četvrtak, 22. studenoga 2012.

Blog Party

Kod Sashkonele na blogu CreaCtive je u toku:

EX YU blog party "Pioniri maleni"

Ja dođoh na party prije nekoliko dana i bila sam peta, a sad samo da vidite koliko blogova ima. Baš ću danas fino da "prodangubim" pred monitorom :) Valja pregledati sve ove blogove.

(Stvarno se nikada nisam pokajala što sam nakon četiri godine blogovanja ugasila stari blog i prešla na blogspot. Pa kako sam mogla ranije bez svih ovih kreativaca i svih ostalih ovdje :))

Magazini i knjige na internetu

Proteklih dana nisam baš u kreativno/stvaralačkom raspoloženju, ali treba mi lijepih stvari za gledanje i eventualno maštanje o njima pa sam malo procunjala po internetu u potrazi za nečim što bih mogla i sa vama da podijelim. Pa evo malo magazina i knjiga o kreativnosti, raznoraznim DIY projektima i sličnim stvarčicama.

Moj najdraži e-zine kojeg pratim skoro otkako se pojavio na internetu je N.E.E.T.

Moda, stil, DIY tutoriali, recepti, dekor kuća i stanova, lijepe fotografije i poneki zanimljiv članak...svašta se može vidjeti u N.E.E.T.-u. Besplatan je i izlazi svaka tri mjeseca. Pa fino napravite sebi kaficu ili čaj, sjednete za kompjuter i uživate. A usput pokupite i neku ideju, ko zna.

Na Creative Living Media sajtu možete se besplatno pretplatiti na tri magazina u online izdanju. To su: Down Under Quilts, Down Under Textiles and Creative Expressions. Ja sam se pretplatila na Down Under Textiles. Moram napomenuti da ova je ova besplatna pretplata vremenski ograničena i traje samo šest mjeseci.


Nakon što sam se pretplatila dobila sam link za pregledanje magazina. Došla sam do druge i treće stranice i onda se sve zablokiralo, ni tamo ni 'vamo. Nemam sad vremena da otkrivam u čemu je problem. Možda se i vama slično desi ako se pretplatite. Inače mislim da nije loš magazin...kad bih samo uspjela da dođem do ostalih stranica :)

Na sajtu Craft Stew možete naći dosta besplatnih e-knjiga sa različitim craft temama: filcanje, šivanje, quilting tehnike...nisam uspjela sve da pregledam, pa koga zanima neka malo dublje "zaroni" o ovaj link.

 

Ready Made - još jedan sajt posvećen kreativnosti na razne načine. Kroz sekcije o domu i vrtu, zabavi, modi, hrani i mnoge druge možete doći do mnogih linkova i ideja. Tu je i blog i dio posvećen različitim projektima koje možete uraditi sami. Definitivno sajt vrijedan posjete, razgledanja i dužeg zadržavanja, čak i gubitka vremena :)


Vjerovatno ćete u svemu ovome pronaći i nešto za sebe.

Želim vam dobru zabavu.


petak, 16. studenoga 2012.

Blog inspiracija

Evo vam malo inspiracije i materijala za čitanje preko vikenda.

Juče sam na nekom internet forumu pronašla link za blog Down to Earth koji piše gospođa podimenom Ronda Hetzel. Blog je uglavnom o životu kod kuće i stvarima koje su vezane za život kod kuće, svim onim malim stvarima kojima se svi mi koji imamo porodicu bavimo, a oni koji je još uvijek nemaju baviće se nekada u budućnosti. Ronda je otkrila način kako da uživa u svome domu, kućnim poslovima, poslovima u vrtu i svemu onome zbog čega ponekad gunđamo. Jer prema njenim riječima ako radimo na tome da svoj dom učinimo udobnim i sigurnim mjestom za sebe i svoju porodicu preobrazićemo i sebe na pozitivan način. Ona piše vrstu bloga od onih koje jako volim da čitam: pozitivan, optimističan, ali ne na onaj "sve je krasno, ako se samo smiješimo i širimo ljubav oko sebe" način, već na normalan, prizemljen "sve će biti u redu, ali ne samo od sebe, potrebno je i nešto rada" način.

                                                          Slike su preuzete sa Down to Earth

Na njenom blogu nećete naći lijepe slike i eseje o ljepoti života. Ona će vam dati savjete koje bi vam dala mama ili baka: kako da napravite zalihe namirnica za porodicu, kako da skuhate zdravu i kvalitetnu hranu, a da ne potrošite bogatstvo, kako da formirate vrt, uzgojite povrće, kako da nešto očistite ili sredite u kuću bez puno para ili vremena. Ključ je u pojednostavljenju aktivnosti, kako bismo što više imali vremena i energije (a i novca) za stvari na koje zaista želimo da trošimo vrijeme, energiju i novac. Neko bi rekao: blog o vođenju domaćinstva. Pa recimo da jeste tako. To je blog o vođenju domaćinstva koji čitatelje uči da je vlastiti dom velika radost i da je dobar osjećaj brinuti se o najdražima. To su neke stvari koje se u današnje vrijeme zaboravljaju. Ko još želi da bude domaćica? Ma hajde molim vas, domaćice su one šlampave tete koje u šlafruku gledaju sapunice cijelo prijepodne, a onda se razlete po kući pola sata prije nego što im dođu muž i djeca i serviraju im isto tako šlamapavu hranu na šlampavo postavljenom stolu i poslije toga se žale da su umorne jer su radile cijeli dan. Je l'de? Na taj stereotip smo navikli. Prošvrljajte malo po Rondinom blogu i ako ste otvoreni dovoljno da odbacite stereotipe vidjećete šta je zaista briga za dom i porodicu.

Ronda nije Marta Stewart wannabe, od onih blogerica od čijih vam se dekoracija i kreacija zavrti u glavi. Ona je jedna realna, prizemljena, starija teta. Takvih ima u skoro svakoj porodici. Nečija mama, tetka, baka mogle bi jako ličiti na nju. Ponekad i zvuči tako, kao tetka ili mama koja voli da dijeli savjete, ali ima zaista dobre savjete i svima koji žele da nauče neke praktične i korisne stvari preporučila bih njen blog. Iskreno, voljela bih da je i moja mama kao Ronda. Da dođe i kaže mi: hodi sada da ti pokažem kako se kisele krastavci, a poslije ćemo praviti sredstvo za čišćenje od sode bikarbone. Moja mama je u svojim mlađim godinama bila odlična domaćica (pored toga što je radila puno radno vrijeme, plus noćne dežure), ali nije zapravo nikada bila raspoložena da me nauči kako ona to sve radi. Pretpostavljam da je mislila da ću sve to u hodu sama da pohvatam, što i jesam. Ali kada sam i sama postala mama shvatila sam kako se zajedništvo majke i kćerke kako kroz neke druge stvari, gradi i kroz svakodnevne, praktične poslove i lekcije koje starija žena prenosi mlađoj.
Ako želite kao i ja da naučite nešto iz nečijeg bloga ovdje sigurno nećete izgubiti vrijeme.

Sljedeći korisni blog piše Sarai Mitnick, vlasnica i dizajner Collette Patterns i autorica knjige The Colette Sewing Handbook. Sarai ima i svoj lični blog Sweet Sassafras gdje većinom piše o svom životu i kreativnim projektima koje radi za sebe, dok je Colleterie blog na kojem daje savjete i postavlja tutoriale o šivenju. Tutoriali su zaista raznovrsni i namijenjeni su kako početnicima tako i onima koji imaju više iskustva u šivanju.

                                                             Slike su preuzete sa Colleterie

Blog o malim kućama Tiny House Blog posjećujem kada hoću da odmorim mozak i dušu. Prelijepe male kuće smještene u raznovrsne pejzaže - to su slike koje moje oko traži svaki put kada mi se smuči od smoga i prljavštine grada. Jednog dana i mi ćemo imati svoju Malu kuću, a do tada skupljamo ideje na ovom blogu.






                                                        Slike su preuzete sa Tiny Hose Blog


Neke od malih kuća na ovom blogu služe kao kuće za život, a neke kao vikendice, kuće za goste ili za iznajmljivanje za odmor. Pored zanimljivih priča o ljudima koji su se iz raznih razloga odlučili na život u malim kućama i lijepih slika, ovdje možete pronaći ideje za uređenje malih prostora, preko linkova doći do projekata za male kuće ako ste zainteresovani za izgradnju, naučiti ponešto o konstrukciji, energetskoj efikasnosti i mnogim drugim stvarima koje možete primijeniti čak i ako nemate malu kuću - čak i ako živite u većoj kući ili stanu.

Nadam se da sam vam uspješno predstavila ova tri bloga i da ćete ih posjetiti i na njima naći nešto što bi vam moglo koristiti.

Želim vam lijep vikend.




srijeda, 14. studenoga 2012.

ponedjeljak, 12. studenoga 2012.

Evo sad je stvarno gotova





Pošto sam se već dosta napričala o bluzi u prethodnom postu mislim da nije više potrebno.
Bezbrojni pokušaji da se sama uslikam nisu urodili plodom.


Jednom kada budem imala puno, puuuunoooo vremena moraću da nađem neki ćošak u stanu za slikanje sa stativom i nekom podlogom iza i da namjestim svjetlo i sve to. Probala sam već jednom, ali nisam imala živaca da sve do kraja uštimam. Nemam vremena da hodam napolju i slikam se u odjeći koju šijem, niti osim I. (koju to užasno nervira) imam nekoga ko bi me uslikao. A nije da ne bih voljela.
Zato moram da osmislim tu neku kućnu varijantu.
Pogotvo jer već imam jednu novu haljinu u izradi :)

petak, 9. studenoga 2012.

Tačka, tačka, tačkica gotova je bluzica...ili nije gotova

Crvena. Sa tufnicama. Kupila materijal davno, ali eto, izvuče se vrijeme, sad je tek došla na red.
Materijal je pamuk sa elastinom, dovoljno lagan i tanak za ove faltnice oko izreza.

Koristila sam šnit iz Burde za haljinu, samo što sam ga skratila. Definitvno ostaje u fascikli sa šnitovima kao jedan od onih šnitova kod kojih samo izrežete materijal, spojite dijelove i imate gotovu stvar bez velikih dotjerivanja kroja (osim ovih faltnica oko vratnog izreza i ušitaka na leđima kako se ne bi stvarali nabori pozadi nisam ništa morala da prepravljam na kroju).

Ovo je slikano u završnoj fazi izrade.


Znate onaj trenutak kada šijete nešto i super vam ide i ne možete da vjerujete kako je sve savršeno i lagano i radujete se trenutku kada ćete na sebe obući završeni odjevni predmet i sve je tralalala...a onda odjednom shvatite da nemate nešto tako sitno kao što je npr. crvena kosa traka koju ja nisam imala u ovom trenutku kada je ova fotka nastala. Arghhhhh! Hoću li improvizovati? Imam materijala. Ma neka, neću. Treba biti baš crvena kosa traka koja se kupi u prodavnici. Pa ako sam sve uradila kako treba neka i finiš bude kako treba.

I tako ostade moja bluzica na ofingeru, a ja nestrpljiva u očekivanju sljedećeg dana, pa kraja radnog vremena, pa odlaska do prodavnice na putu kući, pa dok sve po kući završim, pa dok strpam dijete u krevet (može ona i sama da se strpa, ali trebam ja da recimo par puta dreknem da kad se već strpala u krevet da tu i ostane)...i kad sam sve završila došla bluzica na red.

Prišivanje kose trake bilo je brzo i jednostavno.

I sinoć je obučem kada sam izlazila vani sa prijateljicama i skontam da mi se ništa ne sviđaju faltnice na izrezu. I da je razlog to što ih nisam postavljala prama šnitu, nego proizvoljno gledajući se u ogledalu. Neko sa strane ne bi ništa primijetio, ali eto...ja sam opsjednuta šnajderica.

Tako ja ko svaka opsjednuta šnajderica dođem kući u 11 i direktno s vrata skinem bluzu, uzmem onaj hepek za paranje šavova i onako u potkošulji i štramplama sjednem na pod i udri, paraj traku oko izreza. Ako i među vama postoje opsjednute šnajderice onda one jako dobro znaju da taj posao nije nikako mogao da čeka do sutra. Nikako!

I tako, bluza sad opet u istom stanju kao na gornjoj slici čeka večeras da je sredim, pa ću je onda uslikati.

Sad se nešto mislim kako sam mogla i da ostavim bluzu kao što je i bila. Ali šta mogu kada imam taj mali glasić u glavi koji govori: ponovo, ponovo!!!

Kako mi samo taj glasić nikad ne kaže: ostavi tu čokoladu, ostavi tu čokoladu!!!

srijeda, 7. studenoga 2012.

Džem od dunja

Volim da pravim džemove.

To sam otkrila prije par godina i od tada redovno pravim džemove od sezonskog voća. Nikada previše - po teglu ili dvije, maksimalno tri, jer nemamo špajz pa nema puno mjesta za čuvanje. Džemovi su jednostavni za napraviti, nema šanse da ne uspije, a uz pomoć Džemfixa vrijeme kuhanja je skraćeno (mada ja uvijek malo duže kuham džem nego što piše na kesici Džemfixa - otprilike oko 15-tak minuta).

Tako sam ovog ljeta pravila džem od malina, borovnica, kupina, jagoda, kajsija, smokava. Najbolji mi je bio od borovnica, a najmanje mi se dopao od smokava (presladak). Žao mi je što sam propustila višnje. Nekako mi se izvukoše kao da ih nije ni bilo.

Na jesen su došle na red šljive, pa jabuke i na kraju dunje. Imamo jedno veeeeeeliko drvo dunje koje  je ove godine dalo slovom i brojem dvije dunje. Jedna je bila sva izbušena od crva, a druga je bila toliko visoko da je nisam mogla dohvatiti ni onim hepekom za branje voća. Srećom tu je i mala dunja koja je dala nešto plodova. Malo smo dali komšijama preko puta, napravili smo jedan kompot i ostalo ih je još pa sam odlučila da napravim džem. Kao: hajde da probam, pa i ako ne bude nešto neće se baciti, staviću ga u kolače.

I rezultat? Kakav je bio?

Ne bih ga nikada, nikada stavila u kolače. Zato što je previše dobar za to! U stvari previše je dobar za bilo šta osim da se namaže na domaći hljeb sa puterom i jede bez ikakvih dodataka i kerefeka.



Oprostite oko pretjeranog entuzijazma oko nečega tako trivijalnog kao što je obični džem, ali šta mogu. Kod svih tih stvari i zezancija oko kuhanja i hrane nema ničega što čini da se osjećam kao ono što zovu domestic goddess kao što je to dobar domaći džem. Pa me ponese taj osjećaj :)

Na internetu ima dosta recepata za džem od dunja. Možete i sami potražiti da ne bude da otkrivam toplu vodu. Ali evo za one kojima je mrsko da traže ja sam pravila ovako: 1 kg dunja sam oprala i ogulila im koru. Onda sam ih u multipraktiku usitnila. Dunje su tvrde pa se dobije prilično suha smjesa. Mogu se naribati ili isjeckati na komadiće. U šerpu sam stavila dunje, dodala vode (zbog te njihove suhoće i tvrdoće kako bi omekšale) i dvije kašike smeđeg šećera. Kuhala sam dok nisu omekšale i dodala još pet kašika smeđeg šećera pomiješanog sa Džemfix-om. Nakon toga sam kuhala još 15-tak minuta. Što se tiče slatkoće džema vi stavite šećera po želji. Ja nisam stavila puno jer mi ne volimo slatke džemove.

Dunja je bilo još pa sam napravila još dvije verzije: u jedan sam dodala kašiku Dr.Oetker ekstrakta vanilije, a za drugi sam kuhala jabuke i dunje u omjeru 1:1 (odlična su oba!).
Od svake verzije ispala je po jedna tegla standardne veličine.

Za zimu je u planu džem od narandže, a takođe imam već duže vrijeme želju da napravim lemon curd, mada to već ne spada u kategoriju džemova, već je više kao neki namaz s obzirom da u njega idu i puter i jaja. Rezultate vam prezentiram kako budem pravila :)

ponedjeljak, 5. studenoga 2012.

Još jedna pidžama

Ako se sjećate presvlake za stolicu i "slike" u hodniku, onda vam je materijal poznat. To je bio u stvari neki stari set posteljine - jastučnica i šlifer. Bilo ga je dovoljno da se naprave obje ove stvari i  jedan donji dio pidžame i još je je ostalo u korpi za šivanje, za neke sitnice koje bi mi mogle pasti na pamet.


Donji dio pidžame sam sparila sa običnom zelenom majicom koju sam kupila za tri marke u Haris Exportu i eto jeftinog kompletiće za spavanje ili razvlačenje po kući kada ti se ne da da obučeš nešto tipa trenerka ili slično.






Ovo je super jednostavan šivaći projekat za početnike. Nema šta da se pogriješi. Ako znate pravo da šijete na mašinu znaćete i da sasijete ovakve, kako ih ja zovem, pelengaće. Treba da budu i široke i dugačke tako da vam bude udobno tako da ne morate da pazite na tačne dimenzije.

Pronašla sam par linkova pa će vam možda koristiti:

Simple Drawstring Pants
Elastic Waist Pajama Pattern
Good Night Shorts
Easy Pajama Pants

Još jedan lagan i jednostavan način je da rašijete stari donji dio pidžame koji vam odgovara i samo stavite dobijene dijelove na novi materijal i izrežete po njima. Pri tome samo morate voditi računa o sljedećem:
- Da su materijal koji režete i dijelovi koje koristite kao "šnit" dobro izravnati i da nema nabora. Sve lijepo postavite, poravnajte i tek nakon toga režite
- Da materijal od kojeg se šije odgovara "šnitu" po vrsti materijala, eventualnoj rastezljivosti, debljini, teksturi. Da pojasnim: ako je stara pidžama od koje krojite novu od materijala koji se rasteže, kao što je npr. neka pamućna trikotaža od koje se prave pidžame, onda i novu krojite od istog materijala.
- Sve eventualne neravne ivice koje bi nastale izravnajte prvo linijarom prije rezanja. Npr. nogavice stare pidžame vjerovatno su rastegnute od nošenja i to možete vidjeti kada je rašijete i stavite dijelove na novi komad materijala. Neravne linije popravite uz pomoć linijara i krede i tek onda režite materijal.

Nadam se da sam uspjela da vas zainteresujem za šivanje ovog jednostavnog odjevnog predmeta.
Udobnih pidžama nikad dosta.

petak, 2. studenoga 2012.

Zahvalnost - septembar i oktobar



Nisam dugo ništa napisala inače, a kamoli na ovu temu.

Pa sam juče napisala poduži post i sve izbrisala. Nešto mi je bilo pretjerano kod tog posta, ne znam dobro ni da objasnim.

Uglavnom, septembar prošao, oktobar prošao, mama je na nogama, završila tri hemoterapije, bilo je svakakvih momenata, ali guramo dalje do nove godine kada će sa hemoterapijama biti gotovo. Za svaki dan kada je nazovem i pitam šta radi, a ona kaže: evo brišem prašinu ili evo gledam tv ili evo kuham ručak zahvalna sam. To znači da se bavi običnim, svakodnevnim stvarima. To znači da život ide dalje uprkos bolesti. I njen život i moj i moje porodice.

Želim vama i vašima dobro zdravlje i lijepu kasnu jesen.


(A na slikama je jedan mali podmetač koji sam izvezla u čekaonici odjela za hemoterapiju dok sam čekala mamu)