subota, 17. ožujka 2012.

Pozdrav

Samo da se javim na brzinu na ovaj svoj pomalo napušteni blog.
Mi smo svi u kući bolesni. Gripa. I to baš ozbiljna. Ja sam danas prva malo bolje, pa sam odlučila da provjerim mail i javim se na blog.

Međutim kako sam iscrpljena trebaće mi još vremena da dođem sebi pa će se ova blog pauza produžiti još na iduću sedmicu.

Nadam se da ste vi dobro i da niko nije ovako bolestan kao mi.

Pozdrav od mene i čitamo se uskoro.

četvrtak, 8. ožujka 2012.

Izazov

Raki me je izazvala da se pridužim igri i na tome joj hvala :)


A pravila su:
1.Nabrojati tri alatke koje u svom hobiju najvise koristite,ili koje su vam najdraze
2.Nabrojati tri stvari sa popisa zelja
3.Izazvati tri blog prijatelja


 Alatke
1. Mašina (uostalom zar je potrebno to reći :)
2. Makaze (imam punu teglu makaza raznih vrsta, malih, velikih, krojački, za papir - i poludim kada mi uzmu makaze za tkaninu i njima režu papir grrrrrr)
3. Foto-aparat (ako imaš ovakav blog onda nema ništa bez aparatića)

Lista želja
1. Kožna jakna (taman skupim pare i uvijek odu na nešto drugo, ali ove godine sam rekla za rođendan ima da kupim samoj sebi kao poklon)
2. Novo posuđe (neophodno mi je, ali mi je uvijek žao da dam pare za nešto za kuću - na kraju ću ipak morati, šerpe i lonci su mi očajni, očajni haha)
3. Novi set posteljine za svakog od nas troje, ali ne bilo kakve već vlastite izrade.  

Tri blogerke kojima prosljeđujem izazov su:


Bensedin Art
Cleo
Maja (a tebe zato da napišeš barem nešto na blogu, baš mi fale tvoji postovi)

Pozdrav svima :)

srijeda, 7. ožujka 2012.

Zahvalnost - februar


Februar nije baš mjesec sa kojim se mogu pohvaliti što se tiče nekih ličnih postignuća, uspješno obavljenih zadataka ili pametnih odluka.

Snijeg koji nas je zatrpao ovaj mjesec donio mi je nervozu, a niske temperature prehladu, bolove u sinusima, glavobolju. Pa je onda malo otoplilo što je probudilo reumu....ali da se ovaj post ne bi pretvorio u zdravstveni bilten stare babe da krenem ipak drugim putem - brojanjustvari za koje sam bila zahvalna, a kojih je u   februaru bilo, samo ih se trebam malo podsjetiti.



Pored gore navedenih tegoba snijeg mi je donio i tri neočekivana slobodna dana koji su se spojili sa vikendom pa smo tako dobili pravi mali odmor. Iako smo bili prehlađeni (I. i ja) boravak kod kuće nam je bio izrazito ugodan. Svaki dan sam nam pekla hljeb, izležavali smo se gledajući filmove (ponovo pregledana trilogija Gospodar prstenova, ali ovaj put director's cut sa nekim dijelovima koje nema u verziji koja je bila u kinima, a pored toga i neki uvijek dragi crtani filmovi su bili na repertoaru), ujutro sam pila kafu po sat vremena, naveče smo išli malo kasnije na spavanje, jer ujutro ne moramo rano ustati...uglavnom pet dana ljenčarenja i sporog ritma koji mi nekada toliko treba. Pogotovo ovakvih kućnih dana mi nedostaje, jer mi smo pravi kućni tipovi ( i muž i ja).


Svi znamo kako je lijepo kada se smrznut vraćaš s posla i uđeš u toplu kuću. Još ako imaš neku finu supu, spremnu samo da je ugriješ...nekad ne treba uopšte puno da se osjećaš sretnim. Mada grijanje u današnjim uslovima može koštati i te kako puno. I zato sam zahvalna što naše nije skupo, a bili smo dobro ugrijani na onim velikim minusima. Sporiji ritam mi je oslobodio vrijeme za kuhanje naveče tako da sam poslijepodneva imala slobodna bez motanja oko šporeta. A kakva je tek zahvalnost za to, za gotov ručak kad se vratiš s posla! To zna svako ko je makar samo nekoliko puta nakon posla odmah s vrata uskočio u kuhinju. (Izuzetak su naravno oni koji zapravo vole kada odmah s posla uskoče u kuhinju).  


Pred kraj mjeseca je ipak dosadilo, ali ne toliko zbog usporenosti već onako, zbog vremena uopšte. Da je povremeno sunce progledavalo kroz prozore, ja ne bih imala ništa protiv da još malo ostanemo kod kuće.

I. je propustila najveći dio zimskih ludorija na snijegu, ali stvarno je tako jako kašljala da bi bilo suludo izvoditi je napolje po onim niskim temperaturama. Kada je ozdravila pustila sam je da se valja po snijegu do mile volje. Ionako ga je bilo dovoljno cijeli mjesec tako da za onih prvih desetak dana nije previše propustila.

Nije bilo škole tri sedmice što nam je svima donijelo ležerniji raspored. Uglavnom sam poslije posla radila stvari za Lucky Market, a pošto je on održan u martu onda spada u post u kojem ću raditi retrospektivu marta.

Radovala sam se dužem danu. Dođem kući, pospremim sve i čekam ukućane da dođu, a još uvijek ima dovoljno dnevnog svjetla kada oni pozvone na vrata. A samo prije dvadesetak dana čini mi se, dolazili su po mraku.

Pred kraj mjeseca napustila nas je jedna draga osoba. Njen život je bio dugačak, a umrla je prirodnom smrću. Za neke stvari dugujem joj zahvalnost i zbog toga sam to ovdje spomenula, iako sam se dvoumila. Ovi postovi su namijenjeni da se koncentrišem na lijepe stvari u mom životu. Iako sigurno smrt ne spada u to, ipak bi mi bilo žao da na neki način se ne osvrnemnjen život i zato sam u fabruaru napisala jedan post o njoj, a kojim ću početi seriju postova o ženama koje me inspirišu.

I tako prođe februar. Snijeg ga je učinio dužim nego što u stvari jeste. Obično mi proleti, ali sad je bio dugačak i jako, jako usporen. Uostalom, bio je onakav kakav je bio...prošao je, ispratili smo ga i sad čekamo proljeće.

nedjelja, 4. ožujka 2012.

Konačno malo šivanja...

...i to onog konkretnog. Pod konkretnim mislim na šivanje odjeće za I. i mene.

Mada imam tema za druge postove (zahvalnost i lijepe stvari za februar već napisano, pa onda šta sam radila za Craft Podroom, pa jučerašnji Lucky Market) ipak sam odlučila da je danas dan za jedan post o šivanju pošto toga dugo nije bilo.

Danas je na redu bilo nešto za I. Proljeće dolazi, većinu odjeće je prerasla, a kako raste ima i sve veću želju da se modira, pa kud ćeš bolje za jednu takvu malu šminkericu od mame koja šije i koja ti može za jedno poslijepodne napraviti jednu ovakvu super tuniku. I pri tome je spremajući ormare napunila cijelu jednu veliku korpu (u kojoj su do prije nekoliko dana stajale lutke) raznim krpicama od kojih će nastati razni novi ili prepravljeni odjevni predmeti.

Malo odmora poslije ručka, a onda druženje sa mašinom uz kafu i nakon dva sata tunika je spremna da se obuče sutra u školu.



Ali prije toga malo poziranja u maniru pravih fashion blogerki :)


Jako sam zadovoljna kako je tunika ispala. Aplikacije srca sam napravila od raznih krpica  koje sam imala u korpi. Samo sam prvo prepeglala malo veoma tankog fizelina preko krpica pa onda rezala. Tako aplikacija zadrži svoj oblik prilikom prišivanja. Onda sami samo ispunila prostor između srca tako što sam bez nekog određenog reda prošivala sa tri različite boje konca.



I. kaže: Mama, isto kao iz radnje! Mašina me slušala, a i ja sam bila raspoložena tako da sam jako uspješno uradila najteže dijelove kao što su obrub oko vrata....


...i rub tunike koji možete vidjeti na prvoj slici.

I ja imam jednu crnu haljinicu koju ću da preuredim u tuniku u ovom fazonu, samo što kod mene neće biti srca već nešto drugo...moram da razmislim šta.

Dolazak proljeća traži i novu frizuru, tako da smo u petak obje išle kod frizera. Njoj je frizerka skratila kosu koja je već bila skoro do struka i baš prerasla. Nije se mogla više ni češljati kako treba.

 A ja na glavi imam super ultra kratku frizuru. 



Fotke su slikane na brzinu. Ali šta je tu je. S obzirom da je nedelja popodne jedan od najstresnijih dijelova sedmice za mene (pored ponedeljka ujutro - početak radne sedmice, srijede popodne - sredina sedmice i nisi ni tamo ni 'vamo, do vikenda još dva dana, a već ti je dosta od ponedeljka i utorka, četvrtka naveče - izdrži još do petka, izdrži...ma kad malo bolje razmislim cijela sedmica je stresna, ne znam ko je izmisli takvu kakva je lol)...da se vratim na ono šta sam htjela reći, a to je - s obzirom na obzir moglo je fotki i da ne bude.

Sad imam ravno 54 minute da operem suđe, pomognem I. da osuši kosu, istuširam se i dam njoj večeru prije nego što se namjestim ispred tv-a, jer u osam počine Klub prvih žena na HRT. Pinku. Gledala sam ga sto puta, a večeras ću da ga gledam sto i prvi. To je kao ono kad moja mama gleda filmove Elizabet Tejlor i Keri Granta i vrati se mladost. E pa, tako i ja kad gledam neke filmove iz osamdesetih i devedesetih. Vještice iz Istvika su mi takođe jedan od takvih filmova. I romantične komedije Meg Rajan iz tog perioda.

Nadam se da je vaš vikend bio dobar i da ste se odmorili.