petak, 31. svibnja 2013.

Vikend inspiracija

Jedna nova fotka
Vikend je pred nama. Obično za postove koji idu u katergoriju "Vikend inspiracija" stavim neke linkove na zanimljive DIY projekte ili na blogove i sajtove gdje biste mogli naći inspiraciju, a i ja zajedno sa vama.

Ovaj put nemojmo tražiti inspiraciju u onome šta drugi rade, već je tražimo u nama, kod kuće, oko kuće, u stvarima koje svakodnevno gledamo. Prisjetimo se aktivnosti koje su nam nekada pričinjavale veliko zadovoljstvo, ali se sada iz nekog razloga njima ne bavimo. Za mene je to fotografija.

Odlučila da više koristim foto aparat, na šta me podsjetio ovaj moj post. U posljednje vrijeme zaokupljena sam time da što više napravim,  što više sašijem, uradim, da imam što više rezultata svog kreativnog rada i koliko god je to zabavno i smisleno i korisno, toliko me ponekad i zamori. Kod fotografije mogu da se opustim, jer ne razmišljam o konačnom rezultatu. Dok šijem ili pravim nešto uvijek razmišljam kako će to izgledati kada bude gotovo. Hoće li mi stajati, hoće li odgovarati, hoće li biti uredno, hoće li odražavati trud koji sam uložila u to? I sam rad na nečemu je dinamičan i stalno nešto treba. Novi konac, nova tkanina, nove krpice. Stvari se gube i nalaze. U potrazi si za nekim određenim materijalom za neku određenu stvar koju treba da praviš. Stalno razmišljaš, mjeriš, isprobavaš, kupuješ, nadopunjavaš zalihe pribora i materijala, razmišljaš šta ti treba, šta bi moglo od ovog da se napravi, šta od onog...

Kod fotografije mi ne treba ništa. Meni nije čak potrebno ni da te fotografije kasnije nosim nekome na razvijanje, niti da ih gledam bezbroj puta, ne treba čak ni da ih čuvam, sve zajedno na nekom određenom mjestu. Zabilježim s vremena na vrijeme neki prizor koji mi se čini zanimljiv i idem dalje. A gdje je tu zadovoljstvo stvaranja? Pa u tome što se zaista iskreno iznenadim i oduševim kada nakon dužeg vremene nađem sve te moje fotke razbacane kojekuda i počnem da ih pregledam. To je kao da me neko spusti s neba usred sopstvenog života i onda shvatim (po ko zna koji put) kako sam sretna, jer sam imala vremena da stanem i zabilježim sve to. A u današnje doba to vrijeme je jedan veliki luksuz. I hajde da to još malo proširimo. Kada imaš vremena za svoje male zanimacije: čitanje, slušanje muzike, vrtlarenje zbog zadovoljstva, a ne potrebe, slikanje, crtanje, rekreaciju, pecanje...nastavite niz tako što ćete dodati svaku svoju zanimaciju koja vas čini sretnim i zadovoljnim...to znači da imaš puno bolji život nego što misliš, da imaš dovoljno sredstava za život pa možeš s vremena na vrijeme da se opustiš ne razmišljajući kako podmiriti osnovne životne potrebe, da imaš okruženje u kojem se možeš kreativno razvijati, da nisi postao mašina zaokupljena samo i isključivo poslom i zaradom ili što je još gore moderno roblje koje mora raditi 24 sata dnevno zbog pukog preživljavanja.

Meni svakako treba da samu sebe stalno podsjećam na to, jer nisam baš tip razigrane i vedre ptičice koja maksimalno uživa u svakom danu. Često se gubim u sitnim poslovima, zanemarujem krupne, gubim iz vida "veliku sliku", trošim energiju na gluposti pa je poslije nemam kada mi zatreba za krupne stvari, žurim, trčim, ne vidim ništa oko sebe i na kraju se zapitam: Pa gdje mi ode dan, sedmica, mjesec?

Pa eto, uzela sam sebi za pravo da ovim postom usput podsjetim i vas.

(Vidite kako hobi nije samo: Eto, ja pravim neke stvarčice i to je sve onako šareno i slatko, ma ja to onako da se zabavim. Ako usput malo i razmišljate možete nešto i da naučite o sebi i zašto vam je važno da radite to što radite. I ovo se odnosi na sve hobije kojima se ljudi bave, ne samo na ove očigledno kreativne.)

Uživajte u vikendu!

I jedna stara

utorak, 28. svibnja 2013.

Vez "Šarena grana"

Ovaj vez sam završila prije par dana.


Za razliku od onih koje sam ranije radila, ovaj mi baš i nije nešto. Mislim da bi bio ljepši da sam ga radila u samo tri boje: crvena, crna i par detalja u žutoj boji. Ali nema veze, barem sam smirivala živce na dobar način. 

Uokviren vez je već na zidu u hodniku. Polako mijenjam "galeriju" tako što svakim novim vezom zamijenim po jedan postojeći okvir. Do kraja godine bih valjda trebala da zamijenim sve.

ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

Zelena nedelja

Kada provedeš svaku nedelju od 1. maja pa na ovamo čisteći prolaz između placa i šume, zadnja stvar koju želiš da vidiš (u tvojoj prvoj slobodnoj nedelji koju si odlučio provesti sjedeći ispod drveta i blejući u oblake) je ovo:


Džungla u nastanku! Boriš se između želje da uletiš sa srpom i počneš bjesomučno da krčiš svo ovo rastinje, u začetku, dok se još nije previše razvilo i prepuštanja svega majčici prirodi, jer stvarno - kada si zamišljao svoje sretne dane u prirodi nekako ti je promakla ta slika kako svake nedelje sagnut do zemlje u rukama izmjenjuješ čas male makaze za korov, čas velike, čas srp i psuješ sve po spisku samom sebi što si se dao nagovoriti da spiskaš fond za penziju u komad zemlje sa dvije strane okružen šumom koja raste ko luda.

A prethodni vikend?
Prethodnu nedelju smo naoružani novim trimerom krenuli u košenje trave koja je tada već bila do koljena. Zamislite sretnu porodicu u sastavu: muž, žena, dijete i pridruženi član - punica. Punica sa iskustvom stare vikendašice koja se u svom životu i previše naradila u opuštajućem prirodnom ambijentu ne može da se suzdrži od komentara da se tako ne kosi trava, da su se trebale okopati ruže, da ovo, da ono. Dijete se u nekoliko minuta preobražava u derište koje samo zanovijeta: dosadno mi je, gladna sam, vruće mi je, smetaju mi bube... Muž se vrti oko trimera koji čas upali, čas ne, i pri tome ima stav: Ako čujem još jedan komentar, same ćete kositi. 
Gdje će nedelja u prirodi bez roštilja? Pileća krilca marinirana taman toliko da budu hrskava i pikantna. Naravno, zagorila su do kosti. Sretna porodica glođe ugljenisano meso i raspravlja o tome šta nije u redu sa trimerom koji se konačno trajnu ugasio bez naznakada će ikada više upaliti. A nov je. I koštao je onako baš solidno. Taman kao jedan vikend na moru.

Ispred sretne porodice komad livade ostrigan kao glava nekog nesretnika na kojoj se vježbao brico početnik. Mjestimično oderana do zemlje, prošarana dijelovima srednje ošišane trave između kojih proviruje netaknuta, nepokošena trava. Komšija iznas našao je zmije pored svoje kuće. Bog zna ima li ih u onoj travi gore pored puta, ne idite tamo - kaže punica. Vrte se u tih stotinjak ostrigano-pokošenih kvadrata.
Punica na kraju dana uzdahne i kaže nešto poučno kao: Djeco svaki početak je težak, ne može se preko noći imanje napraviti, treba tu godina i godina rada. Smoždeni od sunca "djeca" ponavljaju kao papagaji: Ovo je dobro za nas, cijelu sedmicu buljimo u kompjutere, fizički rad je odlična stvar, svježi zrak, zelenilo blablabla....

Što da vam lažem kako se ubismo od uživanja u prirodi svake nedelje?  Nismo čak ni do bašte sa povrćkama dogurali, a već smo se toliko naradili i toliko para potrošili da smo komotno mogli za te pare da proputujemo i nagledamo se nekih mjesta koja vjerovatno nećemo još zadugo (a možda i nikada) vidjeti zahvaljujući ovom komadu zemlje na koji smo spiskali sve što imamo. Mislite da mi to ne pada na pamet? Pa, pada mi jako često. I sve one knjige koje sam pokupovala u naletu entuzijazma, sve te knjige o uzgoju povrća...i svi oni blogovi u bookmarksima sa hvalospjevima organskom paradajzu iz sopstvene bašte i lijepo ušminkanim fotkama vesele dječice koja se igraju u cvijeću dok mama kopa opasana cvjetnom keceljom i sa stajliš gumenim čizmicama na tufne ili jagode ili nešto tako jednako slatko. Dođe mi da sve te knjige pobacam, a blogove pobrišem (i sve sam ih pobrisala osim Rhonde naravno, ona je jedna od rijetkih koja fino i iskreno napiše "bubrege ćete odvaliti kopajući"). I onda se možda pitate, kao što se i ja pitam: Što to tebi sve treba?

Pa doći ćemo i na to, ali prvo da bacim drugi pogled na sve.

Kada bacim drugi pogled tu je konačno svježe pokošen voćnjak bljesnuo u svojoj ljepoti...


Došle su i ptičice i vjeverice (koje nisam uspjela uhvatiti na slikama), ruže krenule da pupaju, zelene grane svuda okolo, poljsko cvijeće raste iz pukotina u temeljima...



Uspjela sam očistiti i onaj ćošak u kojem je stajala štara šupa i počela pripremati tlo na kojem će dogodine rasti nova trava. Tu ćemo na sredinu staviti sloj od pijeska i kamene ploče na kojima će jednog dana stajati komposter.


Hrpa granja i nekog smeća koju stalno palimo, konačno je postala puno manja.


Nađe se tu i pokoji trenutak ispod drveta za blejanje u oblake...


...a i dijete se odjednom pretvori u anđela i sama se ponudi da napravi hot dog da nešto prigrizemo.


Onda sjedimo i jedemo hot dog i pričamo o planovima za pravljenje cvjetnjaka i kako ćemo na jesen zvati nekoga sa traktorom da nam pripremi teren za baštu i kako ćemo prebaciti ribizle na drugo mjesto...i (sada se vraćamo na onaj dio: šta to tebi sve treba?) odjednom nekako osjećam kako nam je baš ovdje mjesto.

Ništa više od toga.

Bubrege ćemo odvaliti radeći, znam to.

Ali ovo je naše mjesto.

petak, 24. svibnja 2013.

Vikend inspiracija

Planirala sam da šijem jednu haljinu za koju mi treba postava. Pa sam ustanovila da nemam postave i da nemam odgovarajućeg konca za šivanje.

Hajde dobro, vadiću neke šnitove. Vidi, nema papira.

Dobro, kupiću papir kad stignem.

Ima li još išta u ormaru da se prepravi? Nema.

Hvata me nervoza.

OK, vezenje, imam vezenje. Ali gdje mi je najbolja igla za vezenje, ona sa velikom ušicom za udijevanje konca? Nema je nigdje. Hajde ima još milion igala, nema veze. Ali ja ne vidim!!! Nema šanse da udjenem konac...ni iz petog pokušaja. Izvadim sočiva. Vidim. Stavim sočiva. Ne vidim. Primaknem vez, sve se muti. Odmaknem vez, bolje je. Au, staračka dalekovidnost, pa kad prije!

Ostavljam vez. Nešto mi naporno.

Šta bih mogla sada?

Hajd' malo da gledam inspirativne slikice na sticku, iz foldera "Ideje i inspiracija". Onako uz kafu, da se opustim. Aha, malo sutra. Nakon 15 minuta postajem predozirana inspiracijom, plus isfrustrirana što ja nikada neću stići ništa od toga da napravim. Znaš šta? Nek' ide sva ta inspiracija u....recycle bin. Lagano! Odoše gigabajti sličica. Trenutak panike. A šta ako slučajno dobijem na bingu pa ne moram više nikada ići na posao i Zemlja uspori pa dan bude 30 sati...onda ću imati vremena, a nemam sličica, ko će to sve ponovo da skuplja, svih 2457 sličica iz foldera Ideje i inspiracija i još 8765 iz foldera Moda i DIY.

Da se malo smirim radiću mini pačvork.

I. je pravila posteljinu za lutkice i sve mi krpice pomiješala. Nigdje one kesice sa finim krpicama za pačvork.

Konačno sam našla kesicu.

Ko mi je istupio makaze za šivanje? Jedne jedine imam i rekla sam sto puta da se ne reže njima ništa!

(Da imam rotary cutter ne bih se sad derala)

Sjednem za mašinu i na kraju kao šlag na tortu i ona trešnjica na vrhu....


Hobi je nekada prava gnjavaža.

Sva sreća još samo dva sata do Project Runway i Dance Moms (da,  Dance Moms...pa ne gledam nikad ništa...ni Sulejmana ni bilo kakve sapunice, ni Farme i slične stvari...moram negdje imati neki ventil)

Želim vam lijep i zabavan vikend.

srijeda, 22. svibnja 2013.

Stvarčice za šivanje

Za šivanje u hobi varijanti ne treba puno pribora. Većinom se sve može obaviti i sa standardnim priborom za šivanje: dobre makaze, krojački metar...ali s vremena na vrijeme svaka hobi šnajderica posegne za nekom sitnicom, stvarčicom, hepekom koji pomaže u šivanju.

Evo nekih od tih stvarčica.

Neki šnitovi su napravljeni tako da je u njih uključena širina šava, obično 1,5-2 cm, a neki to nemaju. U slučaju da nemaju tu širinu treba dodati, a ako se bojimo da ćemo negdje promašiti i da nam širina šava neće biti svuda ista možemo se poslužiti ovom stvarčicom.



To je takozvani "seam allowance guide" ili...kako sada da kažem to na našem...vodilica za određivanje širine šava, može li tako? A kako ova stvarčica radi pročitajte ovdje. 
Mislim da je zgodno imati ovo kod podvrtanja ruba npr. suknje ili haljine. Barem meni bi to bilo zgodno, jer uvijek milion puta provjeravam da li mi je rub ravan. 

Peglanje je veoma važno prilikom šivanja, jer ne možemo dobiti lijep izgled bilo čega što šijemo ako šavovi nisu fino raspeglani. Za peglanje se koriste razni dodaci kao što je recimo dodatak za peglanje rukava, a ovo je jedan dodatak koji baš neobično izgleda:


To je dodatak za peglanje nabranih dijelova, npr. nabranih ili puf rukava. Kako se koristi pogledajte ovdje. 

Kad smo već kod peglanja, znate kako ponekad trebamo raspeglati sitne šavove ili pridržati neki rub rukom dok peglamo. Nekada tako opržimo prste na peglu, a da se to ne bi desilo postoje silikonske navlake za prste.


Ostaviću vama da prosudite koliko bi vam ove navlake bile korisne. Ja se uvijek opržim na podlaktici, pa bi meni trebale neke silikonske rukavice dugačke do lakta.

Da se rubovi materijala ne "cufaju" dobro će poslužiti fiksator.



Ovo mi je definitvno jedna od zabavnijih stvarčica i voljela bih da je imam.

Koristi se za presvlačenje dugmadi tkaninom, a takvu dugmad možemo koristiti za svašta: za stavljanje na odjeću, za broševe, za prstenje, za razne ukrase...uostalom pogledajte.

E, ovo imam. Doduše ne izgleda baš kao na slici, ali prilično je slično - a govorim o stvarčici koja pomaže da napravimo kosu traku.

Kružni sjekač materijala (a može se koristiti i za sječenje ostalog), možemo se koristiti umjesto makaza. Mislim da je koristan kada se sjeku veliki, ravni dijelovi tkanine, za sječenje debljih tkanina  ili više slojeva. Naravno za njega treba imati odgovarajuću podlogu na koju stavljamo materijal koji sječemo.

Ima još more toga, nešto je baš korisno, a bez nečega se i može. A ja bih trebala stvarno da razmislim o nabavci ovog hepeka za presvlačenje dugmadi.

Šta vi koristite od alata za hobi? Šta nemate, a voljeli biste da imate?

**********************************************************************************
I da iskoristim priliku da se i ovdje zahvalim Jadre i Sonaj na blog nagradicama



***********************************************************************************


subota, 18. svibnja 2013.

Kućica za lutke, ponovo

Ovo je jedna kućica koju sam pravila prije dvije godine. Na žalost u nju se popiškila Mica pa smo morali da je bacimo, ali sam sačuvala sve ove điđe sa nje i u njoj.

Tada me I. molila da joj napravim kućicu za Squinkies koji su u to vrijeme bili popularni među curicama njenog uzrasta. Ona sama imala je (i ima ih još) oko 100 komada. Trebalo je sve to negdje smjestiti, napraviti im krov nad glavom, obezbijediti prostor za siguran dan i miran san :)

Kućicu sam pravila onako, bezveze što bi rekli, bez ikakvog plana, baš kao što bih pravila da sam djevojčica I. godina. Nabaci sve što imaš, nalijepi sve što to dođe pod ruku, natrpaj unutra svega i uživaj! To je bila jedna od rijetkih prilika kada sam radila nešto na taj način, kao dijete, ne brinući se za konačni rezultat.

A konačni rezultat je bila jedna zbrda-zdola naherena kućica, ali tako zabavna da je bila pravi hit to ljeto...sve dok I. nije dobila "super" ideju da bi Mici unutra moglo biti baš udobno.

Ah, šta se može.Ostale su nam fotografije i lijepe uspomene na sate i sate igranja (I.) i sate i sate tišine u kući bez jurnjave i dreke, zanovijetanja i zapitkivanja (meni)


E sad, nešto razmišljam kako bih ovog ljeta mogla da napravim jednu baš cool kućicu, na sprat, pa sa balkonom, pa da ima vrt ispred...da malo više posvetim pažnju izradi i detaljima, ali da opet ne izgleda ušminkano i 100% uredno, jer mislim da jedna dobra doza razbarušenosti i neurednosti daje neki poseban pečat ovim malim građevinama.

Od materijala bih samo kupila nekoliko velikih, čvrstih kartonskih kutija da imam dovoljno kartona za samu kućicu, zidove, namještaj ili sve ostalo što bih trebala napraviti,  a osim toga imamo toliko krpica, namještaja, malog suđa i ostalog tako da opremanje neće biti veliki problem. A za fasadu i unurašnje radove ima dovoljno šarenog papir, bojica, ljepila i svega ostalog što je potrebno.

Odoh ja odmah večeras da skupljam materijal!

Želim vam lijep ostatak vikenda.

petak, 17. svibnja 2013.

Vremeplov

Nabasah danas na svoj stari Flickr album. U njemu je ostalo još nešto slika nekon što sam prekoračila dozvoljenu besplatnu količinu slika i prestala da ih postavljam.

Lijepo je podsjetiti se.

Trebala bih više da škljocam, bilo je baš zabavno.












utorak, 14. svibnja 2013.

Neseser

Prije par dana slučajno u jednoj second hand radnji pronađoh ovaj potpuno nov neseser. U stvari prije će biti da je torbica, jer je bila i ručka od šarene trake, ali ja sam je odrezala.


Način izrade je ono što mi je naročito zanimljivo. Sve se preklapa, uklapa jedno preko drugog, kao da je od papira.



Baš mi je drago što nisam kupila neki plastični koji sam gledala dan prije. Ovaj mi je puno zanimljiviji. A i košao je tačno tri puta manje :)

ponedjeljak, 13. svibnja 2013.

Kućica za lutke

Kad velika curica odluči da nije baš tako velika za igru figuricama Littlest Pet Shop onda počne da gnjavi mamu: Mamaaaaa, hoćeš mi napraviti kućicu za petove? Hoćeš li? Hoćeš li? Hoćeš liiiiii?

A mama kaže: Hoću, ali nemoj molim te da me peglaš da se i ja igram sa tobom!

OK, neću.

I da je sama namjestiš unutra. Ako ti šta treba da napraviš znaš gdje ti sve stoji. Nemoj me zapitkivati stalno gdje ti je ovo, gdje ti je ono.

Važi.

Sjedi sad tu i piši lektiru dok ja završim tu kućicu.

A kad ćeš je završiti?

Završiću je kad završim...čuješ li ti šta sam ja rekla - lektira!!!

Dobro, dobrooooo...a mogu li zidovi unutra u bojama da budu...raznim...

Mama: (razmišlja o tome kako je grižnja savjesti zaposlene majke moćna stvar u rukama djeteta, ko još ide u pola devet naveče u granap po praznu kutiju za kućicu za petove)

Mamaaaa, jesi čula šta sam te pitala? Mogu zidovi u bojama raznim, žuti, crveni...i da ima poseban wc? Mogu zavjese na prozorima? I da ima balkon?


E, ne može. Može samo ono šta mogu na brzinu da napravim. Vidiš ti koliko je sati? A veš u mašini, a ručak za sutra...hoćeš ti to možda dok ja pravim kućicu?

Dobro, dobrooo...šta se odmah ljutiš!




utorak, 7. svibnja 2013.

Kreativna pauza

Pauza od posla, interneta, škole.

Ali kreativna pauza.

Ovo sam radila ja...

Ovo I.

A sad malo šetnje po blogovima da vidim šta su ostali radili.