četvrtak, 26. travnja 2012.

Čekam kraj sedmice...

...da se kao malo opustim. Nakon onolike kiše ovaj prvi sunčani dan me zatekao potpuno nespremnu. Gotovo da me zabolila glava od silne količine svjetla odjednom.

Drveće malo kasni sa listanjem, ali kod nas je proljeće odavno došlo u I. sobu. Dočarava ga ovaj komad šarenog ukrasnog papira koji je ispao kao sasvim zgodna slika na panou od stiropora i pjesmica koju je I. smislila, napisala i postavila na vrata ormara, tako da je svima vidljiva.



Panoi od stiropora su inače dobar način da zadovoljite potrebu djeteta da nakači svašta na zid, a da istovremeno taj isti zid ne ošteti. Jednostavno ih je napraviti. Uzmete komad stiropora, nalijepite ga sa jedne strane na čvrsti karton, zatim presvučete komadom čvrste tkanine. Strana na kojoj je karton je naličje panoa, a strana na kojoj je tkanina je lice. Zatim dobro zategnete tkaninu i na naličju je dobro učvrstite jakim pribadačama ili ako imate onu tapetarsku heftaricu. Stavite neku zakačku i objesite pano na zid. Pano može da bude bilo koje veličine, a ne morate ga samo postaviti u dječiju sobu, već ga možete staviti i iznad svog radnog stola, u kuhinju pa na njeha kačiti recepte i slično ili u hodnik da vam služi za ceduljice podsjestnike....ma ima toliko različitih namjena.

Za sve kojima treba i vizuelno objašnjenje kako se prave panoi, na stranici sa tutorialima nalazi se jedan link na kojem možete to pogledati. Pa potražite ga :)

Onu crnu majicu sa bubi kragnom sam završila i na kraju je dobila malu crvenu mašnicu. Doduše nemam sliku, jer nisam se baš nešto zanimala škljocanjem ovih dana - barem kad su u pitanju moje ruktvorine. A škljocala san uglavnom na jestive stvari.



Mada ovaj mladi luk na izgleda kao nešto jestivo iz ovog ugla, je l' de?

Šta sam još radila? Gledala sam kroz prozor i žalila se kako me bole noge (sad koljena, sad skočni zglobovi, sad kukovi, sad listovi...pa onda sve ispočetka). Završila sam kurs izrede web stranica i sad imam do 10. maja rok da predam gotov web-site vlastitog dizajna. Naravno, ja pravim site za Craft Podroom (jao, kako smo se tek tu ulijenile, ali pretpostavljam kada imaš stalni posao i djecu koja zahtijevaju dio tvog vremena, kao što nas dvije imamo, ne možeš baš uvijek da budeš na visini zadatka). Početna strana za sada izgleda ovako. Kažem za sada jer ove fotografije koje su u pozadini nisu moje već su neke besplatne stock fotke koje sam uzela da ne gubim vrijeme slikajući svoje. Poslije kada dođe vrijeme da se sajt postavi, fotke će biti slične, ali moje. Ovo je tek izgled početne strane...i to je zabavni dio, a sutra počinje ozbiljni dio rada.


Držite mi fige da uspijem uraditi sve kako treba.

Od stvari sa prošlomjesečne to do liste uradila sam dosta, s obzirom da takve liste kod mene nisu baš neka motivacija da se pokrenem. Nekad napravim listu i uhvati me panika, kao: bože sačuvaj šta sve ima da uradim, pa poludiću, ovo nema šanse da stignem ...i na kraju stvarno ništa ne uradim. Ali to me ne sprečava da stalno pravim liste. Recimo da sam ovisna o pravljenju lista, ali nisam baš poletna da to sa listi ostvarim :))) Ali eto prošla lista je za mene sasvim ok.

I eto...s obzirom da nisam kao ništa radila dobro sam se raspisala.

A pošto vam nisam stavila slike majica, svakako dugujem sliku moje izvedbe lančića od starog sata.
Sjećate se prstena? Tada sam napisala da imam još jedan sat koji čuvam za lančić.
I evo ga.


Pored njega napravila sam još jedan lančić od običnog lanca na koji sam poredala razne privjeske koji nisu imali svoje pravo mjesto. Sad su mi oba lančića omiljeni nakit i veoma često ih nosim zajedno.

A šta vi radite ovih dana?

ponedjeljak, 16. travnja 2012.

Prepravke se nastavljaju

Kada sam zadnji put pregledala i čistila sadržaj ormara ustanovila sam da imam i previše običnih crnih majica. Konkretno - bilo ih je pet. Stvarno nisam mislila da sam tako dosadna. Bezveze je imati pet običnih crnih majica (tj. meni je bezveze, nekome drugom možda nije). Bez obzira što se razlikuju po širini, dužini, dužini rukava, izrezu oko vrata, kad obučem jednu od njih isto ko da sam obukla sve. I na kraju uvijek nekako ispadne ispadne da pored pet majica imam u stvari samo jednu. Kao da sam uvijek isto obučena, bez obzira što ih mijenjam.

Tako da sam odlučila - dvije ostaju kakve jesu, tri idu na prepravku. Od te tri dvije su već ranije prepravljene, a prepravka treće je u toku. Kada i ona bude gotova pokazaću i vam ih sve zajedno.

Treću sam prepravljala danas, jer sam bila sama kod kuće i imala sam vremena bez ometanja to da uradim. Iako nije bog zna kako teška prepravka, svi znamo da se i najjednostavnije stvari pretvore u zavrzlamu kad neki čim vide mamu za mašinom odjednom žele da im se dohvate lego kockice sa ormara sa kojima se nisu igrali od prošlog ljeta ili ne mogu sami da izrežu hljeb za sendvič...prepuštam drugim mamama da se sjete svih izgovora za prekidanje kada sjednu da rade nešto svoje :)

Tako da sam danas bez ometanja imala vremena da skinem kragnu sa jedne haljine i prebacim je na majicu.


 U tu haljinu na žalost ulazim uz pomoć kašike za cipele. Trebala bih smanjiti obim bar jedno 6-7 cm da mogu normalno u njoj disati, a realna sam žena - u mojim godinama trebalo bi prestati prilagođavati tijelo odjeći, a početi prilagođavati odjeću tijelu. Međutim proizvođač haljine nije se baš vodio tom mišlju kada je ostavio šavove širine 2mm. Dakle - proširivanje je nemoguća misija. Ali neće haljina završiti neslavno. Evo kragna je iskorištena, iskoristiće se i donji dio za suknju, a gornji dio može postati bluzica, samo ako nađem neki sličan materijal da ga uklopim.

Upeglah ja vas...ali šta ću. Kao i svaka prepravljačica/krojačica o svojim planovima bih mogla cijeli dan da pričam. Sva sreća pa imam drugaricu koja je ista takva :) pa imam s kim da podijelim kad me to uhvati.

I evo, ovo je prvi dio prepravke....

...a drugi dio je dodavanje nekog detalja na sastav između dva dijela kragne, jer se malo vidi kako je kragna postavljena. Vidite ovaj dio koji sam zaokružila crvenom? 
Ja sam mislila o jednoj mašnici. Onako diskretna, ne prevelika. Pa sam stavila prvo neku crno bijelu - nije dobro izgledalo. Pa onda samo crnu - takođe nije dobro izgledalo. Pa bijelu - izrez je malo veći i kragna sama po sebi privlači pažnju, a sa bijelom mašnicom još više. Na kraju sam se odlučila za malu  crvenu, ali od satenske trakice (koju moram da kupim).

Imate li vi još neku ideju? Nešto moram da stavim da se prikrije to mesto.

A za one koji žele da na sličan način osvježe svoje stare majice evo tutoriala i par ideja:
(na internetu na stranim blogovima ovu kragnu možete naći pod nazivom Petar Pan kragna tj.Peter Pan collar. a kod nas se više koristi naziv bubi kragna)

Petar Pan kragna na majici bez rukava
Video instrukcije za Petar Pan kragnu
Bubi kragna na haljini
Bubi kragna na džemperu

Ako se odlučite da napravite nadam se da ćete pokazati rezultat na blogu. A ja sam dužna fotke sve tri majice kada ova bude gotova :)

subota, 14. travnja 2012.

Prstenčići

Gotovi su bili još prije par dana, ali nisam do sada imala prilike da stavim fotku.


Ovo vrijeme me ubija.

A počela sam i opet da šmrcam pomalo. Pa dokle više???!!!!

Kako ste vi?

E da zaboravila sam da napomenem: gore u tabovima sa lonkovima, blogovima, tutiorialima ima novosti dodanih pa zavirite i tu ponekad :)

ponedjeljak, 9. travnja 2012.

Završene prepravke

Ok, ništa spektakularno, ništa posebno, ništa komplikovano, ali završene su moje posljednje prepravke. A prepravljala sam ove tunike.


Izdvojila sam ih prvenstveno iz razloga jer su bile dosadne. A drugi razlog je što su sve tri bile dužine otprilike do pola bedara, što je prilično nezahvalna veličina, barem za mene. Na suknju ne ide - nemam ni jedan model suknje koji bi se složio sa ove tri dosade od tunika. Preko farmerki ili pantalona ne ide - jer izgledam zdepasto ako me nešto baš toliko prekrije. Samostalno kao haljine ne ide - prekratko. Razmišljala sam dugo šta da napravim od ove tri stvarčice i na kraju sam zaključila da prvo treba da ih skratim da budu kao bluze/majice, a da dalje koristim što manje izmjena, detalja i điđa, kako bi ostale jednostavne - jer nakon svih ovih godina šivanja, prepravljanja, rezuckanja i sjeckanja materijala pokazalo se da jednostavne stvari koje sam sašila ili prepravila ipak najduže opstaju.

Nakon nekoliko sati rada, raspoređenih u dva dana, mislim da sam postigla ono šta sam željela. Tunike su prepravljene, izmijenjene do neke granice, dobile su poneki ukras, a zadržale jednostavnost. I što je najbitnije sad se mogu dobro kombinovati sa ostalim stvarima koje imam.

Evo ih nakon prepravke sve zajedno. 


Imala sam namjeru da obučem svaku i slikam se, ali i pored najbolje volje nisam uspjela da dobijem ni jednu sliku na kojoj koliko toliko pristojno izgledam. Imamo svi dana kad izgledamo baš zbrčkano...da ne kažem baš bezveze.

Crveno crna tunika je postala ljetni top.
Uz dodatak asimetričnog volana od žerseja i cvijeta sa dodatkom malo crvnog žerseja mislim da izgleda ženstveno, a opet ne pretrpano. Oduvijek sam željela majicu sa volanom oko vratnog izreza, ali pošto sam savim dovoljno popunjena u predjelu dekoltea sve takve majice koje bih probala činile su da se osjećam kao da ispred sebe nosim omanji balkon :) Pa sam na kraju skontala da je idealno rješenje za majicu sa volanom za mene asimetrični, ne previše nabrani volan, koji ne ide cijelom dužinom vratnog izreza. Malo sam isprobavala različite ostatke crnog žerseja kao volane i na kraju se odlučila za ovakav izgled.

Bež tunika je jedna od onih stvari koje su gore bile skroz u redu, ali dole katastrofa - mislim na ovaj kosi rub na prvoj slici.
Gdje mi je bila pamet? Upropastiti ovako savršeno dobar komad materijala, a da sam samo odrezala ravno i malo iznad koljena imala bih super ljetnu haljinicu koju sam do sada mogla i izlizati od nošenja (ovo je šivano 2007.). Zbog ovog kosog izreza nikad se nisam osjećala dobro kada je obučem, uvijek mi se činilo da sam šlampava i bezveze. Pa sam i nju skratila, a ovu heklanu trakicu i cvjetiće prebacila na dio oko vrata. Sad uz farmerke i kaiš izgleda sasvim ok.



Par drvenih narukvica, ceker od jute i sadale i eto meni jedna nova ljetna kombinacija sa starim stvarima.

Siva tunika je isto jedno od čudovišta iz ormara.
Imala je neke klapnice na džepovima i "bože sačuvaj" dugmiće. Klapnice sam odrezala, dugmići su bili tako ružni da ih nisam ni sačuvala nakon uklanjanja. Rukave sam skratila do lakta (moja omiljena dužina rukava). Ona mi je oduzela najviše vremena, jer je od one vrste materijala od koje se prave one obične muške T-majice, nema elastina, pa je sva bila nekako razvučena - šavovi nekako izvijeni i sva je bila od nošenja izvitoperena. Možda sam je trebala ostaviti kakva jeste i nositi po kući ili izrezati za krpice, ali eto ipak sam je popravila malo i dal joj novi izgled. Pa izdržaće još barem ovu sezonu. Ako ništa sad zbog ovih ukrasa koje sam dodala nije više tako dosadna.


I kad sam već navalila sa reciklažom evo vam jedna super ideja za nakit.

Volite li prstenje?

Imate u kući kutiju sa dugmićima koja se povlači? Žao vam je da ih bacite, a u stvari vam ne trebaju. A pred vama je dosadno hladno i kišno poslijepodne? Zarovite se u kutiju i odaberite neke koji su vam zanimljivi, a onda ih složite u oblik koji želite i napravite od njih prstenje.

Evo mojih.



To jest biće pravo prstenje kada ih nalijepim na nosače. Jedva čekam iduću subotu da idem u kupovinu nosača.

E da, dugmići su baš, baš vintage - u kutiji su još otkako sam ja bila dijete, a to je bilo jako, jaaaaako davno.

Ako vam treba inspiracije samo slijedite ovaj link "button rings" i glava će vam narasti kao balon od iznenadnog naleta inspiracije :))

Baš sam se raspisala! Tjerajte me odavde, sutra imam dugačak dan i trebala bih da se spremam za spavanje već sada.

nedjelja, 1. travnja 2012.

Zahvalnost - mart

Ne mogu da vjerujem da sam napravila ovako veliku pauzu na blogu!
To baš i nije nešto što inače volim da radim, s obzirom da sam ja jedna ozbiljna blogerka (ili barem to želim da budem), ali dešava se da me nekad neke stvari potpuno izbace iz kolosijeka. Prošli mjesec je to bila gripa koja je otprilike izgledala ovako: sedmica temperature bez prestanka, sedmica krajnje iscrpljenosti zbog temperature, sedmica teturanja okolo u nekom stanju poluozdravljenja i na kraju nekoliko dana kao znak opšteg pada imuniteta: jačmiri ili ječmenci ili kako ih ko već zove, na oba oka. Zbog toga sada nosim naočale, jer ne mogu sočiva i jako sam nervozna zbog suženog vidnog polja ograničenog okvirima naočala.

Naravno i ostala dva člana porodice su bila bolesna, pa smo tako imali jedno četiri-pet dana kada nam se poklopilo da smo svi u istoj fazi bolesti i kada smo sve troje ležali kao tri balvana, pod temperaturom, nesposobni da pomognemo jedno drugome.

Uglavnom, to bi bilo to za mart.

Gdje bi se tu mogla "uglaviti" zahvalnost koja je tema ovog posta?

Hm, pa recimo - zahvalna sam, jer nisam dobila upalu pluća, a sumnjalo se na to. I kad smo se već razbolili nek je to bila gripa, a ne nešto drugo. E, da - i dobili smo zbog bolseti puno više slobodnih dana nego što smo očekivali, ali nije to baš tako zanimljivo kad ti se od slabosti noge tresu dok samo napraviš dva koraka do kuhinje da uzmeš čaj i nazad. Pa to nećemo ubrajati u zahvalnost. Neka ostane samo ovo da sam zahvalna što se nije niko više razbolio. Kasnije kad smo se malo oporavili pomagala sam I. da nauči sve šta je propustila u školi, jer je izostala skoro osam radnih dana, a za moje krpice, šivanje i ostale vrste ručnog rada nije bilo baš prilike. A nisam ni ja imala inspiracije.

E da! Ipak nije sve bilo tako dosadno i jednolično.

Bile smo i na Lucky Marketu i učešće nam je baš bilo uspješno (mislim finansijski, hehe). Evo kako nam je izgledao štand. Aj, šareno, šarenoooooo!!!


Prije gripe prepravila sam jednu svoju majicu u novu tuniku za I.


 A napravila sam i dosta ovih malih futrolica za mobitel i zaboravila ih sve u kafani u koju smo otišli na kafu poslije Lucky Marketa.


 Bile su u posebnom cekerčiću koji je ostalo na stolici. Na žalost kasno sam se sjetila - desetak dana nakon marketa. 

Naučila sam I. kako se prave šape, što joj je bila velika želja.






I eto...mart je iza nas, a kakav je bio sad nije više važno. April je pred nama, danas je njegov prvi dan i sunce je upravo malo provirilo iza oblaka. Novi mjesec nosi nove ideje i planove. Tako i Ceker od danas kreće punom parom nakon ove duže pauze.

Pauze ponekad i nisu loše stvar jer se tako organizujem, razmišljam o stvarima koje treba da uradim, odbacujem suvišno, a prihvatam novo. Tako da sam u ovom periodu mirovanja osmislila svoju "to do" listu za april, koja izgleda ovako:

1. Ovo je kutija koju mi je I. velikodušno poklonila početkom marta. Tu su stajale njene lutke kojima se više ne igra.


Lutke su preseljene na gornje police ormara, a kutija je sada malo skladište krpica i stvari za šivanje. U zadnjem naletu čišćenja ormara pronašla sam nekoliko stvari koje su bile skroz ok, i koje sam nosila, ali koje su postale nekako dosadne. pa su sa vješalica i sa polica preseljene u kutiju i ovaj mjesec će doživjeti svoj preobražaj. Ne baš drastični - samo par sitnih prepravki tu i tamo. Lijepo vrijeme dolazi i želim češće da budem napolju tako da će projekti šivanja i prepravki morati da budu brzi i jednostavni.
Za početak tri stvari koje sam izdvojila....


...već su izrezane i spremne za prepravku. Rezultat pokažem čim bude gotovo.

Plan je da kutiju posve ispraznim, odnosno da u aprilu sve prepravke i šivanje stvari iz kutije budu obavljeni. 

2. Dugo očekivani šoping na koji smo se spremale I. i ja mislim da se neće ovaj mjesec desiti (planirale smo baš veliki cjelodnevni šoping sa odlaskom na kolače i sok poslije, dakle baš pravi ženski izlazak) mislim da se neće desiti ovaj mjesec zbog hm....tehničkih poteškoća u vidu registracije auta, ali u korpi ima sasvim dovoljno materijala i stravi za prepravku da će svaka od nas dobiti po nekoliko novih odjevnih predmeta za proljeće. Pa u skladu sa tim odlučila sam da nema kupovine dok se korpa ne počisti.

3. Moram nastaviti rad na pisanju knjige. Do sada sam već trebala da budem u korak sa razdobljem u godini, a ja sam još zapela na zimskim radostima. Uh!

4. Pranje prozora, vrata i čišćenje površina za sjedenje i ležanje u stanu. Detaljno pranje frižidera, šporeta i mikovalne.

5. Izlet sa I. u okolinu grada koji bi trebao da se desi iduće sedmice ako bude lijepo vrijeme (samo nas dvije)  i takođe smo planirale i izlet u gradu, odnosno da se popnemo na jedno brdo ovdje u komšiluku i da vidimo šta ima sa druge strane. To nas zanima već duže vrijeme, a pošto je brdo poveliko i ispresjecano ulicama, trebaće nam vremena da se popnemo, tako da će to biti cjelodnevna avantura.

6. Više vremena napolju. Više fotki onoga šta ima napolju..


7. Pospremiti fasciklu sa receptima i složiti sve po redu kako treba.

8. "Pospremiti" kompjuter. Sav višak informacija, slika i svega ostalog leti u recycle bin.

9. Promijeniti zaglavlje bloga i dodati nove linkove i tutoriale koje sam u međuvremenu pronašla

Mislim da je dovoljno za jedan mjesec. Pa samo šivanja imam dovoljno za dva mjeseca!

Imate li vi planova za april? Ako imate nadam se da nemate nište protiv da ih podijelite sa nama ovdje u komentarima.

Pozdrav svima i čitamo se.

Vaša Cekeruša.