ponedjeljak, 30. prosinca 2013.

Zadnji u 2013.



Došao i kraj godine.

Sa jedne strane sve u redu, mislim u domenu onih važnih stvari: dijete, dom, posao, računi plaćani na vrijeme...aha, fali zdravlje - moglo je i bolje, ali sama sam kriva.

Sa druge strane užasno naporna godina, emocionalno i psihički; sve neke loše vijesti, ružne stvari se dešavale ljudima oko mene, loše prognoze, boleštine, situacija u zemlji i svijetu uopšte.

Ako je i vama bila stara godina naporna i teška, želim da vam nova bude bolja.

Čuvajte sebe i svoje najmilije.

Sretna 2014.!


četvrtak, 26. prosinca 2013.

Napravila u 2013.

Prošle godine sam imala mali pregled stvari koje sam napravila, pa evo i za ovu godinu.

Šta sam sve napravila u 2013.



 



Stavila sam i dva I. rada jer je ova godina i za nju bila produktivna. Naučila je da pravi mini namještaj i mini hranu za svoje lutkice ljubimce.

Ja sam puno više vezla nego što sam šila. Iduće godine bih voljela više da šijem. Dijelom da naučim šta treba još da naučim, popravim neke slabe tačke, usavršim se u onome u čemu sam dobra, a i da obnovim garderobu, jer nakon zadnjeg čišćenja ormara nije mi ostalo skoro ništa. Voljela bih da iz moje radionice u moj ormar uskoči lijepo skrojene i lijepo sašivena odjeća koja mi pristaje i u kojoj se dobro osjećam.

I da, definitvno će biti još vezenja, jer u tu oblast sam tek načela :)


ponedjeljak, 23. prosinca 2013.

Foto priče - jedna fotka, pet rečenica



Ovdje živi jedna baba.
Kad se djeca vani deru ona uzme kantu vode i zalije ih.
Ne vole je.
Ali je to njoj svejedno.
Ona ima svoje mačke.


Ovdje je prije bila kuhinja sa bijelim zidom na kojem su stajali pričvršćeni kredenci.
Onda je tu živjela jedna starija teta koja je u kuhinji i jela i spavala, a zid je bio nekako crvenkast.
Onda je teta umrla, a novi stanari su tu napravili dječiju sobu sa zeleno-plavim zidom.
Onda su oni otišli, a oni koji su došli poslije njih zid su prefarbali u žuto i tu im je bila dnevna soba.
Onda je kuća srušena.


Kako ko sklepa nešto malo kuće nakači se na ovaj stub.
Ono jednom kad je pao veliki snijeg počupalo im sve kablove.
Pa su svi izašli na ulicu ispred kuća i svađali se oko toga ko se kojim redom kačio na stub.
Došla i policija.
Na kraju su ih sve isključili, jer zapravo niko nije smio da se kači.

srijeda, 18. prosinca 2013.

Blogovi u 2013. - drugi dio i još nešto

Baš mi je sad mrsko da pišem ovaj drugi dio, radije bih stavila neke fotke koje sam škljocnula nedavno i jedva čekam da ih pokažem, ali kad sam već najavila da ću spomenuti i blogove od kojih sam odustala u 2013. hajde da to i ispoštujem. Inače mi je raspon pažnje i koncentracije jako mali, tako da sam jako brzo izgubila interes za ovu temu, ali sam shvatila da sam tako još neke stvari najavila ili rekla da ću uraditi pa nisam i pa mislim se: Nema smisla, baš ispadam neozbiljna blogerica.

Ali da olakšam sebi, ipak neću više najavljivati postove. Ne može to ova kokoš sa malim rasponom pažnje to da "iznese" nikako.

Kao i prethodna lista i ova lista blogova koje više ne pratim zasnovana je na ličnim interesima i kao takva totalno je pristrasna. Međutim, ne znači da bih ja nečiji blog oblatila samo zato što se moji interesi više ne podudaraju sa interesima autora bloga. Pa i ovdje ljudi dolaze i odlaze kako im je volja i možda se upravo neko ko prati ovaj moj blog pita: Šta njoj bi? Odoh ja odavde, ne zanima me ovo više. 

Hoću da kažem da je sa ovim blogovima još uvijek sve u redu, samo ja nisam više u toj fazi. Ali to ne znači da vi u njima nećete pronaći inspiraciju i ideje za ono što biste željeli da napravite. Pa evo linkova ako vas zanima o čemu pišu i šta rade ili samo želite uživati u lijepim slikama bucmastih beba na rukom heklanoj dekici: Soulemama, Posie Gets Cosy, Hello my name is Heather, Adventures in Dressmaking i P.S. I Made This

Nakon onog zadnjeg I. crteža koji sam pretvorila u vezeni crtež, počela sam da radim jedan drugi crtež, jedan lančić i jedan broš koji će biti novogodišnji pokloni za neke prijateljice. Nije mi baš išlo po špagi kao sa svim prethodnim vezovima koje sam radila, jer sam ovog radila sa drugačijim koncem na koji nisam navikla. Prije par sedmica kupila sam veliku kutiju punu konca za vezenje (to je onaj konac koji se inače koristi za vezenje goblena i zove se Ljubica), samo što taj konac nije konac Ljubica, već neki kineski. I kupila sam ga u prodavnici građevinske i vrtne opreme, za smiješno male pare u poređenju sa tim koliko ga ima. Ali kad sam došla kući baš mi se nekako učinio bezvezan pa sam se iznervirala. Sjedim tako i mislim: Šta će mi u kući dvjesta konaca za vezenje koji su bezveze, bez obzira na to što su nisu bili skupi? I nisu onako glatki kao Ljubica konac i zapetljavaju se...bezveze, mogla sam kupiti materijal za haljinu umjesto njih. Hoćeš ti da kupuješ u prodavnici građevinske opreme! Eto ti sad!

Ali poslije sam ih razvrstala i vidjela da ima tu dosta lijepih boja i da nisu baš toliko loši kao što mi se čini. Hajde da ja ipak probam od njih izvesti nešto, pa ćemo vidjeti.

Tako dobijem ideju za privjesak, broš i vezeni crtež (koji nije I. već moj).




Crtež sam već završila sinoć i pošla sam da ga uslikam jutros, ali su mi se baterije od oba fotoaparata ispraznile, tako da će to sačekati do sutra ili prekosutra.

Sve u svemu zadovoljna sam kako je sve ispalo, a već sam dobila neke nove ideje šta da vezem ovim koncima u idućoj godini. Biće dosta toga, treba sav taj konac potrošiti.


Nadam se da vam se dopada.



ponedjeljak, 16. prosinca 2013.

Strani blogovi u 2013.

Ove godine sam prilično napredovala u smanjenju svoje ovisnosti o stranim blogovima (da sam bogd'o smanjila ovisnost o nekim drugim stvarima, ali hajde), tako da mi je lista blogova koje pratim sada prilično mala.

Ja sam vam inače ovisna o stranim blogovima.
Kao u:  Zdravo, ja sam Cekeruša i ovisnica sam o stranim blogovima.

Domaće blogove pratim normalno, na normalni način. To znači: dođem na blog, pročitam post, ostavim komentar ili ne, zamislim se nad napisanim, nasmijem se ponekad, ponekad rastužim, svidi mi se šta vidim ili mi se ne svidi i kada to sve obavim fino i kulturno napustim blog i zatvorim vrata za sobom.

Ali strani blogovi...uh, drugačiji pristup skroz. Tu sam totalno podijeljena na nekoliko različitih ličnosti: od smjernog poštovaoca lika i djela određenog blogera, do stalkera koji zna imena sve blogeričine djece i koliko koje ima godina, do tračibabe ili kako se to "ljepše" kaže "hate readera", do...hajd' sad da ne nabrajam sve, ionako termin "ovisnica" dovoljno govori. Ali stvarno...samo strani blogovi...pojma nemam zašto...u stvari znam:  zato što bi mi bilo nezgodno da sam stalker nekome koga nekada mogu sresti u stvarnosti, a to bi prije bili blogeri sa ovih naših prostora. Ma bezveze stvarno, ja sam odrasla žena, koja bi trebala imati pametnija posla...ali eto i o takve gluposti se nalaze među ostalih milion i nekoliko stotina hiljada gluposti o kojima inače razmišljam.

E da, još nešto: samo strani blogovi određenih kategorija. Šivanje, craft blogovi, blogovi koje pišu mame i poneki lifestyle blog. Samo o njima sam ovisna.

I tako ja, odrasla žena koja bi trebala imati pametnija posla, dođem na ideju da napravim listu pet blogova koje sam rado čitala u 2013. i pet blogova koje sam prestala da pratim u 2013. To sve kako bih proslavila svoje napredovanje u smanjenju ovisnosti o stranim blogovima. Ali ne i napredovanje u pokušaju da prestanem praviti raznorazne liste. Na tome ću početi da radim iduće godine.

Samo da napomenem da je lista totalno pristrasna i zasnovana isključivo na mojim ličnim interesima i potrebama za čitanjem ili gledanjem.

Pa da krenem.

Pratila u 2013., a pratiću i dalje

1. Down to Earth

 slika preuzeta sa realfoodfestival.com 

Pisala sam već jednom o ovom blogu, a za one koji nisu čitali Rhonda Hetzel je autorica knjige Down to Earth i istoimenog bloga, kao i kolumnistica izdanja Australian Women’s Weekly. To je jedna starija teta koja živi sa svojim isto tako starijim mužem, brine se o kući, bašti i domaćim životinjama, piše o vođenju domaćinstva i temama koje možda neće zanimati mlađe čitaoce koji imaju mame koje su zadužene za vođenje domaćinstva, ali bi možda mogle zanimati malo starije koji imaju porodicu i žongliraju sa finansijama. Ako vas zanima kako da uštedite novac, kako da se brinete o vrtu, kako da kuhate ukusnu i zdravu hranu za malo para, kako živjeti na ograničenom budžetu, a ne uskratiti sebi neka mala zadovoljstva preporučujem vam ovaj blog. Kod nje nema lijepih sličica i slatkih riječi. Samo realni, prizemljeni postovi (potpuno u skladu sa nazivom bloga) i stvarni, jednostavni život.
U sklopu bloga je i forum na kojem članovi razmjenjuju ideje i savjete pa možete i od njih pokupiti poneko zrnce mudrosti za svakodnevni život.
Što se mene lično tiče, kao smjerni poštovalac lika i djela, pisala bih joj i zamolila da me usvoji :).

2. Coletterie

 slika preuzeta sa bloga Tilly and the Buttons
 
Volim Sarai Mitnick otkako sam davno otkrila i pratila njen lični blog Sweet Sassafras  i prilično sam bila razočarana kada je prestala da piše. Na stranicu Collette Patterns, njene firme za prodaju šnitova za šivanje odjeće, išla sam svako malo da gledam šnitove, ali ne znam šta mi je bilo pa nisam nikad kliknula na blog. Ali kad sam kliknula! O, pa tu je bilo svega. I sve korisno. Tutoriali su odlični, a posebno mi se sviđa kategorija "Sewalong" u kojoj je svaki put obrađen po jedan novi Collette Patterns šnit i to na takav način da je detaljno prikazano krojenje i šivanje, dio po dio. Veoma korisno za sve koji žele naučiti šivanje, a za one koji znaju šiti da usavrše neke tehnike ili pokupe nove "fazone". Takođe se možete prijaviti za Snippets, sedmični newsletter sa savjetima i tutorialima vezanim za šivanje. Pored svega blog je pun i zgodnih postova o inspiraciji,  ličnom stilu, nezavisnim dizajnerima, ljudima koji šiju iz hobija ili profesionalno. Nadam se da će blog i dalje ostati kako koristan, tako i zabavan.

3. Lazy Saturdays i Oonabaloona

Ne mogu da se odlučim. Ako mislim imati listu sa pet blogova jedan od dva moram izbaciti.
Ali radije ću da se pretvaram da je ovo lista sa pet mjesta, pa ću ih zadržati i neka podijele treće mjesto.

 
 slika preuzeta sa bloga Lazy Saturdays

To su blogovi o šivanju i pratećim aktivnostima, s tim što prvi ima i dosta reciklaže odjevnih predmeta.  Ja nisam više u fazonu pravljenja rajfova sa jelenjim rogovima od starih majica (znate, svi oni ludi projekti reciklaže). Ono što me zanima je na primjer kako smanjiti tri broja preveliku mušku košulju da pristaje ženskoj figuri ili kako kombinovati jedan reciklirani odjevni predmet sa odjećom koju već imamo u ormaru. To možete naći kod Kriste sa bloga Lazy Saturdays. Plus, ona odlično šije i njene stvari su tako dobro skrojene i uredne, što uvijek volim vidjeti kod bilo koje blogerice koja se bavi šivanjem. A ako vas baš zanima luda reciklaža pogledajte njenu seriju postova Trashion.

slika preuzeta sa bloga Ooonabaloona

A Oonabaloona? Meni je naprosto zadovoljstvo samo je gledati kako pozira u svim tim haljinama koje je sašila. I izgleda mi baš kao neka zabavna ženska. Odnosno kao zabavna, odrasla ženska. Koja nosi odjeću za odrasle ženske, ali koja izgleda kao zabavna odjeća za odrasle ženske. Totalno sam se zapetljala. Ali da ne bude sve: Ah, ona mi izgleda tako zabavna!, ako čitate postove i slijedite linkove možete dosta i naučiti o šivanju.

4. Renegade Mothering

slika preuzeta sa bloga Renegade Mothering

Ja sam mama sa stažom od 11 godina, pa sam stoga sve te godine pratila i neke strane blogove koje pišu mame blogerice. Uglavnom su to bili blogovi mama koje u sjenci drveta sretno pletu kapicu za šestu bebu,  dok su se ostala razigrana dječica raštrkala po livadi, a peto dijete, beba, pravi prve korake pod budnim okom starijeg brata koji je inače drugo dijete. Onda svi idu zajedno u rustikalnu kuhinju i prave organske kekisće, a mama se nikad ne ljuti što rasipaju brašno svuda po podu i kredencima, nego se smije sa njima i poseže za najnovijim modelom Canon ili Nikon foto aparata da ovjekovječi sretni trenutak kada je vreća od pet kila brašna završila na podu, a ona tek prohodala beba je sva prekrivena brašnom liči na duha Kasper. 

Biiiiiip...kraj reklame za mama blis ili kako je već moderni naziv za to stanje.  

Znate, rijetko koja bi napisala: Roditeljstvo je prava gnjavaža! ili: Danas sam htjela svo troje djece da izbacim kroz prozor i da se bacim odmah za njima ili: Ja ne uživam u igranju sa djecom na podu!
Janelle sa bloga Renegade Mothering će reći sve to. I još mnogo više. Iskreno će se otvoriti pred čitaocima sa svim svojim frustracijama, strahovima, problemima osobe koja nije baš imala sjajnu mladost i djetinjstvo, borbom sa ovisnošću, iskreno će reći da se ne ponosi svojim prvim godinama roditeljstva, dotaći će se tema o kojima druge majke šute iz straha da ih ne proglase lošim majkama. Kada sam pronašla njen blog bilo je otprilike ovako: OOOOOOO, NAPOKON! N A P O K O N!!!! I onda sam pročitala cijeli blog od početka do kraja. Bila sam i duboko dirnuta i poskakivala sam sa stolice i došlo mi je da vičem: Jeste, jeste, sve je tako!, a da ne govorim da se odavno nisam nasmijala na nekom blogu kao što sam na njenom. Ironična, bezobrazna, iskrena, frustrirana...sve je to, ali i jedna obična majka koja veoma voli svoju djecu.
Sa njom bih se rado družila, naravno ako bi me htjela za drugaricu.

5. Girl with Curves 

 

slika preuzeta sa bloga Girl with Curves

E, ovo je modni blog, a ja obično ne pratim modne blogove. Nemam ništa protiv takvih blogova, ali kada sam tek otkrila blogerski svijet oni spomenuti u uvodu, šivaći, crafterski, materinsko/roditeljski blogovi, bili su mi prioritet. Nisam nikad razvila tu naviku da pratim modne blogove. Osim Agathe Molvick, a ona vam je bila najkul jedno vrijeme dok nije pukla i otišla da živi na nekom ostrvu blizu polarnog kruga i bude ratnik svjetlosti...što uopšte nije tema ovog posta, ali ako je neko takođe pratio znaće o kome se radi pa možemo protračati, pardon: prokomentarisati ;) u prostoru za komentare.     

Vratimo se onome šta sam htjela reći, a htjela sam reći: Ne pratim modne blogove, ali ova ženska je tako lijepa! U osnovi blog se sastoji samo iz sljedećeg: ona se oblači i slika. Normalno bih pregledala par puta i zaboravila, ali ovdje se radi o plus size ženi koja oblači "normalnu" odjeću, šareno i pruge i usko i jarke boje i sve ono za šta kažu da krupne ženske ne bi trebale oblačiti, krši sva ona pravila za koja smo čuli da krupniji treba da slijede, nosi visoke pete, helanke, minjake i vidi čuda izgleda super!  Ne mogu prestati da je gledam. Nekad krenem tako pa gledam stare postove sve od početka bloga nadajući se da je možda u počecima bloga bila bezveze pa da mogu naći razlog da se "ohladim" i ne dangubim više vrijeme buljeći u nju, kao: Pa da, lako joj je sad da izgleda kao million dolara, kad ima milion sponzora za blog. Ali šipak!
Od samog početka bila je prekrasna :).
Bonus: Savjeti za oblačenje za krupnije ženske i ako ste krupnije građe značajan porast samopouzdanja u odnosu na vlastito tijelo nakon gledanja ovog bloga. Mislim ne mogu reći čitanja, jer nema baš puno da se pročita. Ali nema veze - pokazala je da plus size ženske mogu da izgledaju fenomenalno i zato nastavljam da je pratim i ubuduće.

Sljedeći post: Koga ne pratim više i klackalica (oni koje ne znam gdje da svrstam).

Imate li vi listu omiljenih stranih blogova iz 2013.?

četvrtak, 12. prosinca 2013.

Moja kućica, moja slobodica - Zadnji dio

Konačno da se sjetim i zadnjeg dijela serije postova koju sam namijenila opisu prostora u kojem živimo nas troje ljudskih bića i jedno životinjsko.

Odmah prelazim na stvar, bez daljeg objašnjavanja zašto nisam ranije ništa napisala, jer se objašnjenje svodi uglavnom na jednu riječ koja glasi: 'nako.

Dakle...

Moja kućica moja slobodica, peti i zadnji dio - Dnevna soba


Ova soba je za nas središte porodičnog života i svakodnevnih aktivnosti po danu, a naveče se pretvara u spavaću sobu za nas dvoje velikih. I. ima svoju sobu i kako raste sve više vremena provodi tamo, tako da na kraju ispadne da se ovdje većinu dana vrtimo samo muž i ja, mada se desi da ponekad i ona donese svoje igračke ili nešto čime se trenutno zabavlja ovdje i tu se igra, crta ili radi nešto.

Iako je stan mali imamo sreću što ima dobar raspored i što je ova soba prilično velika. Ima veliki prozor okrenut prema zapadu tako da nikad ne manjka svjetla, a bonus je ovoren, širok i lijep pogled.
Sama soba ne izgleda spektakularno, niti je namještena nekim posebnim namještajem. Sve je jednostavno, a namještaj ravnih linija je isti kao i u ostatku stana (osim I. sobe).  Htjeli smo da baš zbog veličine stana sve izgleda kao cjelina, a ne kao skup različito namještenih prostorija.

Soba je do ovog ljeta imala žute i zelene zidove. Tada smo žute zidove prefarbali u bijelo, a zelene (trava zelene) u boju zelene jabuke. Malo nam je trebalo vremena da se naviknemo na bijele zidove, ali sada smo veoma zadovoljni, jer daju osjećaj širine. Do prije mjesec dana soba nije imala ni zavjese, isključivo zato što ja ne volim zavjese. Stalno mi je muž govorio da ih kupim, sašijem, bilo šta, jer kao što rekoh soba je na zapadnoj strani i većinu dana sunce direktno udara u prozore, a to je nekada baš nezgodno, pogotovo ljeti kada su dani duži. Ja sam se bojala da će zavjese "smanjiti" prostoriju i zato sam stalno izbjegavala da ih sašijem. Nedavno sam popustila i sašila obične, bijele. Bože koja je to gnjavaža, to šivanje zavjesa! Sad sam i sašila i nikad više! Danima sam gunđala. Ipak moram priznati da pomažu da u sobi bude sjene onda kada to treba. Nije sad da sam oduševljena, ali neka ostanu. Ionako su razmaknute cijelo vrijeme.

Nasuprot ovom dijelu sobe nalazi se "ormarić" u  koji smo smjestili tv, liniju, kompjuter za gledanje filmova i svoje sitnice i alate za hobi.


Znam da ormarić ne izgleda baš reprezentativno, ali ja mislim da i sami možete zaključiti zašto. Razlog je maketa u izradi. Moj muž je maketar, hobi mu je izrada maketa željeznice i ovo je već treća na kojoj radi. I prethodne dvije su bile smještene na ovom ormariću, posljednja je čak bila sasvim završena kada je shvatio da mu vid nije više za sitne detalje, razvalio je i odlučio da pravi u većem omjeru. Ovu sada pravi u N omjeru i nadam se da će je završiti do kraja, sa svim detaljima koje je imao na prethodnoj uključujući i rasvjetu u kućicama, male figurice ljudi...ma sve kao pravo. Naravno i ovaj bijeli furnir okolo biće isti kao i namještaj, pa će sve to činiti jednu finu cjelinu, jednog dana kada bude završeno.


Ormarić je inače pravljen iz tri dijela, od kojih svaki može da posluži kao samostalan komad namještaja ako treba. To je zbog čišćenja jako praktično. Za čas skinemo maketu, razmaknemo dijelove, obrišemo iza i sve nazad sastavimo. Puno lakše nego da je tu jedna velika "gromada" iz jednog dijela. Praktično, nema šta! Tu je i barska stolica za maketara i polica koja je stalno puna stvari za maketu, ponekad i prilično neuredna, ali ne smeta - hobi se u ovoj kući shvata ozbiljno.

U dogledno vrijeme jedna od stvari koje planiramo da promijenimo u ovoj sobi je dio za sjedenje/spavanje. Već odavno razmišljamo o nečemu što bi izgledalo kao ovaj set za sjedenje/spavanje , ali u jednostavnijoj varijanti, bez jastuka koji se stavljaju na šipke.

Primijetili ste da u sobi nema baš puno detalja, tipa jastučići, ukrasi i slično. Imam par saksijica sa cvijećem, dva tri svijećnjaka...dovoljno. Sve preko zatrpavalo bi nam prostor.
Voljela bih još samo malo više prostora za knjige, jer mislim da postojeća polica više ne može da izdrži. Počela je da se savija, pa svako malo skidam pregrade i obrćem ih na drugu stranu da se isprave.

Ako niste prije pratili postove iz ove serije, evo stavljam ih ovdje kako biste ih mogli laše pronaći:





Imam li nekih savjeta? Uglavnom su isti i za ovaj prostor kao i za ostatak stana, pa da se ne ponavljam, slobodno pročitajte prethodne postove.

I eto, to bi bio naš život u 45 kvadrata.

Nadam se da vam je serija ovih postova malo razbila predrasude da je život u malom stanu komplikovan zbog nedostatka prostora. 

Prvenstveno se vodite idejom da stan (koliki god da je) treba biti mjesto za život, a ne skladište za stvari koje posjedujete. A ostalo je stvar vašeg, ukusa, stila i izbora.


utorak, 10. prosinca 2013.

Ljubav je....


Slobodno dovršite rečenicu iz naslova posta onako kako želite :).

petak, 6. prosinca 2013.

Škljoc! Vikend inspiracija

Volim da šetam i škljocam.

Kad naletiš na ovakav biser znaš da se isplati tegliti sa sobom 0,75 kg foto aparata uz kilu faširanog kojeg si kupila usput, jer je bilo friško meso, na akciji, plus dvije kile mandarina na pijaci, jer su krasne, a ostalo ih još malo, bojiš se da će se rasprodati dok ti obiđeš krug. Hajd' polako...ruksak na leđa...nema veze, navikla sam ja da vazda nešto teglim.


Dijete je veliko, može ostati kod kuće, ne moram da glavinjam po parkićima što nikad nisam voljela i izbjegavam kontakte sa mladim majkama raspoloženim za razgovore o prehrambenim i probavnim navikama potomaka. Ja sam uvijek bila najveći namćor po tim parkićima u komšiluku. 

Moja šetnja...mogu da se zavučem gdje god hoću i ostanem tamo koliko hoću. Niko se ne žali što ne idemo u Altu ili Importane (šoping centri). Ti koji se žale ostali su kod kuće da štrebaju biologiju za kontrolni (hehe!).

Niko se ne žali ni da je gladan, žedan, da ga bole noge, koliko još ima od tačke A do tačke B, da mu se kupi nešto slatko/bojice/blokići/lakovi za nokte/sok/kroasan, pojedinačno ili sve u isto vrijeme i niko se ne žali da mu se nikad ništa ne kupuje ako se sve gore navedeno ne kupi, pojedinačno ili sve u isto vrijeme.


Baš je lijepo....škljoc tamo, škljoc 'vamo...domaćice, otpuha ti vjetar veš sa štrika!


Šta li ću za ručak kad se vratim? Koliko je sati? Uh, vidi...mora da su već gladni...a šta im ja mogu...nek' uzmu nešto da jedu, niko nije mala beba. Neka me još...jao, vidi ovo!


E odoh sad kući. Vjetar me propuhao do kosti. A moram i u wc.

Škljocnite i vi ponekad ovako sami, dobro je protiv stresa. Možete odmah ovaj vikend, kažu da će biti vedro, bez padavina.

srijeda, 27. studenoga 2013.

Recikliranje sebe

Čini mi se da je čitava vječnost prošla otkako sam zadnji put pisala post za blog.

Kako se godina približava kraju nivo moje energije sve više opada. Danas sam ubijeđena da sam dotakla dno i da nemam više odakle da zagrabim da se malo napunim. Govorim o fizičkoj iscrpljenosti koja je kod mene obavezan pratilac emocionalnih stresova. Prošle godine u ljeto napisala sam da mi je mama oboljela od raka dojke. Sretna sam što mogu reći da je od tada završila sa operacijom, hemoterapijama, zračenjem i da je pri kraju jednogodišnje terapije herceptinom. Za sada sve ide optimističnim tokom. Prognoze su joj dobre, s obzirom na njene godine. Svi koji su imali ili imaju u porodici nekoga ko je bolestan od neke teške bolesti (nebitno da li je to rak ili neka druga bolest) znaju koliko je to složen problem koji iscrpljuje ne samo fizički nego i emocionalno. Teške bolesti izvlače na površinu i neka teška pitanja, stvari o kojima se inače ne priča, stvari koje se prešućuju, emocije kojima se ne ponosimo, ljutnju, strah, bijes, nemoć, nerazumijevanje, nesporazume, pa čak i svađe. Kroz sve sam to prolazila i prolazim i danas sa svojom mamom. Pojma nemam zašto ovo pišem na ovom blogu koji je posvećen hobiju, ali valjda zato što je i to dio mog života. A životu je od sada mjesto i na blogu.

Već dugo godina moj odnos sa mamom nije odnos majke i kćerke, već više odnos starije i mlađe sestre - gdje sam ja preuzela ulogu starije sestre. To valjda donose godine i neke stvari koje su se desile, a sa kojima moja mama nije mogla da se nosi, emocije koje nije mogla da preradi, strahovi kroz koje nije mogla da prođe. Svo to vrijeme ja nosim, guram, savjetujem, podržavam...i uvijek sa nekim osjećajem da to nije sve, da iza ćoška uvijkek čeka nešto, neka još veća prepreka, veći problem. To nešto je došlo u obliku raka. I koliko god te takvo nešto pogodi, kada su uloge tako raspoređene kao što su moja i njena, nemaš ti tu puno vremena da sjediš i plačeš nego moraš da se sabereš i vidiš kako možeš pomoći.

Sve smo mi to pregurale zajedno do sada. Mada je bilo svakakvih momenata. Znam da je ona u nekim trenucima mislila da sam ja bezosjećajna i gruba. A ja sam se nekada osjećala kao mala djevojčica koja još uvijek treba svoju mamu,  mada bi mi nakon pet minuta došlo da je stavim preko koljena i nalupam po guzici, pa da joj tako utuvim u glavu da sada neke stvari nisu više bitne, da nije bitno šta kaže peti ili deseti, da nije bitno jesu li prozori oprani i jesam li ja došla sa ruksakom umjesto tašne i kakva mi je frizura, da je sad bitno da se izliječi i da je samo to bitno. Nas dvije nismo baš kombinacija iz snova. Nikad nismo ni bile. Nervirale smo jedna drugo do neba i nazad. I sad se nerviramo. I mislim da ćemo se nervirati ko zna do kada. Različite smo, ali se ne nadopunjujemo. Ona misli da sam ja krasna, ali ne razumije i ne odobrava moj način života. Ja mislim da je ona divna osoba, ali smatram da je njenim životom uvijek upravljao više strah nego išta drugo. Ali ona je moja mama i ima ona i prijatelja i rodbine, ali opet kad se sve sabere i oduzme - ima samo mene. Nekad me pogleda onako preko cigare, otpuhne dim i kaže: De ti mala, ne zajebavaj! I ja često prevrnem očima kada me pegla da nebulozama i pitam je: Imaš ti bona za tih svojih sedamdeset i kusur godina neku životnu mudrost da mi preneseš il' ćeš vazda isto? Nije naš odnos ono što ja imam sa svojom I. i ona sa mnom. Nikada nije ni bio. Čudan je, težak, ali ljubavi tu ima i to je važno.

Ne znam uopšte kako dođoh do ovoga...htjela sam napisati kako sam od svega toga što se dešavalo sa njenim liječenjem i pratećim događajima, umorna, jako, jako umorna.  Da ne spominjem da je pored svega toga išao ostatak života...moja porodica, kuhanje, spremanje, briga za dijete, pa muž koji je isto imao nekih zdravstvenih problema, posao (koliko god nezahtjevan bio, ali ipak ako imaš posao trebaš da savjesno radiš šta se od tebe traži) tako da sam sebe zdravstveno i fizički totalno zanemarila. Treba mi totalna promjena, da se istresem, prevrnem, izvrnem džepove i pobacam smeće i papire od čokoladica koje sam nemilice proždirala proteklih mjeseci (stres!), više se krećem, manje vodim monologe u glavi...ukratko trebala bih da se recikliram totalno i skupim što više energije do sljedeće runde.

I tako korak po korak, dan po dan, mjesec po mjesec od tog ljeta prije godinu i po i dođoh ja do današnjeg jutra kada sam hodala malo bržim korakom i mislila: Časna riječ, ne mogu više ni sekunde, evo sad ću da se srušim, evo samo što nisam...i onda je počelo da me probada nešto u lijevoj ruci i ramenu...i iskreno da vam kažem - sve me to toliko satralo i u takvom sam stanju da bih se sad raspala na komadiće da kojim slučajem imam dvoje djece ili zahtjevniji posao ili generalno malo veće obaveze. I stanem ja konačno i dok sam čekala kombi za posao, onako sva u goloj vodi uprkos hladnoći, odlučim da od danas do kraja sedmice neću raditi ništa osim onog što je neophodno. I da ću se odmarati. Po mogućnosti uz knjigu i dekicu. Odmah, čim dođem s posla. Da skupim snage pa onda polako početi sa vježbanjem. Super! Od danas znači počinje odmor za skupljanje energije.

Ali čekaj! Danas je srijeda, I. dolazi prijateljica poslije škole. A ja bih trebala Mici po suhu hranu i I. po čizme. Kad smo već kod toga trebaju i meni neke zimske cipele, ako još par metara u ovim starim prohodam promočiće mi se ne samo prsti nego će mi se bljuzgavica popeti do gaća, dakle trebala bih i to usput da pogledam dok budem išla po Micinu hranu...i da, I. po novu svesku za matematiku. Usput bih mogla da svratim do pošte, došle su mi dvije knjige što sam naručila, ali pošta je skroz na drugom kraju, znači bljuzgavica do gaća mi ne gine. Sva sreća sinoć sam u 11 skuhala ručak za danas, I. bi trebala oprati suđe, veša za pranje nema, ali sutra ona ima engleski tako da ako večeras ne skuham ništa za sutra onda sutra ona nema ručka, a ja nemam vremena da išta spremim jer odmah kad dođem s posla moramo izaći iz kuće. I kako ja nikad ne znam skuhati ništa za dva dana? Ili skuham premalo pa bude samo za jedan dan ili pretjeram pa tri dana jedemo isto. Da ipak odem po knjige sutra kada budemo nju odveli na engleski? A ne, ne mogu, moram mami odnijeti čizme koje sam joj kupila, nema ni ona u čemu da izađe po bljuzgavici, a sat vremena koliko imamo nije dovoljno i za poštu i za odnijeti čizme. I da, imam ja muža i da, i on odradi svoj dio obaveza. Ovo što sam navela je moj dio.

Ništa onda danas od odmora, a ništa izgleda ni sutra. U to će i vikend. A vikendom imam "sindrom starih ljudi" što znači da se nadignem u cik zore.

A ništa...kao što moja mama jednom reče, a to je bio njen pokušaj da me utješi nakon jednog jako napornog dana: Šta ćeš, tako sam i ja 40 godina dok nisam otišla u penziju.

Hvala mama, bilo je utješno!

Za kraj samo da vam pokažem dva moja pokušaja da ostanem na visini zadataka glede hobija.

Mini pačvork-mini stolnjak. Reciklaža: ostaci lanenih krpica i stare suknje.



I drugi pokušaj. Reciklaža: suknja koju sam kupila samo zbog dezena, ali je nikad nisam obukla jer je bila očajnog kroja, nije mi stajala i nije bilo načina da se prepravi osim ako se u prepravku ne uloži tri dana rada na šta nisam bila spremna.


Iskoristila sam ovaj podmetač kao podlogu za antistres korpicu - poklon prijateljici koja je nedavno po drugi put postala mama.


U korpici je losion za tijelo, gel za tuširanje, spužva za piling, a ispod svega sakrivena kutija puna čokoladica. Priznajem, čokoladice sam mjerkala i umalo joj ne odnesoh korpicu bez njih.

Mogla sam i bez ovog šivanja. Nije mi uopšte bilo zabavno kao što sam mislila da će biti.

Izgleda da sam stvarno, ali baš stvarno umorna.



ponedjeljak, 18. studenoga 2013.

Renoviranje namještaja, prozori, vrata

Molim te, molim te popravi nam fotelje. Subota je naveče i htjeli smo sjesti u naše fotelje i gledati film, ali slomljene su!


Postoji li šansa da ih popraviš? Još jednom te molimo!


Dobro, dobro...hajde da vidimo šta mogu uraditi za vas.

Sat vremena kasnije...


Super!

Sad možemo da kuliramo.


I gledamo film.


Stigli izrezani prozori i vrata. Morala sam dobro da ih očistim, jer su bili prljavi od gareži zbog rezanja laserom. Planirala sam ove sedmice da završim farbanje, a onda slijedi montaža. Ostalo je puno malih komada od rezanja otvora na prozorima i vratima pa ću ih iskoristiti kao pločice za kuhinju i kupatilo.


Sve što sad želim je da sjedim kod kuće za stolom u kuhinji i pravim ove kućice.

Naravno, bilo bi jako lijepo kada bi mi neko to platio, ipak ne živi se samo od zraka i inspiracije :)

ponedjeljak, 11. studenoga 2013.

Candy Shop









Pošto sam se za vikend dalje onesposobila (rezala tikvu koja je imala užasno tvrdu koru, pa mi se omaknulo i odrezala sam dobar dio jagodice palca), pokušavala sam onako zamotanog prsta da radim nešto, ali ne ide. 

Na svu sreću neki su imali sve prstiće sposobne i neozlijeđene pa je tako nastala ova mala prodavnica slatkiša. U početku je trebala biti školska kantina (otuda ovi "Book Club", "Art Club" natpisi na zidovima). Ne znam šta se desilo pa je promijenjena namjena. Zaboravila sam pitati I.

Od cjelokupna ponude koja je najvećim dijelom ručne izrade meni se najviše dopadaju ove male kriške narandži na drugoj slici.

Nevjerovatno kako je imala strpljenja da ih napravi ovako malene!

petak, 8. studenoga 2013.

Vikend inspiracija


U kojoj ste vi fazi sa svojim hobijem?

Kod mene bila Burda, bio neki šnit, bila najbolja namjera da to sprovedem u djelo, ali izvedba....cccc....nula bodova. OČAJNO! U poređenju sa tim ovo ofucano...nešto...je remek djelo. 

Kad ja hoću na silu nešto, kao da negdje ima neka evidencija u kojoj neko upisuje kreativnu učinkovitost u određenom periodu: Evo, ova mala, kako se ono zove...aha Cekeruša...e ta nije sašila ništa već sedmicama. A svašta je nešto rekla da će sašiti. Deder njoj opomenu, a nastavi li ovako snizićemo joj kreativno vladanje!

Znate šta? Ovaj vikend ja se hvatam grablji i lopate, tu je barem sve jednostavno, osim ako ne pretjeram kao kad sam čistila korov srpom klečeći pa mi poslije toga nateklo koljeno...S obzirom da sam u zadnjih deset dana: 
a) zeznula šivaći projekat
b) odribala komad nokta na palcu desne ruke dok sam ribala jabuke
c) zgulila pola nokta na malom prstu lijeve ruke brijačem (ne pitajte me kako, ne znam ni sama)
d) opržila se dok sam vadila jelo iz rerne pa tako na desnoj podlaktici i tako dodala još jedan ožiljak svojoj "Da li ste znali da u slobodno vrijeme gasim opuške na ruci?" kolekciji,

nadam se da se neću opalit lopatom po čelu ili nešto tako...pu,pu,pu, da se ne ureknem.

Uživajte u vikendu, a ja ću doći čim se malo pročistim kroz fizički rad.