petak, 29. ožujka 2013.

10 haljina koje možete sami sašiti

Prvo sam mislila da ovo bude kao neka top-lista 10 haljina za šivanje, ali pošto nisam ni jednu od njih sašila kako da znam koja je od njih najbolja, najjednostavnija za šivanje, najpodesnija za nošenje u raznim prilikama. Zato neka ovo bude lista prijedloga, sa haljinama poredanim bez nekog određenog redoslijeda već onako kako sam ih pronalazila. A izabrala sam haljine koje većina žena voli - jednostavne, "normalne" haljine koje se mogu nositi i na posao i u slobodno vrijeme, koje se mogu sašiti od nama dostupnih materijala pristupačnih cijena i što je najvažnije koje, u zavisnosti od malih prilagodbi u dužinama i širinama, pristaju ženama različite građe.

Lijepo je gledati modele na modnim pistama, ali ja sam uvijek za ono što nose stvarne žene.

Za svaku haljinu imate link pa možete vidjeti sve šta vas zanima ako se odlučite da šijete neku od njih.

Satin Dress - Burdastyle


Colorblock Dress - Very Easy Vogue




Smocked Maxi Dress - Burdastyle


Flowery Dress - Burdastyle


Ribbon Dress - Burda Style


New Loook - Design 6000




Butterick - 5870 SEE




Eva Dress - Your Style Rocks


Uživajte u razgledanju.

Želim vam lijep i ugodan vikend!

četvrtak, 28. ožujka 2013.

Pospremanje

U jednom dijelu komode dnevnoj sobi imam dio koji je namijenjen mojim hobi sitnicama. Pošto sam u zadnje vrijeme uglavnom šila odjeću i nisam se bavila drugim zanimacijama taj dio sam otvarala samo ponekad da uzmem Burde kada mi zatrebaju, tako da sam skoro zaboravila šta je sve unutra skriveno.

Prošle subote naveče odlučim ja da sve to fino izvadim, pregledam, presložim...


Povadim sve na pod i zarovim se.

Šta sam sve našla! Pa na neke stvari sam totalno zaboravila!

Kao na primjer na ove kalupe za figurice od gipsa, neotvoreno pakovanje pjenaste gume u raznim bojama, punu veliku kesu gipsa, a ovo crveno u žutoj kutiji je plastični dječiji šablon za crtanje mandala - nešto kao ovaj mandala maker.


Nađoh i punu kutiju mini gumenih pečata koje je I. prije par godina stalno koristila. Mislim da ih ima preko 60-70 sa raznim motivima.
Našlo se tu i mnoštvo šnitova iz doba kada je Burdastyle.com tek bio u začetku i kada su svi šnitovi bili besplatni, pa još dosta šnitova za torbe, torbice i ostale điđe koji su takođe bili besplatni. Nema veze što ja to nisam nikada koristila, sve je to uredno isprintano i složeno...žali bože papira. Od tada sam se odvikla navike da skidam i printam ama baš svaki besplatni šnit sa interneta. Čemu to ako ga neću iskoristiti, je l' tako?

Znate kako se neki ljudi iznenade kada pronađu zaboravljeni novac u džepu neke jakne koju nisu nosili mjesecima? E ja ne znam, meni se to nikada ne dešava. Ali dešava mi se da zaboravim na  kompletan pribor za postavljanje nitni, set odličnih skalpela, još jedan mandala maker (vaj put Barbi mandala maker) i kutiju sa kalupima za slova od gipsa.

Čak sam pronašla i ovo: vježbe za one koji puno rade sjedeći i uputstvo za davanje vještačkog disanja. Vježbe uopšte nisu loše, moram reći. Trebala bih ja njih raditi.


U fascikle slažem I. crteže otkako je bila mala pa sve do sada. Ipak priznajem da nisam od onih mama koje čuvaju sve što je našvrljano. Ja čuvam samo uspjele radove :)



Bile su tu i stranice sa ilustracijama istrgnute iz jedne od njenih starih slikovnica. Prije smo ih držali u uokvirene na zidovima u hodniku. Ilustracije su stvarno prekrasne i ima ih oko desetak. Bilo bi previše da sam svaku uslikala, pa evo samo par da vidite:


A su tu i moje drage Burde.

Stare - koje sam kupovala u periodu od 1996. do 2001. i novije koje sam kupovala u zadnjih godinu, dvije, tri.

I za kraj - moje blago!

Desetak starih časopisa za šivanje: Burde, Nova moda i Elegantissima, iz perioda 1969.-1976. Neke su pripadala svekrvi pa mi ih je muž dao, par sam dobila, a par kupila u antikvarnici.


Pa da vidimo šta su to šnajderice šivale u oktobru 1969. nekoliko mjeseci prije nego što sam se ja smjestila u maminom stomaku :).
U maju 1970. kada su se meni razvijali unutrašnji organi šnajderice su šile ovo:

A dok sam u februaru 1977. muku mučila sa sabiranjem i oduzimanjem šnajderice su šile ovo.
I ako se pitate kako zaboga oni koji šiju mogu u današnjim Burdama na listovima sa šnitovima pronaći koje linije odgovaraju kojem kroju, ako vam sve te linije izgleda previše zamršeno i komplikovano pogledajte samo kako je to nekada izgledalo. U ovome se tek trebalo snalaziti.


U današnjim Burdama je to sve tako pojednostavljeno da ako se malo bolje zagledate možete tačno razlikovati pojedine šnitove (dobro, treba vam ipak malo iskustva).

Bilo je tu još svega: jedna velika kutija puna rajfova, starog nakita, privjeska, svega i svačega, sve spremno za reciklažu, kutija sa bojicama, kistovima, iglama za šivanje i pletenje, I. sam prosijedila godišnju zalihu tempera i gumica za brisanje...ma kažem vam, svega!

I tako sam provela dva zabavna sata prelistavajući i razvrstavajući. Nakon što sam obećala samoj sebi da ću neke stvari više koristiti, pažljivo sam sve vratila na mjesto (sada u mnogo urednijem poretku) i zatvorila vrata koja čuvaju sve te moje igračke.

Pronađete li i vi tako ponekad neko neočekivano blago, materijal i pribor za hobi koji su vam ležali ispred nosa, a na koje ste zaboravili? Skupljate li ili sve odmah koristite? Baš bih voljela da čujem.

utorak, 26. ožujka 2013.

Proljeće

Stiglo nam je proljeće....brrrrrr...ja se nešto smrzoh, a vi?

Sva sreća vikend je bio skroz dobar za boravak u prirodi. Blatnjav i prljav, radni boravak u prirodi.

Uz par žuljeva na rukama uprkos rukavicama.


Uspjela sam da obrežem voćke, uz pomoć prijateljice. Nadam se da smo dobro obavile posao i da drveću nismo nanijele nikakvu trajnu štetu. Teoretski sam znala kako se to radi, ali nikada nisam radila sama do sada. Krečenje će morati sačekati, jer je u međuvremenu pao snijeg, a osim toga nisam ni stigla kupiti kreč. I to mi je novi posao. Znam kako se kreče voćke i radila sam to, ali nikada nisam sama pripremila kreč. Inače, ja svašta znam onako teoretski - od gradnje, do baštovanstva, jer me to zanima i uvijek pročitam ako negdje na nešto naletim ili poslušam nekoga ko ima šta reći na tu temu. Dosta stvari znam i sama da uradim, jer sam kao dijete i djevojka provela dosta vremena pomažući roditeljima koji su gradili vikendicu sami bez majstora i uređivali zemljište okolo. Tako da mi nisu strani poslovi kao skupljanje sijena, farbanje ograde, rezanje žive ograde, kopanje i još dosta toga. Dok sam u mladosti to smatrala velikom tegobom, sada sam na neki način zahvalna što se ne bojim isprljati se, slomiti nokat ili uvaliti u blato do koljena, pogotovo na našem vlastitom komadu zemlje.


Pograbila sam i dosta lišća koje je ostalo još od jeseni i nije istrulilo, grančica, a pošto okolo ima pasa lutalica nanijeli su i nešto smeća, papirića, par konzervi - što oni, što vjetar. I to je trebalo očistiti.

Za to vrijeme muški dio familije je uz pomoć prijatelja pomalo raščišćavao ovo smetljište koje je ostalo od stare šupe koju smo rušili prošle jeseni. 


Nismo uspjeli do zime da očistimo ovo što je ostalo pa nam je ovaj lijep dan došao kao naručen da makar jedan dio drvenog i papirnog otpada spalimo, jer nemamo gdje baciti. A taman nije bilo nikoga od komšija u blizini pa nikome nije smetao dim. Osim nama :). Do kraja dana svi smo bili prilično nadimljeni.



Dio na kojem su nam majstori sagradili novu šupu je na žalost dio na kojem se sakuplja i slijeva najviše vode kada pada kiša ili snijeg. Mi to nismo znali, jer kada su radovi bili u toku bilo je suho, a otkako smo ljetos kupili plac nije bilo velikih padavina da se skupi voda pa da vidimo. Sada je okolo prilično blatnjavo i klizavo, pa sam se ja dva puta okliznula. Jednom sam održala ravnotežu i nisam pala, a drugi put nisam uspjela pa sam se opružila svom dužinom. Ali šta je proljeće i radovi napolju bez malo blata? 


Ovaj dio oko šupe trebaće dobru drenažu uz pomoć plastičnih cijevi ukopanih u zemlju. To planiramo uraditi čim se zemlja malo osuši.




Moje proljeće na otvorenom neće se moći pohvaliti cvijećem, osim samoniklog cvijeća koje se pomalja okolo. Ove godine u planu su radovi na postavljanju ograde oko placa koja bi trebala spriječiti pse da ulaze, kupovina i montaža cisterne za vodu kako bismo imali vodu u slučaju suše (imamo lokalno vodovod, ali kada je suša kao prošlo ljeto preko dana nema vode) i gore spomenuta drenaža terena. Uz sve te poslove neću imati vremena za baštu, cvijeće i slične stvari. Iako sam se radovala i planirala to, nije mi žao. Sve ima neki svoj redoslijed, a ja nisam osoba sa nepresušnom snagom i energijom, brzo se umorim i bojim se da kada bih započela milion sitnih poslića da ne bih ni jedan završila do kraja. Kada se veliki poslovi završe lako je popuniti vrijeme malim.

I na kraju radnog dana predah uz kaficu i muffine. 


Jedva čekam ljepše i toplije dana da krenemo sa ovim ozbiljnijim poslovima. Jedna stvar vuče drugu. Tako je to kada nešto stvaraš. Još prošlog ljeta sam gledala staru šupu i jedva čekala da je srušimo i napravimo novu. Onda smo to uradili i sada jedva čekam da napravimo ogradu. Poslije ograde jedva ću čekati nešto drugo...lijepo je kada čovjek ima priliku da planira, radi i stvara za sebe i svoju porodicu. Da je sve kako treba u ovome svijetu svi bi imali tu priliku, naravno svako na svoj način i prema svojim željama, jer ne želimo svi baš isto i ne uživamo svi u istim stvarima.

I ovo je jedan kreativni dio mog života pa ću vam s vremena na vrijeme pokazati kako napredujemo, uz savjete i informacije koje budem sakupljala usput. Nešto kao postovi "Moja kućica, moja slobodica", samo preneseno na otvoreno. 

Nadam se da će vam se to dopasti.

I naravno prihvatam sve savjete od iskusnijih zemljoposjednika :)).


petak, 22. ožujka 2013.

Mica

Vrijeme je da i naš kućni ljubimac dobije svoj post, a ujedno ću napisati nešto o zamorčićima iz  vlastitog iskustva, ukoliko se neko odluči da nabavi sebi jednog. Ili dva...ili tri...nama je sada žao što nemamo još jednog, jer to su tako slatke i umiljate životinjice.

Mica udobno smještena kod tate u krilu
Mica je došla kod nas u kuću prije dvije i po godine tako što nas je I. dugo moljakala za nekog kućnog ljubimca. Dogovorili smo se da naš ljubimac bude zamorčić, jer smo uzeli u obzir zajedničke želje, način života, navike sviju nas. Kada kućni ljubimac dolazi u kuću trebaju se pitati svi ukućani. Muž i ja nismo nikada željeli psa ili mačku, pa ih ne bismo nabavili čak ni zbog I. Zajedno živimo, zajedno se brinemo za ljubimca i životinja koju zapravo ne želimo bila bi nam samo jedna dodatna obaveza - kao da ih ja lično nemam već dovoljno.

I tako jednog dana pošaljemo nas dvije našeg brku da kupi nešto za kuću, a on se vrati nosći pored onog što je kupio i kavez sa zamorčićem. Rekao nam je da je žena u radnji bila pravo tužna, jer joj je  od svih zamorčića taj bio najdraži; volio je da se mazi. I isto tako mu je rekla da je ženka, pa je zato I. odmah rekla da će biti Mica, ali nam je veterinar mjesec dana kasnije otkrio da je u stvari Micko.
I. je bila jako pogođena tom činjenicom, ni dan danas ne znamo zašto. Šta li je ona mislila da može raditi sa ženskim zamorčićem što ne može sa muškim i kao da muški zamorčići mare za to što su došli kod veterinara zamotani u roze dekicu. Odlučili smo da je "odgajamo" kao curicu, da zadrži ime Mica i da se od veterinara vrati kući u istoj roze dekici u kojoj je i došla. Mica od tada živi sretno sa nama i nadamo se će tako biti još dugo godina.


Dok nije Mica došla nisam ništa znala o zamorčićima, ali sam sada ponešto naučila pa ću vam ovdje prenijeti naše iskustvo vezano za čuvanje zamorčića u kući, a više informacija ostalo možete pronaći na internetu.

Zamorčići su prilično plahe životinjice, zato ih ne bih preporučila kao ljubimce za manje dijete. Mislim da je najbolje ako je dijete starije od pet godina, da zna da se kontroliše u blizini zamorčića, jer oni ne vole nagle zvukove, nagle pokrete, povišene glasove u svojoj blizini, kada ih se naglo ili grubo uzme u ruke, a mala djeca obično u žaru igre ili oduševljenja ne obraćaju pažnju na te stvari. 

Trebali biste imati dovoljno prostran kavez da se životinja u njemu može kretati i u njemu kutakgdje  se može skloniti od pogleda, jer zamorčići to vole, tako se osjećaju sigurnije. Možete staviti kartonsku kutiju, ali ona se brzo raskvasi, pa je najbolje imati malu drvenu kućicu (u prodavnicama ljubimaca imaju takve kućice, napravljene od ekološkog drveta, pa kućica onda služi za dvije svrhe, kao našoj Mici, kao sklonište i za glodanje, trošenje zuba). Kavez ne smije biti na podu, na propuhu, na hladnom mjestu, na suncu. Najbolje je naći mjesto koje je malo povišeno, da vam bude nadohvat ruke, da ne nalijećete na kavez dok hodate kroz kuću i da možete životinji fino pristupiti kako se ne bi isprepadala.

Što se tiče podloge u kavezu neko koristi piljevinu, neko sijeno, neko kaže da su najbolji peleti za kaveze (toga kod nas nema), a čitala sam da ljudi stavljaju i kombinacije: piljevina/sijeno, peleti/sijeno, karton/piljevina, a neko stavlja i novine (mada to nije dobro). Najzdravije je svakako sijeno, ali ne upija tako dobro vlagu kao piljevina i brže će se osjetiti neprijatan miris. Opet za piljevinu kažu da je nezdrava, jer životinje udišu sitne komadiće pa im to može stvarati probleme. Mi stavimo piljevinu, pa preko nje malo sijena. Nekada ne stavimo sijeno, jer ga Mica svakako začas navuče sama preko piljevine, izvlačeći ga iz pregrade za sijeno.

Kavez se treba redovno čistiti. Kažu neki da zamorčići smrde. Ja kažem da ne smrde. Smrdi samo neočišćen kavez. Mi smo jedno vrijeme čistili svaki dan, ali sada čistimo svaki drugi ili treći dan. Čišćenje kaveza je brzo i ne zahtijeva previše truda. Istreseš piljevinu, ispereš kavez vrućom vodom, posušiš papirnim ubrusima i stavljaš novi sloj piljevine i sijena. Čišćenje kaveza hemijskim sredstvima ili deterdžentima se ne preporučuje, a isto važi za posudice za hranu i vodu.

Zamorčići vrše nuždu u kavezu pa možete nabaviti i wc za glodare (to je prva slika na koju sam naišla) i pokušati da ga naviknete da tu obavi to što ima. Mica nema taj wc, nismo ga ni nabavljali jer bi joj zauzimao prostor. U svakom slučaju, ako redovno čistite kavez nećete imati problema sa time što vam zamorčić piški i kaki u kavezu. A zamorčići se sami čiste i nisu uopšte prljave životinjice.

Treba ih redovno puštati da se protegnu izvan kaveza i to je zabavni dio dana sa zamorčićem. Mi Micu pustimo i nekoliko puta na dan, I. je nosi okolo, stavimo je u krilo i mazimo dok gledamo tv, poredamo joj hrpice peršuna svuda okolo pa ona trčkara i jede ili je samo stavimo na sred sobe pa ona sama odluči na koju će stranu ili je I. uzme kod sebe kada odmara i čita (to mi je najdraži prizor). U prvo vrijeme dešavalo se da se pokaki ili popiški tako napolju kada je pustimo, ali sada se navikla i već smo zaboravili kada se takvo nešto desilo kada je napolju.

Zamorčići su proždrljivi. Koliko god hrane da im stavite pred njih sve će pojesti. Zato je neki oprez pri hranjenju potreban. U početku je to možda mali problem, ali vremenom ćete lako moći odrediti koliko mu hrane treba. Ono što im stalno treba biti dostupno i u neograničenim količinama je sijeno, jer je važno za probavu. Zatim je tu suha hrana, koja se kupuje u manjim ili većim pakovanjima i specijalno je namijenjena za zamorce. Sijeno i hrana nisu skupi (kao i ni piljevina) pa na ishranu zamorčića nećete puno trošiti. A ako imate samo jednog zamorčića paket sijena će vam dugo trajati, kao i veliko pakovanje hrane. Tu je zatim svježa hrana - voće i povrće, koji su takođe neophodni da bi se vaš ljubimac pravilno razvijao. Ako ste zainteresovani možete pogledati na internetu o ishrani zamorčića i koje voće i povrće im se preporučuje davati, a koje ne. Od voća Mica jede jabuku, krušku, kivi, nar, a od povrća mrkvu, peršun, zelenu salatu, špinat, kupus, krastavac, papriku, blitvu. Više je povrtni tip, voli tvrđe voće i hrskavu ili lisnato povrće. Sve što je mekano, npr. jagode neće ni da pogleda. Naravno i tu ima nekih ograničenja, jer kako neko povrće može biti dobro, može biti i štetno u većoj količini - peršun je dobar zbog vitamina C, ali ako ga jede u prevelikim količinama dolazi do taloženja kalcija u bubrezima. Takođe treba voditi računa da je povrće i voće dobro oprano i posušeno. Od mokrog mogu dobiti proljev. Ja bacim pogled na govanca u kavezu, da vidim stanje Micine probave. Ako su čvrsta i suha znači da je sa stomačićem sve ok i da se dobro hrani. U prodavnicama za ljubimce ima i nekih grickalica, poslastica za zamorčiće, ali mi to ne dajemo. Takođe ne dajemo joj ni keks i slične stvari.Sijeno, njena hrana i voće i povrće su joj sasvim dovoljni.

Voda mora uvijek biti dostupna i svježa. Vitamin C je veoma važan za zamorčiće pa im se treba dodavati u vodi ili hrani. U vodu se obično dodaje pola šumeće tablete C vitamina, ali Mica to ne voli, jer vjerovatno nije u početku života navikla na takvu vodu. Kupovali smo, joj i neke sitne pelete sa C vitaminom, kao dodatak prehrani, ali nito nije htjela da jede. Zato se sada oslanjamo na C vitamin iz voća i povrća i onaj koji je već dodan suhoj hrani koju jede svaki dan.

Ako zamorčić ima dugu dlaku biće mu potrebno četkanje svakodnevno. Mica je "obični" zamorčić, kratke dlake, pa je nečetkaom tako često. Mislim da opet moramo uvesti svakodnevno četkanje, jer joj tada manje dlake otpadaju. Ne znam za druge zamorčiće, ali Mica se nikada nije pobunila prilikom četkanja. Nakon par poteza četkom opruži se koliko je duga i široka i zatvori oči, a tako je i kada je uzmeš u krilo i maziš ili češkaš iza ušiju.Čim se tako ispruži znamo da joj je lijepo. 

Već sam rekla da se zamorčići sami čiste. Nismo primijetili da je Mica nešto posebno prljava ili da ima neprijatan miris. Ponekad je okupamo, ali vrlo rijetko. Uši su im osjetljive i treba voditi računa da u njih ne uđe voda.

Zamorčići su glodavci i potrebno im je da troše zube. U prodavnicama se može kupiti drvo za glodanje ili kamen za glodanje i mi smo sve to kupovali, ali Mica nikada nije posegnula za tim pa smo prestali. Ona glođe vrata svoje kućice. Jednom je tako sredila prednje zube pa su joj ispali, ali brzo su narasli ponovo.

Za rezanje noktiju nismo stručnjaci, bojimo se pa je vodimo veterinaru da on to obavi.

Zamorčići su društvene životinje pa ih je lijepo imati u paru ili čak i više ako imate mjesta. Ako su u paru poželjno je da budu istog spola i da su od rođenja zajedno. Nama je bilo žao što je Mica sama pa smo jednom donijeli iz prodavnice drugog zamorčića sa namjerom da ga zadržimo, međutim nastao je opšti haos. Stavili smo ih zajedno na pod u sobu i odjednom je krenula takva borba da smo ih jedva rastavili. Micu smo odnijeli u drugu sobu, čak ni tamo nije mogla nikako da se smiri, a ovaj drugi zamorčić je doživio takav stres da je momentalno jadničak dobio prolje i tresao se narednih dva sata. Možda bi se vremenom i navikli, ali nakon te tuče mi nismo imali živaca da eksperimentišemo sa njima. Tog drugog zamorčića smo vratili u radnju. 

Po danu kada su svi van kuće zamorčić može ostati sam u stanu bez problema, ali svakako mu trebate posvetiti malo pažnje kada dođete kući. Mene Mica sa vrata dočeka karakterističnim skičanjem (kao mala gica). I inače to skičanje se javlja u svakoj prilici kada se otvori frižider ili se čuje šuštanje kese, to znači da traži da joj se da hrana. Ne treba mi više ni alarm za buđenje. Mirna je cijelu noć u I. sobi, ali svako jutro tačno minut-dva prije nego što meni zazvoni sat počne da ciči, što znači: Hajde, ne izležavaj se, daj nešto, brzo!. Ja tada ustanem pa prvo za frižider njoj po komadić nečega i onda idem svojim poslom. Drugo cičanje je oko pola osam kada se stavlja novo sijeno i suha hrana :). I inače pošto je navikla da uglavnom od mene dolazi hrana čim čuje moj glas počne da ciči, trči po kavezu, penje se na kućicu, čeka...ponekad čak  imam osjećaj kada hodam kroz hodnik da me fiksira pogledom iz I. sobe i čeka hoću li joj dati nešto žvakljivo. Stanem i pogledam kad ono stvarno, Mica se ukipila pored ogradice i bulji u mene (mada zamorčići imaju slab vid, ne znam baš koliko im je ošto vidno polje), ja joj kažem: Ma šta je bilo Mici?, a ona istog trena počne da ciči.Ponekad se desi da ona tako ciči, a u kući nema ništa od omiljene hrane (peršun, krastavac, paprika) pa joj ja dam komadić uobičajene i već dosadne jabuke, a Mica samo frkne, prevrne zdjelicu za hranu i zabije se u kućicu. Poslije kad vidi da na dolazi ništa, izađe i pojede to što sam dala, kao da poručuje: Šta ćeš, daj šta daš :) A najveća smijurija je kada Mica jede stručak peršuna i usisava ga takvom brzinom kao kada mi usisavamo špageu u usta. Sad ga vidi, sad ga ne vidiš!

Inače, postoji čitav niz zvukova kojima se zamorčići oglašavaju u raznim situacijama i raspoznavanje pojedinih zvukova dosta olakšava "komunikaciju" sa ovim životinjicama.

Ovaj post je bio baš dugačak i ako ste izdržali do kraja znači ili da već imate zamorčića pa vam nije mrsko čitati ili želite da kupite zamorčića pa vam takođe nije mrsko čitati.

Želim vam ugodan vikend sa vašim ljubimcima kakvi god da su :).



srijeda, 20. ožujka 2013.

Kao dječiji crtež

Evo završen je vez.


Je l'de da je kao dječiji crtež?

Da je I. manja odmah bih ovo uokvirila i stavila na zid u njenoj sobi.


ponedjeljak, 18. ožujka 2013.

Svaštarenje za vikend

Za vikend sam imala par sati slobodnog vremena zahvaljujući I. društvenom životu, tako da sam slikala stvarčice koje sam obećala da ću vam pokazati, tj. suknje koje sam šila, detaljnjije džemperak sa bubamarama, cipele...

Da vas ne bih zatrpala slikama iskombinovala sam ih ovako. Mislim da je zanimljivije, nego da naredam desetak slika jednu ispod druge, a i da se ne umorite skrolajući :)

Suknje su sašivene po planu, prije nego što su mi se mašine pokvarile i rekla sam već da nisu nešto posebne, ni originalne, ali trebale su mi dvije suknje koje se mogu dobro kombinovati sa onim što je već u ormaru i koje mogu nositi duži period u godini (proljeće, pa onda na ljeto i zatim u ranu jesen). Evo ih ovdje iskombinovane za slikanje, jer same nisu baš zanimljive.

Prvu sam sparila sa majicom koju sam šila zimus, ali vam je do sada nisam pokazala, a drugu sa majicom koju sam kupila prije dva mjeseca u Haris Exportu i koja se za smiješnu cijenu (5KM) pokazala odlična (ne razvlači se, ne rasteže, postojana boja, super kroj). Dodala sam i detalje: žuti neseser/tobicu, second hand ulov, koji sam vam već ranije pokazala i plavu torbicu, takođe second hand ulov, koju sam kupila prije par godina. Torbica je dio moje mini kolekcije vintage torbica, pa ću vam i ostale pokazati vremenom. Rijetko ih nosim, ponekad ih dam I. da se igra, ali uglavnom ih čuvam, jer mislim da će njoj biti zanimljive kada poraste.


Sljedeće što sam obećala da ću detaljnije pokazati je džemperak sa dugmićima bubamarama.
Takođe ništa spektakularno, ali bubamarice su baš vesele i dovoljno velike da se vide, a dovoljno male da se ne osjećam kao djevojčica iz obdaništa. Raznih dugmića možete naći kod onog čike što na Siranu drži radnjicu sa svim i svačim; ja sam svoje bubamare tamo kupila. Za I. sam kupila žute, jer ona ima žuti džemperak.

Cipele....eh, onomad ja umjesto vitamina za kosu, kožu i nokte i opšti boljitak organizma kupih cipele. Kontam: k'o će čekati mjesec-dva da se vide efekti na noktima, a efekti od cipela se vide odmah u vidu mog razdraganog lica i okica što se sjaje od sreće kada izađem iz radnje sa cipelama u kesi :).

Dakle, ove donje cipele su krive što mi se nokti listaju, a ove gornje sam kupila nekada u novembru, ali hajde kad sam već navalila da pokazujem sve i svašta, da pokažem i njih. 


I za proljeće sam što se tiče novih cipela mirna.

Vez sam završila, ali nisam od njega napravila ništa, hoću reći nisam ga obrubila, dodatno sredila...ostavila sam ga ovako da stoji pa ću vidjeti šta ću od njega. 

A ovaj drugi motiv sam počela u petak naveče uz epizodu Boston Legal. Btw, ako ima neko ko dijeli sklonost ka Jamesu Spaderu nek' mi se javi pa možemo razmjenjivati sličice i postere haha. Da...James Spader kao Alan Shorem uprokos tome što je stari perverznjak, debeljuškast, ima podvoljak...uhvatih se ja neki dan kako buljim u reprizu reprize...uglavnom vez mi služi da ne počnem još da slinim dok buljim haha. Pa dobro, svi mi imamo svoje male slabosti :)) Barem se ne osjećam kao totalni cougar, kao kad se zablejim u Deana Winchestera :)).

Vratimo se vezu...

Kad ovaj drugi bude gotov pokazaću vam, a razmišljam da oba uokvirim i stavm na zid. 

E svašta ja vama navaljah u ovom postu, a htjela sam još i da negdje uguram kifle koje sam pravila u subotu, ali to ću ostaviti za neki drugi put kada ne budem imala inspiracije za pisanje, pa da ne pravim veliku pauzu između postova. 

Nadam se da ste i vi imali lijep vikend, da vas nije niko gnjavio, da niste bili bolesni vi ili neko od ukućana i da ste proveli barem djelić vremena radeći ono u čemu uživate.

petak, 15. ožujka 2013.

Vikend inspiracija

Kako se meni čini odavno nisam složila post na temu inspiracija za kreativne projekte kojima biste se mogli baviti u slobodno vrijeme - za vikend (a i poslije vikenda naravno). Malo sam jutros prošvrljala internetom i evo šta sam pronašla.

Iako je vani snijeg i izgleda da je zima tek počela, proljeće je ipak pred nama, a sa njime i lakše odjeća. Suknjice, haljinice, lagane bluze...jedva čekamo, je l' de?

Evo par stvarčica koje možete sebi da sašijete dok čekate na vedrije i toplije dane. Sve je vrlo jednostavno pa mogu i početnici da se operobaju. 

Na blogu Sew Petite našla sam zgodno uputstvo kako da napravite "color block" haljinu (kako na našem reći "color block dress", a da zvuči smisleno?). Jednostavan i lagan šivaći poduhvat, za koji možete iskoristiti majice koje ne nosite.




Preuzeto sa bloga Sew Petite

Boje možete sami odabrati već prema tome kakve su vam pri ruci. A tutorial za izradu nalazi se ovdje.
U tutorialu je autorica napisala da je za gornji i donji dio haljine koristila stare majice, a srednji dio haljine je od trikotaže. Ja bih vam preporučila sljedeće: ako pravite ovakvu haljinu, neka sva tri "bloka" budu od istog tipa tkanine. Dva dijela haljine od starih, pomalo iznošenih majica, bilo da su pamučne ili pamučne sa dodatkom elastina, neće imati istu teksturu kao nov komad trikotaže ili  žerseja. Isto tako debljine materijala mogu da se ne slažu, a kod ovakvog tipa haljine važno je da sve tri dijela budu od materijala iste debljine da ne bi došlo do istezanja, razvlačenja i slično.Ne morate me poslušati, ali ako želite haljinu koja ne izgleda kao da su je sastavljala djeca na času domaćinstva od nasumično izabranih dijelova odjeće, onda bi možda bilo dobro da na ovo obratite pažnju :).

Za ovo ljeto mislim da ću i ja sebi sašiti jednu color block haljinu.

"Infinity" haljine (evo još jednog pitanja u vezi smislenog prevođenja - infinity dress?) su jedno vrijeme bile veoma popularne među blogericama šnajdericama, a ne vidim razlog zašto bi izgubile na popularnosti kada su tako univerzalne i svevremenske. Na internetu postoji jako mnogo tutoriala za izradu ovih haljina, a ovo je samo jedan od njih.

Preuzeto sa bloga Dances with Fabric

Haljina može biti duga i kratka, a mogućnosti za vezanje je dosta, tako da svaki put izgleda drugačije. Koristite materijal koji je elastičan i lijepo pada.

Imala sam želju da sašijem infinity dress, ali nikad nisam. Za nju treba puno materijala, a meni bi uvijek nekako bilo žao kada dođem u prodavnicu materijala da potrošim puno na samo jedan materijal. Počnem da se preračunavam: Aha...za toliko para mogla bih da kupim četiri različita materijala. I to uvijek nekako prevagne.

Još jedna ideja sa bloga Sew Petite.

Ova bluzica se meni jako dopada i voljela bih jednom sašiti ovakvu, možda čak i u istoj boji...ili plavu. Samo sa manjom mašnom i manje volana, jer...pa znate...dovoljan mi je balkon, ne moram još na njega da dodajem saksije za cvijeće da izgleda veći :)))

Preuzeto sa bloga Sew Petite

Tutorial za izradu bluzice možete vidjeti ovdje.

Zatim imamo jednu haljinicu za djevojčice koja se veoma lako može pretvoriti i u haljinicu za nas malo veće djevojčice. 

Preuzeto sa bloga No Big Dill

Dovoljno je da imate šnit za sličan kroj haljine ili da ga sami napravite po svojim mjerama, a za izradu izreza oko vrata možete se koristiti ovim tutorialom. I naravno -ako imate djevojčicu kojoj se ova haljinica dopada, sašijete joj jednu takvu.

Od blogova ću danas izdvojiti tri.

Lazy Saturdays je meni jedan od dražih blogova. Pronašla sam ga prošle godine i u pet dana pročitala čitav sadržaj, a onda sam ne znam ni sama kako zaboravila i naziv bloga i ime autorice i još neke detalje pomoću kojih bih ga ponovo mogla naći na ineternetu, pa sam jedno vrijeme bezuspješno tragala, sva dok nisam spomenula Ramoni: Ne mogu da je nađem, ženska šije, pravi haljine od recikliranih materijala, a model za haljine je njena sestra, ima muža i nedavno je rodila sina...i još ja njoj kažem par detalja, a Ramona kaže: Aha...a da nije Lazy Saturdays? I pošalje mi link. Šta da vam kažem? Naše dugogodišnje chetovanje o blogovima i idejama sa interneta se isplati :). Nekada tačno znamo o kojem blogu, linku, ideji se radi.


Pogledajte sekciju Trashion u kojoj se nalaze sve haljine od recikliranih materijala. Veoma zanimljivo. I odlična izrada.

Violeta je autorica bloga kojeg sam pratila aktivno kada sam tek počela da otkrivam svijet kreativnih blogera. U početku su me privukle fotografije njene kućice i ilustrovane stranice dnevnika
,ali i ostalo je sve veselo, šareno, inspirativno - pa pogledajte.


Krasno je vidjeti ženu u ozbiljnim godinama sa tako puno kreativne energije i koja stvara tako lijepe stvari. Poput ovih privjesaka:


Rado bih pronosala koji od ovih privjesaka.

I za kraj, jedan blog koji zapravo nisam nikada čitala, nego sam samo gledala slike. Jer su zaista lijepe. Ako vas stres savlada i želite da uživate u lijepim prizorima udobne kućice, fino aranžiranog stola i odnedavno preslatke bebe svratite ovdje. Mada priznajem da rijetko kada svratim tu, jer u zadnje vrijeme su samo varijacije na te teme: udobna kućica. lijepo aranžirani sto i slatka beba obučena u ručno pletenje haljinice. Ali s vremena na vrijeme lijepo za pogledati.

Uživajte u vikendu.