četvrtak, 26. rujna 2013.

Ormar terapija i eksperiment


Ovo što vidite na gornoj slici je moj ormar, odnosno stanje u ormaru kakvo je sada. 
Još malo propuha pa da zaklepeću svi prazni ofingeri - to sam samoj sebi rekla prije nego što sam ih sklonila u ladicu. 

Nakon što je skoro sve uredno popakovano u kese i sklonjeno u jedan dio ormara u I. sobi ostao mi je samo minimalan broj odjevnih predmeta. Ali čak i ovo malo što je ostalo za sada je sasvim dovoljno za moj trenutni stil života (pos'o, kuća, šetnja sa I., vikendica, poneki izlazak na kafu u grad ili u kino i ....hmmmm...to je uglavnom to). 

Ulijenilo me ovo ljeto, puno toga je bilo što sam htjela uraditi, sašiti, napraviti, a nisam i tako se ta lijenost prenijela i na prve dane jeseni. Dok sam pisala stari blog znala sam često sebi postaviti neki izazov. Kao na primjer "izazov šest mjeseci" u toku kojih nisam ništa kupovala već sam samo prepravljala staru odjeću ili šila koristeći materijale iz već postojeće zalihe. Mislila sam kako bi mi trebao neki sličan izazov, ali ništa sa prepravljanjem stare odjeće, jer to ne mogu više da radim, već nešto gdje bih se malo pomakla, razmrdala, naučila nešto novo u šivanju. I zašto da ne - imala neku korist u obliku lijepe odjeće u ormaru. A bonus su nove teme na blogu :)

Tako se rodio ovaj eksperiment. 

Sve što je bilo u ormaru je pomno pregledano i ostavljene su samo stvari za koje sam apsolutno sigurna da su dobre onakve kakve jesu. Sve nad čim sam makar i par sekundi pomislila: Pa bilo bi dobro samo da su rukavi malo duži/kraći/da se doda ovo-ono...sve je to izbačeno. Ako mi u roku od šest mjeseci ništa od toga ne bude trebalo pregledaću sve ponovo i razvrstati na ono što bih ostavila I. kad poraste i ono što ću dati nekome. U međuvremenu se fokusiram na:

Šivanje!

Napravila sam spisak stvari koje mi nedostaju, a onda sam malo razmislila šta mi je od toga stvarno potrebno, a šta su samo puste želje. Zatim kako na najjeftiniji mogući način da nabavim/napravim to što mi je potrebno, jer ipak trebala bih i da štedim novac. Takođe sam razmislila o svim stvarima koje sam htjela da šijem i čije sam šnitove čuvala u papirnom ili elektronskom obliku, preispitala koliko mi vremena treba za svaku tu stvar i da li je vrijedna truda, jer bih trebala da štedim i vrijeme. 

Kao idealan primjer za to da od sada treba promišljenije da koristim svoje vrijeme, novac za hobi i da trebam prije šivanja ipak malo više vremena posvetiti planiranju, imam nedavnu šivaću katastrofu koju vam nisam ni pokazala, jer nema šta da se pokaže, samo gomila zgužvanog materijala. U pitanju je bila, odnosno trebala je biti haljina od krep-žoržeta na koju sam se bacila sa entuzijazmom kakav nisam osjetila cijelo ljeto, da bi se na kraju pokazalo da mi kroj ne odgovara, da je izrez oko rukava predubok i da je cijeli šnit promašaj mada je u Burdi izgledao savršeno. Malo rada na muslinu prije nego što počnem šiti stvarni odjevni predmet takođe mi ne bi štetilo. To je inače moja slaba strana: nestrpljenje i želja da sašijem sve, ma baš sve što ikada igdje vidim. Sa druge strane dobro je to što sam prilično uredna i ako se dovoljno potrudim neke stvari koje šijem izgledaju zaista lijepo. 

I da privedem post kraju, evo konačne liste onoga što želim da postignem ovim eksperimentom:

1) Stvoriti funkcionalnu, udobnu i lijepu garderobu koja odgovara mom stilu života.
2) Planirati šivanje unaprijed i detaljno razraditi izbor materijala, pribora i ostalog potrebnog za šivanje određenog odjevnog predmeta.
3) Planirati troškove za šivanje i ne kupovati materijale i pribor impulsivno. Ako nema para - nema.
4) Planirati vrijeme za šivanje. Ako nema vremena - nema.
5) Naučiti nove stvari primjenom tehnika ili savjeta iz tutoriala na internetu.

Trajanje eksperimenta: neograničeno :)

Šta mislite o ovom mom eksperimentu?
Jeste li vi od onih koji će se svjesno ograničiti u svom hobiju kako bi postigli neki cilj ili više volite da radite kako vas inspiracija i vrijeme nose?

ponedjeljak, 23. rujna 2013.

Doviđenja ljeto!

Neki prizori iz naših ljetnih dana, kod kuće i oko kuće, uz koje ćemo se oprostiti od ljeta i poželjeti dobrodošlicu jeseni.

Nadam se da vam ponedeljak nije počeo stresno.

Mi smo svi prehlađeni, šmrcamo, kašljemo i izgleda da će tako ostati cijelu sedmicu.

Čitamo se.

petak, 20. rujna 2013.

Mala sirena i njen prijatelj

Završena je sinoć. Uradila sam neke izmjene, tako da nije baš kao originalni I. crtež, ali ja sam sa izmjenama i uopšte sa tim kako je sve ispalo jako zadovoljna. Uspjela sam u onome što mi je bilo najvažnije, a to je da izgleda kao dječiji crtež. 



Još samo malo posla oko obrade ovog komada platna na kojem sam je izvezla i biće spremna za uokvirivanje. Za Arijelu imam neke planove, ali da bih mogla da sve to sprovedem u djelo trebam još barem desetak crteža pretvoriti u vezene slike. Za to će trebati vremena, ali nigdje mi se ne žuri.


Za ovaj vez koristila sam konac Runolist, mercerizirani konac za ručno vezenje visokog sjaja (hm, pojma nemam šta znači "mercerizirani" moraću poslije da pogledam; ako se već počinjem ozbiljnije zanimati za vez trebala bih da znam). Crte lica i konture glave i ruku sam izvezla običnim crnim koncem za mašinsko šivanje. On je tanji pa samim tim linije ljepše izgledaju. 

(Sarah's Hand Embroidery Tutorials je odličan blog sa detaljnim instrukcijama i opisima mnogo raznih bodova za vezenje i veoma je koristan za svakoga ko želi da nauči vez.)

"Valovi" su izvezeni koristeći stem stitch (pogledajte tutorial). Malo mi je teško bilo pronaći kako se taj bod na našem jeziku zove, ali sam ipak pronašla i valjda sam u pravu: zove se ovijenac ili bod lozice. 

Ostatak je vezen satenskim bodom

 Nadam se da vam se Arijela i njen mali prijatelj dopadaju.  A ja već večeras prelazim na sljedeći motiv.

Želim vam lijep vikend!

četvrtak, 19. rujna 2013.

Ljubimci u vrećama za spavanje

Ideja i izvedba od prije par godina, ali još uvijek je u upotrebi za igranje.

Vreće za spavanje za mini ljubimce.


Nije teško napraviti, a djeci bi moglo biti zabavno.

Za izradu možete koristiti reciklirani materijal (stare majice i slično), a tutorial vam ne treba, jer je prejednostavno i sve se vidi iz priloženih fotografija.

Želim vam dobru zabavu!

utorak, 17. rujna 2013.

Ariela, mala sirena

Pospremila sam blog i mislim da je sad preglednije i nekako čistije. Još da sam bila tako vrijedna da pospremim kuću gdje bi mi bio kraj. Ali zašto prati prozore kada najavljuju kišu? Što se tiče ostalog posla krpom malo ću zamahnuti da rastjeram prašinu, I. će usisati, a veš ionako pere mašina, a ne ja.   Ja ću se baciti na vezenje.

U potrazi za motivima za vezenje prečešljala sam internet i pronašla dosta toga što bi mi moglo poslužiti kao inspiracija. I tako sam gledala i gledala i čekala da mi nešto specijalno zapadne za oko. Posebno su mi bili zanimljivi motivi dječijih crteža, pa sam pomislila da bi bilo zgodno da i ja takvo nešto izvezem. Malo sam se mučila pred praznim listom papira, jer nisam znala šta da nacrtam, a onda sam pomislila: Pa što se ja uopšte mučim kad imam tri fascikle pune I. crteža. Ima da vezem do penzije! :)

Fascikle sam odmah izvukla iz ormara, otvorila ih i pregledala crteže. Izdvojila sam one ljepše od  manje lijepih i stavila ih u posebnu fasciklu. Sada imam svoju ličnu, unikatnu zbirku motiva. Sve što treba je da ih iskopiram i samo malo prilagodim kako bih mogla sve to lijepo izvesti. 

Prva dva originalna umjetnička djela koja ću prenijeti na platno za vez su "Ariela i Flounder" i "Pekara malih mačića.


Arielu sam već počela da vezem.

Toliko mi zadovoljstvo predstavlja rad na ovom vezu da se jedva odupirem zanemarivanju svih drugih obaveza, najradije bih samo sjedila i vezla, vezla sve dok ne bude gotovo, a onda bih odmah uzela da radim sljedeći motiv, pa sljedeći, pa sljedeći i sve tako - dok se ne ukočim od glave do pete :).

utorak, 10. rujna 2013.

Pidžama ili kompletić za "po kući"

Evo konačno završeno!

Ispeglano i spremno za slikanje stoji već dva dana, ali ja nikako da ugrabim pogodno vrijeme.
I ispadne mi slobodno 15-minuta jutros pred polazak na posao i mislim se: Daj šta daš, pa kakve god fotke budu. Danas roditeljski poslije posla, sutra opet neke obaveze, prekosutra kuhanje za dva dana...dok se ja opet organizujem za slikanje svoj će svoga zaboraviti.


Ovaj tamno crveni lan imam već par godina. Kupila ga u nekom naletu šivaćeg entuzijazma; mislila sam šiti dječije tunike za prodaju. Međutim prebacila sam se na šivanje torbi za prodaju, a lan je ostao. Kada sam ga izvadila iz korpe zamisao je bila da šijem haljinu, ali pravo da kažem nisam nešto ljubitelj ležerne izgužvanosti koja je obavezno veže za odjeću od lana. Na drugima to nekako izgleda cool, ali ja imam osjećaj da na meni izgleda samo užasno neuredno. Dosta što sam ljeti non stop zadihana, oznojena, natečena, odjeća mi se lijepi sa svih strana i imam osjećaj da sam stalno raščupana i sve u svemu samoj sebi se ne sviđam baš najviše - ne mogu još stvarno na sve to još i izgužvanu haljinu. Sve ovo navedeno mi je sasvim dosta.

Onda sam odlučila da sašijem pelengaće za po kući ili ako volite na fensi način rečeno: lounge pants. Toga mi uvijek treba, jer se prljam i flekam kao malo dijete i non stop se moram presvlačiti. Dok se jedna trenerka pere, druga se suši, treća je na meni i sve tako u krug. I onda mi padne na pamet: A što ja ne bih imala neki zgodan kompletić pa da ga nosim po kući...mogao bi biti i kao pidžama...ali da ga baš onako fino skrojim i sašijem, da se baš potrudim.

Samo krojenje i šivanje išlo je lako, jer je kroj ležeran, širok i nije potrebno puno isprobavanja i štimanja. Ipak gornji dio ima ušitke za grudi, dva ušitka naprijed i dva pozadi, kako bi imao neki oblik, da ne bude baš kao bezoblična vreća. Donji dio je ležeran i dugačak, a šavove sam dodatno ojačala tako što sam ih prošila sa gornje strane - onima koji šiju ne moram da objašnjavam, a ostalima stavljam ovo objašnjenje.

Rubove otvora za rukave i izrez oko vrata obradila sam uz pomoć kose satenske trake.
Ako želite sebi sašiti nešto slično možete koristiti sljedeće šnitove (ima ih tona na internetu, a i po časopisima za šivanje, pa sam ove stavila samo kao primjer):

- za donji dio
Burda - pantalone se elastičnim stukom (bez detalja na dnu nogavica, a nogavice takođe ne moraju da budu "na peglu")
Simplicity - Ovaj šnit sam već jednom stavljala na blog, ali da ne tražite evo ponovo

- za gornji dio
Burda - ja sam koristila ovaj šnit za haljinu, uz male modifikacije (okrugli, umjesto V-izreza i ušici sa prednje i zadnje strane)
Ili ako želite nešto malo drugačije, Simplicity - nekoliko vrsta topića koje možete sašiti koristeći jedan šnit.

Dodala sam još nekoliko dugmića, par satenskih mašnica i ukrasila diskretnim vezom.
Tako...završeno, skinuto sa liste i sada mogu da se foliram u svom novom kompletiću/pidžamici.

utorak, 3. rujna 2013.

Vez spreman za uokviriti

Iako nisam ništa šila odavno vezem povremeno, valjda zato što mi vez ne zahtijeva koncentraciju i stalno isprobavanje, a treba mi i manje pribora. Rezultat su ovi komadići izvezenog pamučnog platna koje ću staviti u jednostavne okvire.






Jedan sam već uokvirila.


Da ne bude kod mene sve neko mrtvilo koje se sa ljeta prenosi na početak septembra i da ne bude da baš ništa ne šijem, ipak sam sinoć počela sa nekim kućnim kompletićem/pidžamom. Super je jednostavno i već sam došla do pola. Čim bude gotovo (nadam se do kraja sedmice) pokažem fotke. 
A šivanja bi trebalo biti i poslije toga i još mnogo poslije toga, jer svašta mi nešto treba. U jednom čudnom napadu čišćenja kuće koji je bio povezan sa nekim mojim emocionalnim stanjem, previranjima i sličnim stvarima izbacila sam pola odjeće iz ormara. U stvari već jednom sam izbacila pola, pa sam onda sasvim fino živjela sa tom polovinom koja mi je ostala, ali sad sam i od te polovine izbacila pola. Tako da na kraju nemam ništa...u stvari imam, sve to stoji u drugom ormaru u kesama i ako me uhvati "nemam šta da obučem" kriza uzeću nešto iz tih kesa...i sad baš nešto mislim o početku rečenice, nije da nemam ništa, i to pola od pola je skroz dovoljno uz neke male dopune tu i tamo...ali znate šta - nemam trenutno vremena da pišem o tome pošto, kako sam već rekla, to zahtijeva jedan poseban post. 

Odoh ja sada 'vamo nešto da pozavršavam, a vas ostavljam sa fotkama veza i čitamo se poslije, ok?