srijeda, 26. lipnja 2013.

Ljeto

Joj, nisam vam nešto kreativna ni inspirativna ovih dana. Vrućina me je smlatila, a poslije nje ovo zahlađenje. Ne odgovara ni jedno ni drugo mom organizmu.

Dok se malo saberem i nađem kakvu temu za post evo malo fotki.

Nadam se da će vam biti zabavno razgledanje kao što je meni bilo škljocanje.





petak, 21. lipnja 2013.

Eksperiment

Ne pokušavajte ovo kod kuće - znate kako kažu za neke opasne eksperimente. Ovaj moj nije opasan, ali  je gubitak vremena pa nemojte pokušavati.
Šijem jednu tuniku od tamno crvenog lana i palo mi je na pamet da je ukrasim nekim detaljima u crnoj boji. Izbor je između dvije tehnike: vez ili print. Odlučim se ja prvo za print, ali za print otisak heklanog miljeića. To je onako u mojoj glavi izgledalo baš šik. Da ne bih upropastila materijal prvo sam odlučila da isprobam print na malom komadiću lana koji je ostao nakon krojenja.

Odlična prilika da isprobam svoje boje za tekstil.


Sve je tu: miljeić, boje, lan, podloga, valjak da pritisnem miljeić.

A rezultat?


Bezveze.
Koliko god ja stavim boje na miljeić upije se i skoro ništa ne ostane da se prenese na tkaninu. Mogla sam ga i samo ofarbati u crno i prišiti na tuniku, ali nije to to. Ja sam htjela baš print. Možda neki šablon u obliku miljeića ili nešto slično, ne znam?

U svakom slučaju odlučila sam ipak da idem na sigurno. Vez uvijek uspije. Samo moram naći neki dobar motiv. Odlučila sam se za cvijet, ali neki apstraktniji.

Vez mora biti crn, jer lan malo pušta boju i to može pokvariti svjetlije boje konca.

Ako imate ovih heklanih miljeića možete ih iskoristiti na nekoliko načina:


Džepovi na odjeći

15 načina da kreativno iskoristite miljeiće

Ukrašavanje čaša
(hm, možda ovo da probam za tuniku sa flomasterom za tkaninu)

Želim vam lijep vikend!

utorak, 18. lipnja 2013.

Igra

Trenutno preuređujemo I. sobu. Ništa posebno, samo joj farbamo zidove u bijelo po njenoj želji i mijenjamo neke detalje da soba malo više liči na sobu velike djevojčice.

I. sada provodi vrijeme u dnevnom boravku, tu se igra, spava i čeka da mi završimo posao.


Ideje, izrada, aranžiranje i fotke (osim prve dvije): I.
Fotošopiranje: ja

Nadam se da sam vam dala ideju kako da zabavite svoje male kreativce uz pomoć materijala i pribora koji su svima dostupni.

ponedjeljak, 17. lipnja 2013.

Starinske krpice

Prije par sedmica dobila sam od svekra punu kesu heklanih miljea, tabletića, stoljnaka i ručnih radova  koji su ostali iza muževe bake koja je umrla prošle godine. Htjela sam da sačuvam od zaborava sve te stvarčice i baš sam im se obradovala. Neke ću ostaviti onakve kakve jesu, a neke će doživjeti male prepravke.

Na hrpici za prepravke našla su se ova dva mini stolnjaka. Možda se stariji sjećaju ovih motiva.


Jedan sam ostavila kakav jeste kao podmetač za drvenu tacnu. A drugi je imao neke flekice koje se nisu mogle oprati, pa sam od njega napravila mini podmetače.


I tako je malo djelić ovog porodičnog naslijeđa sačuvan od zaborava.

srijeda, 12. lipnja 2013.

Kada novac ne bi bio problem

 Jesam ja jedna DIY ženska i sve to, ali moram nešto da vam priznam. Kada bih mogla potrošiti puno para na sebe, ali da baš ne razmišljam ni o čemu već samo da trošim prvo što bi mi bilo jeste da zaboravim na sve svoje DIY principe, zapucam pravo kod Agnes B i kupim sve što mi stoji, u rasponu od donjeg veša do kaputa.










Znate i sami na osnovu ovog mog bloga da ne patim od marki, ali Agnes B za mene nije marka. "Marka" me asocira na prolazne trendove, a njena odjeća je meni bezvremenski jednostavna i elegantna na neki nenametljiv, svakodnevni način. Ne impresioniraju me veliki svjetski dizajneri, ne gledam modne revije na Fashion TV, pojma nemam šta je u trendu i šta je godine hit, ali iskreno, kao što već rekoh, da imam para da ne razmišljam ovo bi vjerovatno bio blog samo o vezenju i slikama mene u haljinama Agnes B :).

Imate vi tako neku sličnu maštariju?

utorak, 11. lipnja 2013.

Rad i zabava

Pa da...neko odvaljuje bubrege...


...a neko se zabavlja.


Nevjerovatno kako se djeca uvijek zalijepe za ovaj dio oko šupe koji je najvlažniji i najblatnjaviji, jer se nakon ovih kiša sva voda slila tu. Naravno i sama šupa je uvijek prašnjava, puna zemlje, kamenčića, paukova, kao i sve šupe, hladna da ti se kosti smrznu čak i na toplom danu kako što je bila prošla nedelja, ali ništa to njima ne smeta. Pored sve livade i širine okolo baš unutra uvijek naprave kućicu. Valjda ih i privlači jer izgleda kao kućica. Do podneva smo imali dvije blatnjave curice, a do kraja dana pridružila im se još jedna, plus blatnjavi pas. Nema veze, ovdje im je sve dozvoljeno, pa i da se od glave do pete uvale u blato, ali samo pod jednim uslovom: sami sebi organizujte zabavu, svi rekviziti su na dohvat ruke zato ne pitajte nas da vam damo ovo ili ono i niko nije mala beba da mora trčati mami ako slučajno ugleda gusjenicu ili guštera. Dobro, to je više od jednog uslova, ali hajde...

Travnjak ili ako ga već  možemo nazvati travnjakom, jer mi nemamo onu finu, makanu, uredno podšišanu travu, izgleda ovako:


Sve je razrovano. Izvađeno je ukupno osam korijenova drveća koje smo prošle godine posjekli, ali to korijenje je ostalo do ovog proljeća. Hvala prijateljima na pomoći!

Ostao je samo ovaj veliki korijen na gornjoj slici koji se nikako ne da van i ovaj pored šupe kojeg takođe nismo izvadili, jer se tu veoma brzo stvorila lokva puna vode, a zemlja je od ranije već bila toliko natopljena i klizava i noge su doslovno upadale u blato do članaka. Treba sačekati da se malo osuši pa će i ovaj korijen van, a valjda će i za njim nekako i ovaj veliki.


Nakon toga čišćenje donjeg dijela placa biće gotovo i kada bismo možda na jesen doveli traktor da ovo sve preore i poravna ne bi mu smetalo korijenje.

Zbog ovog blata i vode potrebno je da počnemo što prije raditi drenažu, a to smo planirali raditi sami, jer šta je par dana lopatanja za nas ovakve kršne i nipošto iskrivljene od sjedenja za kompjuterom...ma ništa, sitnica :) Hajde, vidjećemo na šta će to ličiti. Lopate imamo, pijesak imamo, cijevi ćemo kupiti...još samo da odredimo datum početka kopanja, a taj datum svaki vikend pomjera se nekako na naredni vikend. To se psihički pripremamo :)

Ove godine sam odlučila da ne diram ruže, apsolutno nikako. Prošle godine sam sve nešto oblijetala oko njih i bile su bezvezne. Sad ih ne diram i krasno rastu. Svakako će na jesen dobiti drugo mjesto, pa ih nisam ni okopavala, na veliko zgražanje moja mame. Ozbiljne vrtlarice možda da ne čitate dalje, a? :)) Kad se sjetim prošle godine uredno okopane, oplijevljene, spržene i sasušene zemlje oko ruža ne znam zaista zašto bih sada nešto kopala. Ovako oko njih ima još uvijek dosta ostataka lišća i trave koje sam navukla prije zime i taman neka im to bude kao neko prirodno đubrivo. Neka rastu ovo ljeto u miroljubivoj koegzistenciji sa okolnom travom, divljom nanom i još nekim korovom kojem ne znam ime. Ja mislim da im od ovakvog "načina života" neće biti ništa. Moja mama misli da sam ja jednostavno lijena. A vjerovatno i jesam, ali ljepota je u tome što sam lijena na svome hehe.


Još uvijek nisu procvjetale, blizina šume čini svoje zbog hladnoće. Ali krenulo je i na svakoj ima mnoštvo pupoljaka, a posebno na penjačici.




Bilo je te nedelje i rada i zabave i druženja na brzinu sa prijateljima i komšijama uz rošilj (samo pileća krilca, obična salata od paradajza i krastavaca i somuni, kad se radi to se sve jede onako "potrpaj u somun i razguli"), poslije kafa i odmor, a dan smo završili lagano i nismo se žurili kući. 

Po povratku kući I. i ja uđemo u granap onako blatnjave, prljave i izgrebane i kupimo sladoled njoj, Somersby meni, tati pive i lagano kući da se namažemo konjskim balzamom od glave do pete, protiv bolova u mišićima. 

Krasna nedelja! Vjerovatno neko misli da nisam normalna, jer šta ima krasno u blatu, krampanju, rezanju korova (aha, opet! pa kad raste kao korov, mamicu mu!), zatrpavanju rupa i slično...ali svako ima svoje veselje. Neko voli da se šeta po gradu, neko voli da ide na koncerte, neko voli provesti  nedelju u šopingu, na kafi, a neko možda baš ovako kao mi.

petak, 7. lipnja 2013.

Vikend inspiracija - Torbe

Šnajderice šta mislite da ovaj vikend sašijete koju torbu?

Ako nemate inspiracje, šnitova, sajtova, linkova...tu sam ja da uskočim.

Evo nekih slatkih torbi, torbica, tašnica koje možete napraviti sebi ili osobama ženskog roda koje vole ručno rađene stvari.

Prvo ćemo da razmotrimo ideju šivanja pismo torbice.


Ako su vam ovakve torbice slatke bacite se na posao. Ovdje je tutorial sa spiskom materijala, pribora i instrukcijama.



Svima vama koje niste ljubiteljice pismo torbica, jer su malene i u njih stane samo najosnovnije, sigurno će više odgovarati torbe srednje veličine.

Šta kažete na ovu?

 

Torba koju ćete naći na ovom linku zove se One Hour Bag. Navodno je tako lagana za sašiti da je možete završiti za jedan sat. Ja baš ne vjerujem u to, jer treba skrojiti potrebne dijelove, sve to sastaviti, sašiti...mislim, možete vi to za jedan sat, ali što da se bezveze žurite i rizikujete da vam rezultat rada izgleda šlampavo i neuredno. Ako imate sat, ma naći ćete još jedan sat pa da bude sve lijepo i uredno.

Hobo Dance Bag je još jedna zgodna torba srednje veličine, a tu je i Wasp Bag koju sam lično šila nekoliko puta i pokazala se kao pun pogodak.

Premaleno vam je i ovo što sam pokazala? Vi biste malo veće torbe u koje stane sve što vam treba za boravak izvan kuće od jutra do mraka? Nema problema, evo tutoriala i za takve.


Ova torba je u stvari veliki ceker za pijacu, ali šta fali. Za ljeto idealna. Može i za plažu i grad i za posao i slobodno vrijeme. Zerlena u sredini me nasmijala. Koji li je ovo put da naletim na svoju pidžamu :))

Za ovu je napisano da je "oversized" pa ćete vjerovatno u nju potrpati sve i svašta.


Eto, je dovoljno?

Ako nije evo vam još jedna e-knjižica o šivanju torbi.

I to nije sve! Tu je još jedna besplatna e-knjižica!

I sad je stvarno dosta :)

utorak, 4. lipnja 2013.

Šareni vezeni cvijet


Ovako izgleda izbliza...



...a ovako izgleda zajedno sa ostalim vezenim slikicama na zidu vidite ovdje.