem? 

Moj posao je kancelarijski, ali ne dolazim u dodir sa puno ljudi, ne primam stranke niti klijente, ne idem na sastanke, ne šalju me na službena putovanja. Poslije posla idem kući. Tamo radim sve ono šta domaćice inače rade i kada to završim bavim se hobijem ili čitam. Meni je izlazak kada odemo u kino ili u šetnju po gradu. Kada I. ima svoje aktivnosti onda muž i ja idemo na kafu, obično na neka mjesta gdje možeš uz tu kafu čitati knjigu ili novine. Ne idem na svadbe, proslave, prijeme i poslovne ručkove. Idem na rekreaciju (zumba i još nešto što se zove RTP, pojma nemam za šta je skraćenica, ja to zovem Razvaljivanja uz Tegove i Patnja -  uglavnom vježbe za snagu i izdržljivost), ali ne znam hoće li mi to preći u naviku, jer lako odustajem.

U skladu sa tim meni treba funkcionalna i praktična odjeća. Bez obzira što me privlači neka šarena, lepršava vintage haljinica sa pripadajućom minijaturnom torbicom, stvarno se ne vidim kako u tome trčim na pijacu poslije posla. Možda neko drugi, nemam ništa protiv, ali ja ne. 

Ok, taj dio je završen, prelazim na...


Treći korak: Šta volim na sebi, a šta ne?

To što mi ne treba neka posebna odjeća, ne znači da mi je svejedno šta sam obukla. Ipak bih željela lijepo izgledati...odnosno da preformulišem: željela bih sebi lijepo izgledati. 

U čemu ja sebi lijepo izgledam? Šta se meni sviđa? Šta volim, a šta ne?

Volim i sviđam se sebi u majicama i bluzama koje nisu ni uske, a ni široke. V ili lađa izrez, rukavi 3/4. Volim kardigane raznih boja i lijepo mi stoje oni koji su srednje dužine. Suknje do koljena, A-kroja ili malo lepršavije, haljine na preklop ili jednostavne ravne haljine koje malo prate liniju tijela, tamne ravne farmerke i jednostavne majice bez ili sa minimum ukrasa. Volim cipele sa petom, ali ne previsokom. Volim veš bez čipkica i trakica, jednobojni, ne dezenirani. I dostojanstvene gaće - vjerovatno se sad smijete ovom nazivu - a to su gaće koje fino obuhvate sve šta treba da obuhvate i iz kojih mi ništa ne ispada. A kada već praviš inventuru stila u to moraš da uključiš i donji veš.

Ne stoje mi plitke farmerke i uske majice. Isto tako ne stoje mi ni široke majice. Ne volim duboke izreze, ali ne volim ni da sam zakopčana do grla; u rolki bih se ugušila. Ne osjećam se ugodno u kratkim suknjama i kratkim haljinama. Ne volim košulje. Ne volim dugačke ili vrećaste džempere. Ne volim široke, dugačke tunike, u stvari ništa što je široko i lepršavih rukava, ništa što visi, ima tanke bretele ili je asimetrično - u svemu tome osjećam se šlampavo. Ne volim šalove i marame, osim kad je zima pa nosim šal ili maramu zato što je hladno. Ne osjećam se ugodno u odjeći koja podsjeća na odjeću moje kćerke - majice sa natpisima, sličicama i slično. Ne osjećam se lijepo ni u odjeći koja je previše "odrasla". Više me ne privlači ništa što je otkačeno. Volim to vidjeti na drugima, na sebi ne.
Moja odjeća ne mora biti posebna na osnovu izgleda, niti ju se treba primijetiti sa udaljenosti od sto metara. Želim da bude posebna zato što je sama sašila, sa pažnjom i osjećajem za urednost i detalje.

U mojoj savršenoj odjeći trebala bih se osjećeti ugodno, udobno, uredno i lijepo. Zašto ne i seksi, na neki suptilan način? Nemam ništa protiv toga. Trebala bih se osjećati kao odrasla žena, što i jesam, a ne kao djevojčica. Ne želim biti slatka, niti izgledati mlađa nego što jesam. Uvijek su me smatrali za slatkicu, što je ok kada ti je 24, ali sa skoro 44 to mi stvarno više nije simpatično.

Četvrti korak: Boje, dezeni i krojevi

Volim crnu, bijelu, crvenu, zelenu, plavu, ljubičastu...volim boje. Volim različite dezene. Žao mi je što ih nemam više u svom ormaru. 

Ne volim komplikovane krojeve. Moja odjeća bi se trebala sastojati od jednostavnih komada, u kojoj bi boje, dezeni i teksture materijala bili važniji od krojeva. Materijali su mi takođe važni. Volim kada nađem i kupim kvalitetan materijal od kojeg nešto sašijem i to mi traje nekoliko godina. Sada mi je to važnije od toga da imam puno stvari. Prije nije tako bilo. Prije sam željela da imam pune ormare robe.

Definitivno - manje stvari, ali više boja, dezena i teksture.

Peti korak: Inspiracija

Moja najveća inspiracija su moje Burde. Kada njih razgledam dobijem najviše ideja. Sljedeća stanica za put u inspiraciju su internet i blogovi. Najviše me inspirišu neke blogerice koje se bave šivanjem odjeće za sebe, ali obične, svakodnevne odjeće. Modni blogovi me odavno ne inspirišu, barem ne oni poznati. Ne mogu da se poistovjetim sa blogericama koje imaju dvadeset godina manje, dvadeset kila su lakše i nose poderane farmerke. Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ništa protiv njih - samo njihov đir nije moj đir i to je sve.

U jednom notesu sam skupila neke sličice koje predstavljaju moju idealnu garderobu. Suzdržavam se da ne dodajem više, mada mi ideje stalno naviru. I ovo što sam skupila je dovoljno za šivanje naredne tri godine. 

Šesti korak: Osnovno je osnovno

Koliko god mene nerviralo pisanje tipa "10 stvari koje žena mora imati u svom ormaru" ipak priznajem da moram imati neke osnovne stvari. Naravno, moje osnovne stvari ne moraju biti baš one koji neki tamo stilista preporučuje.  To mogu biti osnovne stvari koje odgovaraju mom načinu života. Ja nikada nisam šila sebi takve stvari. Uvijek sam mislila: Ako već šijem, treba da šijem nešto drugačije. Tako bih uvijek završila sa još jednom suknjom ukrašenom aplikacijama, koju nikada ne bih obukla ili sličnim stvarima. Osnovno mi je bilo dosadno. Nije mi padalo na pamet da su osnovne stvari ono od čega se gradi garderoba.

Crna haljina na preklop, nekoliko majica u crnoj, bijeloj, zelenoj, crvenoj, plavoj boji, crna suknja od žerseja koji lijepo pada, salonke i dobra tašna, dva-tri sakoa za svaki dan, dobro skrojene pantalone...uh, toliko tih rupa u garderobi imam koje moram popuniti.

Sedmi korak: Sa riječi prelazim na djela

Sve ovo fino se nadovezuje na moje novogodišnje odluke.




Update: Sinoć sam završila suknju i majicu. Bilo je baš lijepo sjesti za mašinu nakon par mjeseci i šiti nešto samo za sebe. U planu je još nekoliko stvari koje su na listi. S obzirom da su krojevi krajnje jednostavni mislim da mi neće trebati više od desetak dana da sve završim. Kada bih imala cijelu jednu sedmicu sjela bih i šila dok sve ne bude gotovo, ali pošto nemam moraću da rasporedim vrijeme - nekad manje, nekad više.

Trebala bih završiti još jednu suknju večeras ili sutra naveče, pa kada i ona bude gotova postaviću detaljnije fotke svega.

utorak, 8. srpnja 2014.

Besplatni krojevi za haljine


Šta radi hobi šnajderica kada na internetu pronađe besplatne krojeve za haljine?

Pa podijeli ih sa vama naravno!

Doduše nisam isprobala ni jedan od ovih krojeva, pa vam ne mogu reći kakvi su i da li imaju nekih grešaka. Ako se odlučite sašiti neku od ovih haljina možete ovdje ostaviti komentar o kroju.

Izabrala sam jednostavne i lagane krojeve od kojih se uz manje izmjene mogu dobiti haljine koje su nosive u raznim prilikama i mogu se dobro kombinovati.




Kao primjer navešću dva prva kroja. Oba mogu poslužiti kao osnovni krojevi za jednostavnu haljinu od elastičnih materijala i haljinu na preklop. Skraćivanjem ćemo dobiti krojeve za majicu i bluzu na preklop, a produžavanjem lijepe maksi haljine. U zavisnosti od debljine materijala haljine se mogu prilagoditi i različitim godišnjim dobima: lagani pamučni žersej za ljeto, a nešto deblja trikotaža za jesen ili zimu. 

Jedan kroj se može iskoristiti za šivanje dvije, tri, četiri različite haljine; samo upotrijebite maštu i malo vještine kako biste krojeve prilagodili sebi. Jednostavnost ova dva kroja čini ih pogodnim za šnajderice početnice - mogu da eskperimentišu do mile volje.

Sve to može se primijeniti i na sljedeće krojeve.




Za ovu haljinu nema kroj, nego tutorial, ali mislim da ne bi trebalo biti teško da shvatite kako se sastavlja i šije.



Sašivena od nekog laganog i prozračnog materijala ovo bi bila lijepa haljina za plažu.




A ova je baš romantična! Inače, sašivena je od materijala za posteljinu. 

Iako su krojevi besplatni za skidanje nekih od njih trebaćete se prijaviti. Meni to nije smetalo pa sam se na neke od sajtova prijavila, jer pored ovih haljina imaju još dosta besplatnih krojeva za druge stvari.

Nadam se da vam se dopadaju.

Sretno šivanje!