petak, 31. kolovoza 2012.

Zahvalnost i lijepe stvari - juli i avgust

Pitam se da li uopšte ima smisla napisati post na ovu temu kao što sam to radila za sve prethodne mjesece ove godine. Jako je teško biti zahvalan i obraćati pažnju na lijepe stvari kada saznaš da ti je bliska osoba (u mom slučaju mama) oboljela od karcinoma. Nakon početnog šoka navikavamo se na novu svakodnevnicu koja će sada sadržavati njeno liječenje, mnogobrojne posjete doktoru i novi način organizacije života. Pokušavam da se koncentrišem na "tehničke" aspekte pomoći koja će joj biti potrebna, tako da prevelikim emocijama trenutno nema mjesta, jer ona živi sama i u velikoj mjeri će zavisiti od moje pomoći u raznim stvarima.

U posljednje vrijeme često razmišljam o različitosti reakcija na bolest roditelja ukoliko živiš sa roditeljem (ili još uvijek zavisiš od njega na neki način) i ukoliko i sam imaš porodicu.Bez obzira koliko ti je teško iza sebe imaš dijete (ili djecu) koje ne smije ispaštati zbog tvog emotivnog stanja i u tome se može vidjeti sva odgovornost roditeljstva. Na svu sreću moje dijete je već dovoljno veliko da joj se može sve objasniti i da može sama obaviti dosta stvari u kući i oko sebe, pa nam to dosta olakšava. Ne moram previše da se brinem oko toga kako je nahraniti, okupati, staviti na spavanje, izvesti u šetnju, zabaviti i slične stvari koje obavljaju roditelji beba i male djece.
Pa pretpostavljam da je ta olakšavajuća okolnost jedna od stvari za koju možemo biti zahvalni. Druga su svi ljudi oko nas, prijatelji i rođaci. Svako ko je bio u sličnim situacijama zna koliko znači kada te se neko sjeti, nazove te i pita kako si. Treća je činjenica da i muž i ja imamo posao pa možemo da finasijski pomognemo (a znamo svi da je to jako, jako bitno). Četvrta je što imam razumijevanje na poslu pa mogu da joj se nađem pri ruci kada joj bude potrebno, peta je što mi je dijete zdravo i što se kod muža stabiliziralo stanje pa ne moram barem oko toga previše da se brinem...i kada tako posmatram čini mi se da stvari nisu baš toliko crne kako se u početku činilo. Naravno, predstoji nam teška borba, ali daleko je lakše kada u tu borbu kreneš opremljen svim ovim što sam navela, nego kada nemaš ništa. Barem je meni lakše kada tako mislim.

Podsjećam se na to da trebam biti mirna u ovih nekoliko dana preda mnom, ne trošiti ni psihičku ni fizičku snagu i čuvati energiju za vrijeme koje dolazi.

Moja velika želja je da ne pravim velike pauze u pisanju bloga, jer je to jedna od stvari koja je samo moja i ne moram da je dijelim ni sa kim (a sve mame koje imaju za sobom 24 sata dnevno male nožice koje ih u stopu prate, znaju koliko je to važno kako bismo se održale normanim) i zato ću nastojati da i dalje pišem istim tempom. A ako me ne bude u dužim periodima vjerovatno radim ovo što sam spomenula ranije...čuvam energiju.



Čuvajte je i vi. Odmorite se ponekad. Usvojite ili naučite neku tehniku za opuštanje ili nađite neku aktivnost samo za sebe. Ne znate nikada kada će te to upotrijebiti da sačuvate svoje živce i možda čak i zdravlje.

ponedjeljak, 13. kolovoza 2012.

Haljina sa leptirićima

Da vam pokažem jednu haljinicu koju sam šila još proljetos, ali eto do sada nekako nije dobila priliku da se pokaže (mada sam je nosila baš puno).


Haljina je inače od laganog pamuka, sa malo elastina, oko vrata i izreza za ruke sam našila pamučnu kosu traku, a aplikacije su od jedna stare suknje (takođe lagani pamuk).

Za izradu sam koristila šnit za Anda dress sa burdastyle.com (u vrijeme kad sam je ja skinula bila je besplatna). Model je prilično širok, pa sam se namučila prilično da je napravim baš onako kako treba - da prati liniju tijela, a opet da ostavi dovoljno protora da ne zateže i da se ništa ne ocrtava ispod. To je ujedno bio i najteži dio, ali samo zato što sam ne znam koliko puta oblačila haljinu, namještala uz pomoć pribadača, skidala...inače je super jednostavna i lagana za sašiti.

Napravila sam i pojas pa se može i vezati u struku.

Ovdje sam je kombinovala sa ljubičastim cipelama i šarenim nakitom, čisto da malo razbijem crno bijelu kombinaciju.






Aplikacije ovako izgledaju izbliza:


Dužina je iznad koljena, jer nisam imala više materijala. Inače bih je napravila malo dužu, da bude do koljena. Tako da je po gradu nosim uz tanke ljetne helanke do koljena, a na odmoru može kao minjak haljina.



četvrtak, 9. kolovoza 2012.

O šaranju, crtanju i notesima

(Post koji je bio napisan nekada ranije i sad mi je dobro došao, jer stavila bih nešto na blog, a toliko sam umorna da mi je glava prazna. Dbro dođe ovo piskaranje bez nekog određenog razloga i čuvanjke postova za poslije. Imam ih još par u rezervi? Radite li i vi to ponekad?)

Priznajem - staromodna sam.

U eri sprava koje omogućuju da u jednom malom mobilom uređaju nosiš sa sobom sve šta ti treba uključujući svu muziku koju ikada poželiš da slušaš, omanju biblioteku knjiga, sve telefonske brojeve koje bi ikada mogao da nazoveš, sve planove za sastanke poslovne i privatne, video klipove, filmiće i ne znam šta sve još ljudi pohranjuju u takve uređaje, ja ne koristim mobitel ni za šta više od slanja poruka i razgovora, teglim sa sobom foto-aparat od kilu i po dok mi se vrat ne ukoči, kada hodam još uvijek slušam muziku sa nekog prastarog mp3 plejera bez obzira što to sve mogu u mobitel da prebacim...i ima tih staromodnih stvari koje radim, samo ne mogu sad da se sjetim. Naravno, imam ja i svoj laptop u kojem su mi fotke, folderi sa uredno razvrstanim e-knjigama, šnitovima i svime što me zanima i koristim ga redovno i stvarno mi je super i sve to, ali ima jedna stvar koju mi laptop nikada neće moći zamijeniti i zbog toga kažem da sam staromodna - to je notes koji uvijek nosim sa sobom.

Na poslu imam rokovnik i tu zapišem ono šta mi je bitno za posao, ali to ne bih nikad pobrkala sa svom ličnim notesom kojeg nosim u tašni i u kojem se nalaze moje škrabotine, razni papirići na kojima sam zapisala neke stvari koje su mi u tom trenutku bile bitne, mali I. crteži, recepti napisan rukom ili iskinuti iz novina, isto tako i neki isječci za inspiraciju, "to do liste" za raznorazne posliće koje sama sebi izmišljam (imam čak i nekoliko to do lista u crtanom obliku, e to ću vam pokazati jednom), skice odjeće za šivanje, kolaži od papirića...jednostavno dnevnik mog kreativnog i svakodnevnog života napisan rukom i obojen drvenim bojicama, flomasterima, izljepljen ljepilom, izgužvan, ofucan od stalnog premješatna iz tašne u tašnu, iz kojeg mi pola zapisanih podataka možda nikada neće ni zatrebati, ali koji je tako moj i koji čuva sve ono šta mi se vrti po glavi na način na koji to ne mogu sačuvati ni u jednoj elektronskoj spravi.

Svaki put kada se stari notes ispuni, idem u kupovinu novog sa radosnim uzbuđenjem djeteta koje nakon ljetnog raspusta ide da kupi nove sveske za početak nove školske godine. Sjećate se tog osjećaja? Lijepe nove sveske, pa kada ih otvorite žao vam je da u njih šarate i zareknete se da ćete pisati samo lijepim, urednim rukopisom i ako slučajno nešto pogriješite radije iskinete list nego da vam ostane mrlja od gumice za brisanje. Da li se sjećate toga? I da li i sada doživite nešto slično ako se nađete pred listovima bijelog čistog papira koji čeka da ga ispunite ili ste se radije okrenuli novim elektronskim spravicama?

Do sada sam ih skupila ovoliko:


Stari notesi čak i kada su ispunjeni naizgled bezvezarijama tipa spiskovi za kupovinu na pijaci ili zabilješkama "kupiti u apoteci sirup za kašalj", uvijek me tačno vrate u period kada sam to zapisala kao što nekoga vrate neki mirisi, muzika ili neki određeni prizor. Zato ih valjda toliko volim. Ovi notesi su na neki način postali čuvari mojih svakodnevnih uspomena. Važne uspomene uvijek ostanu na neki način zabilježene, imamo fotografije i slične stvari da nas na njih podsjećaju, ali obične stvari koje su isto važne na neki način (jer i one su naš život) kod mene ostanu zabilježene u notesima.




U prosjeku jedan notes nosim sa sobom oko godinu dana. Nekada stalno šaram u njega, a nekada prođu sedmice da ga ne otvorim. Najviše volim one sa pomalo hrapavim listovima bez linija, na kojima ostaje dobar trag od drvenih bojica. Kad sam bila na odmoru bilo je vrijeme da promijenim svoj stari notes i kupim novi. Tako sam naletila na notese Moleskine za koje sam saznala preko stranih blogova (pogledajte moleskinerie ili flickr pool), pa sam ih malo pregledala i zaključila da nisu ništa posebno (ali toliko su jedno vrijeme bili po raznim craft i kreativnim blogovima da ne bi prošao niti dan da nisam pročitala kako je ova ili ona blogerica nacrtala ili zabilježila nešto u svoj Moleskine kao da je to nešto što se eto samo u Moleskine može nacrtati i zabilježiti i nigdje drugo). Pa zato se odmaknuh od Moleskine police i prebacih na lega lega policu. Cijene normalnije, a notesi maltene isti. I pokupih odatle svoj novi narandžasti notes, sa lijepim hrapavim listovima svijetle krem boje, savršenim za crtanje, pisanje, škrabanje, lijepljenje...


...i eto pomislili biste puno priče oko običnih notesa, ali valjda ima još neko staromodan ko voli da crta i piše, rezucka i lijepi na starinski način pa će me razumjeti :)

Rado bih saznala gdje vi bilježite svoje svakodnevne stvari?

ponedjeljak, 6. kolovoza 2012.

Pozdrav

Dragi moji blogeri samo da vas pozdravim na brzinu. Moja ljetna pauza je završila prošle sedmice potpuno nenadano zbog mamine bolesti. Sada je u rukama ljekara i nadam se da će na kraju sve da bude dobro. Nisam baš od velikih riječi kada su takve situacije u pitanju - bavim se trenutno time šta joj treba i kako da joj budem od pomoći kada se vrati kući.

U proteklim godinama dok sam pisala blog (onaj stari i zatim ovaj) dešavale su mi se i mnoge ružne stvari, ne samo lijepe. Kao naravno i svima vama. Blog mi je uvijek bio podsjetnik kako je život sastavljen i od lijepih stvari, način da se rasteretim i razmišljam o stvaranju, lijepim prizorima oko sebe i malim zadovoljstvima koja čine život tako lijepim za živjeti.

Zbog toga i u narednom periodu nastavljam da pišem o svemu onome što sam pisala do sada. Na taj način održavam sebe u stanju da mogu da pomognem svojim članovima porodice kada im treba.

Nadam se da vama ljeto protiče lijepo, zabavno, kreativno i da vam velike vrućine ne stvaraju probleme (zdravstvene ili kakve još).

Čitamo se dalje :)