utorak, 30. travnja 2013.

Vikend iza nas

Iza nas je radni vikend, a ispred nas još jedan takav.

U nedelju smo konačno okrečili voće. Dugo je trebalo da sve ozeleni i procvjeta, ali kada je krenulo baš je krenulo. Za ovu sedmicu smo planirali potragu za odgovarajućom kosilicom, a za vikend košenje trave. Površina je velika pa mislim da će nam trebati cijeli dan, s obzirom na to da kosilicu nikad u ruke uzeli nismo ni muž ni ja.


Počistili smo i jedan veliki pojas između naše parcele i šume (vidjela sam dvije vjeverice!), jer kad ima djece tu se ganjaju i zavlače, pa da mogu slobodno trčati. Mene je krenulo, jer sam imala dobre makaze, a granje i šiblje još nije ojačalo pa ga je bilo lako rezati. Da mi nisu bukvalno oteli makaze iz ruku nakon tri sata koje sam provela u nekom polusagnuto-polučučećem položaju vjerovatno danas ne bih mogla hodati od ukočenosti. Ovako imam "samo" upalu mišića. Tješim da je to dobro za mene poslije cijele sedmice sjedenja u kancelariji. 

Od stvari koje sam radila kod kuće u toku vikenda kada je I. bila bolesna pokazala sam vam već lančiće i vez, a sada su na redu majice.

Materijal sam sasvim slučajno našla i odmah sam se zaljubila u ove retro šare i boje.

Dvoumila sam se između haljina i majica, ali za haljine mi je trebalo više materijala, a ja sam kod sebe imala para taman toliko da kupim dovoljno za majice. A majica svakako nikada nije dosta, pogotovo onih koje mogu da se kombinuju i nose tokom cijele godine. 


Zelena je bila čas posla što se tiče šivanja, a ova druga je bila kao ukleta. Odavno nisam imala više problema kod šivanja nečeg tako jednostavnog. Problem je bio neodgovarajući konac,  ato sam shvatila tek nakon što sam isprobala deset različitih igala i nekoliko položaja za zategnutiost gornjeg i donjeg konca, kao i desetak različitih konaca. Problem je sigurno bio u koncu, jer je mašina tek došla sa servisa i radila je besprijakorno, igle su bile nove, zategnutost je bila normalna, jer je na drugim materijalima šila savršeno, samo na ovom nikako. Sve se petljalo, konac je ostajao na površini materijala i na kraju kažem ja sebi: Hajde još samo ovaj konac da isprobam i ako on ne bude fercerao odustajem! I stavim taj konac, pokrenem mašinu, kad imaš šta vidjeti - savršen bod!

Odahnem ja tako i spojim majičicu za čas. Onda je došao na red vratni izrez. Stavim kosu traku oko izreza - katastrofa. Sve se izvrće napolje. Skinem kosu traku i porubim samo onako bez ičega. Nije loše, ali izgleda nekako jadno, kao improvizacija. Skidaj i to! Već je deset sati naveče i ja sam preumorna, a majice mi je već više toliko na vrh glave da bih je najradije bacila u smeće. Sutradan ujutro prije polaska na posao sjetim se ovoga:


i čitav dan sam bila kao na iglama čekajući da dođem kući i sjednem za mašinu.

I naravno upalilo je. Kako samo odmah nisam to uradila! Moja traka oko vratnog izreza je uža, ali je postupak postavljanja isti. Tutorial preporučujem.


Na kraju sam bila baš sretna i zadovoljna. Toliko sretna i zadovoljna da sam ih par dana samo gledala ovako obješene na ofingeru.

Šivanje nije baš uvijek najlakši način da se dođe do odgovarajuće odjeće. Nekada i najjednostavnije stvari ne krenu kako planiramo. Šivanje nekada nije ni isplativo, jer izgubljeno vrijeme i uloženi trud ne možemo vratiti. Ali na kraju kada nam ipak nešto uspije i pored toga što u početku nije išlo glatko, tada znamo da je šivanje stvarno zakon!

ponedjeljak, 29. travnja 2013.

La Mia Boutique - Dobitnice

Da ne mislite da sam zaboravila. Nisam :)

Dada je dobila set 1 (jer je rekla da se prijavljuje za onaj u kojem ima najviše haljinica).

Amra, koja je ostavila komentar kao anonimna, je dobila set 2.

Nakit Oaza, je dobila set br. 3.

Javite mi se na mail zgembolina@gmail.com da se dogovorimo kako da preuzmete ili kako da vam pošaljem časopise.





petak, 26. travnja 2013.

Vikend inspiracija



Kada sam bila mala željela sam da budem modni kreator. Ali ne ona vrsta modnog kreatora koji radi za velike modne kuće koje diktiraju trendove, već modni kreator koji će imati svoju radionicu u kojoj bi se prodavale stvari koje bih sama osmislila i sama napravila svojim rukama. Pa hajde - i uz pomoć neke dobre šnajderice. Ipak je teško baš sve raditi sam.

Provodila sam sate crtajući modele, razmišljajući o tome kako bi to izgledalo na nekoj modnoj reviji, šta bi mi bilo potrebno da imam u toj svojoj zamišljenoj radionici, eksperimentisala sam sa malim modelima na lutkicama, a kad sam porasla i dobila mašinu počela sam šiti odjeću za sebe. Šivala sam manje ili više uspješno, sa manjim ili većim pauzama, a godine su prolazile. Usput sam uz taj svoj osnovni hobi pokupila još dosta toga: recikliranje raznih predmeta, pravljenje sitnica, malo pletenja (samo ono osnovno), malo vezenja...ma od svega pomalo. Moj san o tome da postanem modni kreator nije se ostvario, jer me je život odveo u drugom pravcu, ali počela sam da sanjam jedan drugi san - pošto sam tako svašta radila mislila sam kako bi bilo lijepo da nemam samo radnju u kojoj bih prodavala odjeću vlastite izrade, već i neke druge stvari. Torbe, cekere, nakit, stvari za kuću...svega bi se tu moglo naći. Moj san je rastao i rastao i rastao, a ja sam se svo to vrijeme bavila nekim drugim stvarima, onim koje su nam plaćale račune, donosile hranu na sto i omogućile da ostvarimo još jedan san, a to je bio vlastiti dom.

Često sam se nalazila u raskoraku između stvarnog života i želja. Svi mi koji imamo neki hobi uhvatimo se ponekad u razmišljanju o tome kako bi bilo divno i krasno da nam taj hobi postane posao. Pa da ono čime se bavimo u slobodno vrijeme prenesemo nekako u "stvarni" život i počnemo živjeti od toga. Tako sam i ja maštala, dugo, dugo sam maštala i čak sam jedno vrijeme i bila na ivici toga da krenem u ostvarivanje, ali uvijek bi se nešto ispriječilo. Poslije bih bila tužna, frustrirana, provodila bih sate i sate na internetu čitajući o tuđim uspješnim pričama i pitala se: Zašto i ja ne uradim to, zašto se ne odvažim na taj korak? I što sam više razmišljala postajala sam sve frustriranija. Moj posao koji nam je omogućio normalan i dostojanstven život postao mi je opterećenje, prestala sam biti zahvalna i postala čangrizava i nezadovoljna.

I tako je prošlo još nekoliko godina, izmjenjivali su periodi od "ma, baš me briga" do "šta mi fali ovako", preko "šta bi bilo kad bi bilo" dok se kockice nisu polako počele slagati. Kroz sve što radiš u životu učiš o sebi, pa sam tako i ja kroz sve te godine želje i težnje da napravim nešto od svog hobija naučila nešto..

A naučila sam sljedeće: Ja nisam materijal za samostalnog kreativnog poduzetnika. Nisam prodorna, nisam baš nešto posebno ni originalna, inventivna, otkačena, nisam ni hrabra i da mi je zaista toliko stalo već bih sigurno radila nešto, a ne bih samo sjedila i maštala!

Koliko god teško bilo to priznati, kada sam konačno priznala bilo je kao da mi je neki teret pao sa ramena. Kroz sve te svoje želje da pretvorim hobi u posao snova zaboravila sam na drugu stranu medalje. Organizacija posla, nabavka materijala, isporuke koje kasne, narudžbe koje je teško realizirati, udovoljavanje željama, ukusu i prohtjevima mušterija i tržišta, nenaplaćene, a prodane stvari, iščekivanje da nešto prodaš, dani kada ništa ne ide, dani kada ne prodaš ama baš ništa, a moraš platiti režijske troškove, obaveze prema državi. Pa dalje: šta ako ti treba neki alat da unaprijediš posao, a nemaš dovoljno novca i moraš uzeti kredit od banke, a šta je sa ljudima koji rade sa tobom, ne možeš baš sve sam, s vremena na vrijeme bi trebao angažovati nekoga za sitne poslove koji ti uzimaju vrijeme, a šta ako se nešto sedi pa ne možeš platiti te ljude pa im ostaneš dužan? 
I biću budimo realna - zaraditi poneki dinar od hobija nije loše, svima dobro dođe za kućni budžet, ali ako želiš da ti hobi postane posao onda bi trebao zaraditi dovoljno da ne drhtiš svaki mjesec u strahu da će ti isključiti struju. Barem ja tako mislim. 

Tu su onda i sati, dani, mjeseci rada. Kako bi rekli - bez sveca i petka. Bez praznika, bez odmora. Bez određenog radnog vremena. Ako imaš mali biznis onda si ti sve. I radnik i direktor i računovođa i čistačica i kafe kuharica. Ako si se već odlučio na taj korak ne smiješ ništa raditi polovično: ili radiš kako treba ili propadaš. Gdje su još izlaganja, reklamiranja, bazari, izložbe, trči, organizuj, traži si pomoć jer ne možeš biti na dva mjesta u isto vrijeme, i u radnji i na izložbi. Dodaj na to privatni život, dijete ili djecu, bolesti, probleme u školi, bračnog ili životnog partnera i njihove probleme...već mi se vrti u glavi.

Postoje ljudi, a takvih je mnogo, koji sve to mogu. Koji pored ogromne ljubavi prema svom hobiju imaju i žicu za biznis, organizacijaske sposobnosti i analitički um koji su potrebni da se hobi pretvori u posao. Ljudi koji znaju predstaviti svoje proizvode, koji znaju kako uložiti u marketing, ljudi koji znaju kada i kako prepustiti sitne obaveze drugome kako bi se posvetili važnijim stvarima za posao. Oni koji znaju da svaki posao neće biti baš plaćen na vrijeme, ali žongliraju sa obavezama nekako i uvijek u glavi drže veliku sliku i svoju viziju zašto se bave tim što se bave.

E, pa ja nisam takva.

Koliko god sam željela da budem - nisam. Ja volim da imam vrijeme za jelo, vrijeme za spavanje, vrijeme za rad i vrijeme za zabavu. Ne podnosim stres, ne funkcionišem dobro kada moram da obavim više stvari u isto vrijeme, ne mogu da se smirim dok mi svi računi, svi dokumenti, sve obaveze nisu u savršenom redu. Ne podnosim neizvjesnost, iščekivanje i znam da bi kod mene radost stvaranja nestala čim bi počele makar i najmanje naznake finansijakih poteškoća. Bojala bih se da uložim životnu ušteđevinu u posao, ziheraš sam veliki, a i ako bih uložila ne bih mogla spavati mirno. I ne posjedujem onaj nivo posvećenosti koji je potreban da uspiješ. Nisam spremna raditi od jutra do mraka, volim ljenčariti i radovati se petku naveče i kraju radne sedmice. Pitala sam se da li bih mogla opstati praveći samo ono što se meni sviđa ili bih na kraju morala popustiti zahtjevima tržišta i raditi ono šta se traži (a što se na primjer meni lično ne dopada). Ili bih uporno plivala uzvodno pa dok ide nek ide? I na kraju krajeva - realno gledajući, nisam ja baš tako posebna da se ističem u masi, pa da ljudi meni dolaze i čekaju u redu da im nešto napravim. Kad tad bih morala napraviti neki ustupak radi novca - početi raditi stvari isljučivo po narudžbi čega se užasavam (to mi je užasan pritisak), na rok (pritisak!), u boji po želji kupca (šta ako ne nađem baš tu boju? pritisak!!), u veličini po želji kupca (premalaleno, preširoko, aaaaaa još pritiska!!!)

Ok, do sada ste valjda več zaključili da se gubim pod pritiskom haha!

Iako u životu nisam radila poslove koji bi u moj život donijeli kreativnost u onolikoj mjeri kao što donosi moj hobi, vremenom sam naučila da ih cijenim. Možda su nekada bili dosadni, ponavljajući, zamorni psihički i naporni. Radila sam puno, radila sam i prekovremeno kada je trebalo, ali sam posao uvijek mogla ostaviti vani kada sam ulazila na kraju dana u kuću. Svi moji poslovi koliko god nekreativni bili donijeli su mi sigurnost i stabilnost i zbog njih nisam morala da žrtvujem ni svoja mala sitna zadovoljstva, ni vrijeme sa najdražima. Nisam propustila ni jedan trenutak I. odrastanja, niti sam se odvajala od nje dok je bila mala. Na listi prioriteta u životu, sve ove stvari su mi veoma visoko. I zato mi sada nije žao što sam ih radila. Jer znam zašto je to bilo tako - zato što je to meni trebalo. Trebala mi je i sigurnost i stabilnost i vrijeme sa porodicom i lično vrijeme. A sve to su mi omogućili moji nekreativni poslovi (koje sada toliko cijenim). Pa hvala im na tome!

I tako....vratimo se na ono što sam htjela da kažem još na početku posta, samo sam morala da vas provedem kroz svo ovo zamorno naklapanje da bih došla do poente:

U životu ne dobiješ sve što želiš, ali zato ponekad dobiješ ono što ti treba.

Ja nisam dobila ono što sam željela: svoju kreativnu radionicu, ali sam dobila  i još uvijek imam ono šta mi je trebalo. A sada imam i blog! Ovaj blog je moja kreativna radionica :) Ljudi dolaze ovdje. I ja uživam u tome :).

 Zašto je ovo post koji spada u postove na temu "Vikend inspiracija"?

Zato što svi imamo ili smo imali snove. Možda smo tužni što se nisu ostvarili, ali ko zna da li bi to još uvijek bio naš život da jesu? Da li ste razmišljali o tome? Da li ste razmišljali šta dalje kada se želje ostvare? Koliko nose sa sobom lijepih stvari, a koliko opterećenja? Koliko energije i truda treba da bi se snovi održali? I koliko vi možete podnijeti?

Ako ste spremni podnijeti sve nemam šta drugo da kažem nego - sretno! Samo naprijed i hrabro!

A ako niste, nije kraj svijeta. To što niste postali balerina ne znači da ne možete sada upisati kurs plesa. To što niste profesionalni fotograf ne znači da ne možete uzeti foto aparat i uputiti se u foto avanturu svakog dana. To što niste postali bilo šta što ste željeli ne znači da ne možete otkriti šta vam stvarno u životu treba da biste bili sretni.

Iskoristite ovaj vikend da malo razmislite o svojim snovima, kako se uklapaju u vaš život, šta mislite šta bi vam njihovo ostvarenje moglo donijeti, a šta biste eventualno mogli izgubiti. Posmatrajte ih u malo drugačijem svjetlu, u svjetlu ostalih vrijednosti koje njegujete u životu.

Eto, zato je ovaj post "Vikend inspiracija".

Želim vam lijep i ugodan vikend.




četvrtak, 25. travnja 2013.

Malo nakita i vezene slikice

Svašta mi se nešto potrefilo. Nikako ni do kompjutera, ni do neke smislene aktivnosti. Sve se svelo na trčanje da obavim svašta nešto. Ali to tako ide kada si nekome mama, a u isto vrijeme i nekome kćerka, a oboje te trebaju, jer je jedno još malo, a drugo zagazilo u starost i bolesno. Znate i same sve vi koje ste u sličnim situacijama.

Obećala sam napisati više i staviti slike stvari koje sam radila prošli vikend.

Pa evo nešto od toga.

Prije par sedmica otkrili smo da I. slabije vidi. Zato je dobila naočale, sa kojima je veoma zadovoljna. Sada vidi kako treba, a osim toga i izgleda lijepo. To je ipak važno za jednu djevojčicu.


Kako bi novi imidž bio u potpunosti usklađen napravila sam joj lančić sa privjeskom u obliku naočala.


Nisam nešto zagrijana za pravljenje nakita, ali s vremena na vrijeme mogu uzeti lanac i na njega prikačiti par privjesaka. To je otprilike moj najveći domet u toj aktivnosti. Pa kad sam se već ovako "originalno" i kreativno razmahala napravila sam i sebi lančić.


Privjeske smo pronašle u jednoj radnjici u Robotu na Socijalnom. Ako vas put nanese utom pravcu, a zanimaju vas sitnice kao što su materijal za nakit, razni konci, vunica za platenje i još svašta nešto navratite i pogledajte. Ima zaista svega, a cijene su baš povoljne.
(Eto besplatna reklama, a da vlasnik radnje i ne zna haha!)

 Završila sam i vez i stavila ga u jednostavni okvir od kartona i stakla.


 Zajedno sa vezom kojeg sam završila ranije sada stoji na polici u sobi kao dio "vez kompletića".


 Svaki put kad ih pogledam izmame mi osmijeh.

Nadam se da ćemo za vikend uspjeti izaći u prirodu. Svi su okrečili svoje voće, a mi svoje još uvijek nismo. Šta da se radi, stvari su se desile tako da nismo stigli.

ponedjeljak, 22. travnja 2013.

Vikend


Kakav divan vikend!

Kroz prozore nam se ušunjalo divno sunčano jutro, a u krevet dijete koje je prehlađeno kao da je usred zime spavalo nasred livade.

Spustili smo roletne da ne gledamo to divno vrijeme napolju, ostali kod kuće i ponovo vratili zimsku opremu iz kredenca: sirup protiv kašlja, čajeve, med, limun, pastile za grlo, kapi za nos, toplomjer...

Pošto je bila sva nikakva pustila sam je da povazdan gleda Dance Moms i igra se Simsa, a ja sam se u pauzama između dodavanja čaja i maramica za ispuhivanje nosa bavila rukotvorinama. Završila sam vezenu slikicu, dvije majice, napravila lančić sebi, lančić njoj - a slike slijede.


Šta ste vi radili?

četvrtak, 18. travnja 2013.

La Mia Boutique

La Mia Boutique je italijanski časopis za šivanje i sigurna sam da svi koji šiju znaju za njega. Proteklih godina znala bih ga kupiti s vremena na vrijeme, mada ga zapravo nikada nisam koristila. Razlog nisu modeli, jer modeli su sasvim u redu i ima dosta krojeva koji se mogu lijepo iskoristiti i iskombinovati u zavisnosti od kakvog materijala se šiju, nego jednostavno nisam jer nisu nikada došli na red. Osim možda dva-tri šnita koja sam izvadila, iz jednog od šest časopisa koje imam, svi ostali su netaknuti. 

Podijelila sam ih u tri seta koje ću pokloniti vama šnajdericama ili budućim šnajdericama. 

Složila sam ih po sezonama - jedan časopis sa laganijim modelima, a jedan sa modelima za malo hladnije vrijeme.

Do 25.4. se javite u komentarima na ovom postu i napišite koji set bi željeli, a nakon toga ću ja izvući tri osobe kojima ću poslati časopise (a ako bude neko iz Sarajeva dogovorićemo se oko primopredaje).

Još da zahvalim Sonaj i Diyi na blog nagradici...


...i odoh da vidim šta ima novog kod ostalih blogera.

petak, 12. travnja 2013.

Pitanja i odgovori

U zadnje vrijeme često dobijam mailove sa pitanjima vezanim za neke stvari o kojima pišem na blogu: šivanje, vezenje, gdje se može nešto kupiti, kako nešto napraviti itd.

Kako bi odgorvori koje pronađem bili od koristi i drugima koje to možda zanima napisaću ih i na  blogu u obliku postova, koji će biti u kategoriji "Pitanja i odgovori".

Lijepo se odmorite za vikend :)

četvrtak, 11. travnja 2013.

Biljčice

"Časna pionirska od sada ću se više brinuti o svojim kućnim biljčicama i neću pustiti da mi zarastu, osuše se ili podivljaju. I obojiću im saksije pa da imaju lijep, novi dom:" rekoh ja sebi prije par dana. Ali nisam ja baš nešto dekor ženska, ne volim ukrašavanje kuće i sitnice i sve to (izrod među kreativcima haha) - moj pojam dekoracije je staviti dva tri šarena jastučića na kauč i eventualno vaza sa cvijećem kad mi se da nabaviti to cvijeće. Tako da otpada oslikavanje saksija - daj da se to brzo nečim oboji, da izgleda uredno i da se brzo osuši. Pa da presađujem jadne čuvarkuće dok nisu pocrkale. Korisne su to biljčice, osim što lijepo izgledaju i zdrave su.

Saksije su plastične, a za bojenje sam koristila metalik akrilne boje, koje sam kupila u galeriji Tugra. Postojane su i dobro pokrivaju površinu, ali samo da vam naglasim: ako njima bojite plastične površine plastika mora biti malo hrapava, a ne glatka, sjajna, jer u tom slučaju boja neće prijanjati na površinu. Mislim da to važi i za ostale akrilne boje, ali vi u svakom slučaju možete i sami da isprobate.



Šest je saksija pa sam ih obojila u parovima: dvije srebrne, dvije zlatne i dvije biserne. Zadovoljna sam kako je ispalo, baš kao što sam i zamišljala.

Rub jedne saksije sam ukrasila bezbojnim lakom za nokte sa šljokicama.


Veoma mi se dopalo kako to izgleda pa sam puna entuzijazma dohvatila drugu saksiju da i nju ukrasim (i treću i četvrtu...), ali me prekinuo zaprepašteni glas: Mama, šta to radiš?!

To je naime bio I. lak za nokte :)

Nema veze kupiću ja sebi dva.

Eto sada je pogled na prozorsku dasku malo ugodniji. Saksije izgledaju urednije, sve skupa kao jedna cjelina, a ja se nisam nešto pretrgla od posla - sve to mi je i bio cilj.

Još ću u sljedećem periodu dodati par saksija sa bosiljkom, ružmarinom, mentom i šta već nađem na pijaci (ofarbam ih u bijelo, a rub sa srebrnim šljokicama).

Jutros nam se konačno ukazalo sunce, behar je krenuo...


...a meni krckaju koljena i zglobovi mi škripe...siguran znak da je proljeće tu :)


petak, 5. travnja 2013.

Material Girl

Evo vam jedan zgodan link ako želite da naučite više o vrstama materijala. Pa sljedeći put kada se budete pitali od čega je šta najbolje sašiti virnite na listu i tako ćete znati šta tražiti od prodavačice u radnji.


A evo vam i jedna lista na engleskom.


Ovdje imate čitav sajt posvećen tekstilu.


Nije loše malo pogledati, ako nas zanima šivanje, čisto da znamo šta je šta.

I za kraj...


Želim vam lijep vikend!

četvrtak, 4. travnja 2013.

Nešto kao tutorial

Slike su očajne, jer je bilo veče, a ja nemam baš neku jaku rasvjetu u kući, ali potrudiću se oko teksta, ako se već nisam oko slika potrudila.

Pokazaću vam kako ja pravim šnit od postojećeg starog komada odjeće. 

Za ovu priliku iskoristila sam staru majicu.  Kroj je jednostavan za kopiranje, a kako mi treba nekoliko majica za proljeće i ljeto, neke od njih ću skrojiti prema ovom šnitu.

Kod kopiranja šnita uzmemo majicu koja je prethodno oprana, ali nema to veze sa čistoćom majice, nego sa time što oprane majice nisu razvučene od nošenja. Znate kako se majica kada je obučete istegne na laktovima ili grudima ili oko bokova, pa se sve to fino vrati u prvobitno stanje kada je operete? E, sad je nadam se malo jasnije. Kada odjevni predmet nije istegnut od nošenja dijelovi se preciznije kopiraju. Možemo je i fino ispeglati, neće škoditi.

Majicu zatim izrežemo dijelove: prednji dio, zadnji dio, rukavi...
Potreban nam je još veći komad papira za vađenje šnitova, olovka, flomaster, linijar (ako imate krojačke krivuljare super, moći ćete ih iskoristiti kod zakrivljenih dijelova, ali ako nemate nema veze) i makaze.


Izrezali smo majicu, sve smo fino poravnali i sada kopiramo jedan po jedan dio na papir. To radimo tako da olovkom pratimo rubove. Nije potrebno da kopiramo u cjelosti i prednji i zadnji dio majice, jer ćemo svakako novu majicu krojiti sa pregibom tkanine (dakle, složićemo tkaninu na pola), tako da je šnit polovine sasvim dovoljan. Osim toga može se desiti da je kao kod moje majice jedna polovina u redu, a druga razvučena, pa zato nema smisla kopirati oba dijela. Ispravna polovina će sasvim dobro poslužiti.


Pazimo da su linije ravne. Ako je rub stare majice išao ukoso, jer se iskrivio od nošenja, to ćemo  popraviti pa će rub ići ravno. Isto je i sa otvorima za rukave, izrezom i slično. 

Kada završimo sa iscrtavanjem kontura olovkom,  potrebno ih je poravnati ili dotjerati ih. To se najbolje (čuj najbolje, na drugim slikama se ne vidi uopšte pa je samo zato ovo najbolje!) vidi na ovoj slici. Tanja linija je iscrtana kontura rukava, ali neravna, pa sam je popravila linijarom.


Kada popravimo linije, iscrtamo ih flomsterom ili debljom olovkom. Vodimo računa da su nam  svi uglovi šnita pod pravim uglom.


Gotov šnit trebao bi izgledom odgovarati prednjem dijelu majice. Ako je nešto iskrivljeno popravimo prije rezanja. Možemo i centimetrom izmjeriti dimenzije i provjeriti na drugoj majici koja nam odgovara ili na sebi. 

Postupak ponovimo sa drugim dijelom majice i rukavom.


 Kada smo sigurni da je sve u redu izrezaćemo šnit.


Ako smo sve uradili kako treba dijelovi šnita trebali bi se poklapati, konkretno kod ovog kroja sa raglan rukavima, u dnu rukava.

Isto je i sa samim rukavom.


Sada imamo šnit za majicu koji nam u potpunosti odgovara. Nema mjerenja, nema popravljanja, proširivanja, sužavanja. I ako se pridržavamo pravila da novu majicu šijemo od materijala koji je sličan materijalu od kojeg je napravljena stara majica, ne bismo trebali imati problema.
Iskrojimo dijelove, spojimo ih  i odmah nosimo majicu!