ponedjeljak, 29. srpnja 2013.

četvrtak, 11. srpnja 2013.

Vezenje kao psihoterapija

U zadnje vrijeme ne radim ništa. Sabiram se nešto i oduzimam sama sa sobom. 

Vezem da smirim misli i živce. Ako sam baš sretna pa me ne ometa ništa iz vanjske okoline, nakon prvih nekoliko poteza iglom prestanem da mislim na bilo šta šta sam mislila kada sam počela vez. Razmišljanje šta treba da uradim, šta ne želim da uradim, a moram, beskrajni dijalozi sa samom sobom, prepirke u glavi sa nekim ljudima, izmišljeni dijalozi, liste želja mojih i liste želja tuđih...sve to prestane na tih petnaestak do trideset minuta koliko mogu da posvetim vezenju u toku dana.

To mi onda otprilike dođe kao neka meditacija.



petak, 5. srpnja 2013.

Vikend inspiracija

Rekao bi neko da sam prošetala cvjetnom livadom, a ja sam samo išla na posao svojim uobičajenim putem, asfaltnom stazom između betonskih zgrada. I pronašla sam ljepotu.






Želim vam da ovaj vikend pronađete ljepotu u vašoj okolini.

četvrtak, 4. srpnja 2013.

Sandale - makeover

Ljeto je stiglo, a sa njim ljetna obuća, moja najveća noćna mora.

Ne volim ljetnu obuću, jer se nosi na bosu nogu, a mene sve žulja: japanke, baletanke, espadrile, sandale...nastavi niz. Puno hodam i neizbježno je da me na kraju i najlakša obuća nažulja. Prije sam cijelo ljeto hodala stopala zamotanih u flastere i zavoje i onda cijelu zimu liječim rane. I taman kad sve zaliječim, kad nestanu fleke i ožiljci od žuljeva, opet dođe ljeto i sve ispočetka. Pa problem visine ljetne obuće - u ravnoj obući imam osjećaj da sam zalijepljena za vreli asfalt, u visokim petama me zabole koljena. Sve vene koje imam u nogama iskoče na površinu od vrućine, ako obučem papuče ili natikače u njima mi peta ispuca od trenja i pritiska - i molim vas recite mi jesam li ja jedina kojoj se nakon sat-dva sati hodanja u ljetnoj obući isprljaju noge od prašine kao da sam bila bosa.

I zato svako ljeto uzmem najrazvaljenije baletanke iz ormara, uprkos tome što su ravne, i nosim ih dok se ne raspadnu. Onih destetak dana na moru nosim japanke u kojima mi stopala landaraju tako da svaki čas imam osjećaj da će mi se zglob iščašiti. I jedva čekam hladnije vrijeme da moja napaćena stopala uđu u "normalnu" obuću.

Nemam više razvaljenih baletanki. Doduše imam ja u ormaru par sandala i cipelica koje su i lijepe i udobne i pogodne za nošenje, ali ne baš u okruženju gdje radim, koje je skroz razrovano od građevinskih radova, raskopano, puno rupa, šljunka, kamenja. Treba mi nešto izdržljivo, srednje visine, mekano, udobno, neutralne boje, a da ne izgleda kao bakine ortopedske cipele.

I tako ja juče odem u grad u potrazi za tim tipom ljetnih cipelica, sandala ili tako nečeg. Obiđem sve radnje i zaključim u prodavnicama postoje sljedeći modeli:

a) plesačica na štangi
b) plesačica na štangi u sobi za VIP klijente
c) kopitari i ostale slične životinje (to su oni modeli sa ogromnom punom petom pa stopalo izgleda kao kopito)
d) amputacija noge (oni tanki kaišići svuda, pa opet kaišići i još kaišića)
d) robinja Izaura (to su one što imaju debeli kaiš oko članka)
e) robinja Izaura koja je ujedno i plesačica na štangi
f) ortopedsko penzionerske
g) lijepe, krasne, divne i skupeeeeeee!!!!


Na kraju kupim jedne navrat nanos, sasvim slučajno, sa donje police u lijevom ćošku gdje stoje cipele i sandale od pretprošle sezone. Ništa posebno, samo da imam nešto za obući, jer u protivnom moram na posao u tenama. Na sniženju 50%, bile 110 KM, sad 55 KM, imaju kaišiće, ali nisu model amputacija noge, neutralna boja (smeđa), udobne i imaju kao neke jastučiće u dijelu gdje dođe stopalo, visina oko 7 cm - ništa što oduzima dah, već obične sandale za hodanje.

Dođem kući i mislim se kako su nekako prazne, skoro da vuku na model f sa gornje liste. I mislim se: Džaba dadoh pare, jeste da nisu skupe, ali svejedno - džaba dadoh pare. Bile su jedne iste ovakve, samo bež, sa škljikicama, možda sam trebala njih da uzmem? Ali bež! Pa to bi se ovdje na pijaci Arizona za pet dana pretvorilo u prljavosivu.

Sva sreća imam neku kesu sa raznim komadićima kože...pade mi na pamet nešto! Negdje bi trebala biti ta kesa. Iskopam je iz ormara i bacim se na posao. Malo kože, malo drvenih perlica, malo konca za vezenje i par sati poslije...


Sad malo bolje izgledaju.

Je l' vidite kako su mi vene iskočile, a ovo je jutarnja fotka?
Do kraja dana to če biti kao Madonine podlaktice lol

Ali sva sreća ništa me ne žulja tako da se nadam da bi se moglo ovo ljeto pregurati u njima.

utorak, 2. srpnja 2013.

Slatkiši

Jede li vam se nešto slatko?

Da vam ponudimo nešto?

Možda kolač od vanilije sa čokoladnim filom, kolač u duginim bojama, crveni somotni kolač ili kolač od limuna ukrašen kriškama narandže?

Ili ste više ljubitelj švarcvald torte, kolača ukrašenog raznobojnim konfetima, klasične pite od jabuka
ili pite od jabuka sa filom od vanilije?
Dodaj naslov
Ako vam se ništa od ovoga ne dopada ponudićemo vam cupcakes uz šoljicu kakaa, dvije vrste keksića, raskošnu svadbenu tortu i kolač sa sa karamel glazurom ili jednostavne Oreo kekse uz veliki izbor mliječnih napitaka.
Oni koji vole slano neka nam oproste ovaj put - nije bilo puno vremena da se napravi bilo šta slano osim pizze i salse sa tortilja čipsom. Jer glavna kuharica je otišla na mali odmor...

 ...a fotograf? Eh, ne odmara se uglavnom.


(Sve je napravljeno od plastelina. Uskoro je I. rođendan i mislim da je zaslužila nekoliko paketića fimo mase, u osnovnim bojama za početak)

Pošto je sve u kući dignuto, nema ni mjesta ni vremena za bilo šta osim za pomalo vezenja u pauzama. Kada završim pokazaću vam cijeli rad.