nedjelja, 26. veljače 2012.

Moja kućica, moja slobodica - dio II

Kao što sam i najavila slijedi drugi post u ovoj kategoriji u kojoj ću napisati nešto o tome kako smo uredili hodnik u našem malom stanu. Ne znam baš da li je prikladan izraz "uredili" jer nije tu bilo nekog velikog posla niti uređivanja, ali ne mogu da se sjetim nekog izraza koji bi bolje odgovarao.

Prije svega da kažem da hodnik u našem stanu služi kao prostor iz kojeg se ulazi u sve prostorije tako da nije samo neki dio stana u koji rijetko kad ulazimo i u kojem se ne zadržavamo kao što su hodnici u većim stanovima. Baš iz razloga što se njime stalno krećemo bilo je potrebno da bude što prazniji, odnosno da u njemu nema nikakvih suvišnih stvari koje bi nam smetale ili dodatno samanjivale prostor. Još jedan razlog što hodnik ne smije da bude zatrpan stvarima jeste što se može vidjeti iz svake prostorije ako ne zatvorimo vrata. Kada sjedim na kauču i gledam TV imam pogled na hodnik, iz I. sobe imam pogled na hodnik, iz kuhinje takođe i zadnja stvar koju želim je da gledam neke stvari koje su u hodniku natrpane. Zato i ovdje slijedim princip kao i za ostale prostorije - nema potrebe da držimo nešto što nam ne treba. Hodnik je prilično uzak i u obliku slova L tako da je to dodatna okonost koja zahtijeva što manje stvari i namještaja.

Boje su slične kao i u ostatku stana jer smo htjeli da sve na neki način bude povezano. Mi smo se odlučili za jake boje zidova narandžastu, crvenu, žutu...a hodnik je crvene boje. Jedan zid sam obojila u narandžasto - crvene pruge, sa tankom bijelom trakom između koje su ga nekako dodatno izdužilo i učinile da ne izgleda monotono. Ukoliko pogodite boje koje vam najviše odgovaraju, uz dobru rasvjetu i par veselih detalja na zidovima vaš mali hodnik neće izgledati mračno i neveselo kao da ste ušli u tunel ili podrum.


Kod nas su svi ukrasi na zidovima prilično jeftini. Ne treba puno para da se zidovi razvesele i ukrase. U početku na ovom zidu u ovim običnim staklenim okvirima je bila galerija I. crteža. Nakon toga sam crteže zamijenila krpicama različitih dezena, a prije nekoliko dana umjesto mnoštva različitih krpica odlučila sam se za smo nekoliko vrsta. Trebalo mi je nešto svijetlo, šareno, da izgleda raznoliko, a opet da su pojedini okviri slični po dezenu i na neki način povezani. Na kraju sam se odlučila za ove kombinacije koje vidite na slikama.




Prednost ovakvog ukrašavanja zidova je pored manjih troškova i to što možete da promijenite svoju galeriju kada god želite bez grižnje savjesti, jer materijal koji koristite ne košta gotovo ništa. Krpice, šareni dekorativni papiri, crteži, isječci iz stripova ili slikovnica....pomislite samo na mogućnosti. Možete svakog mjeseca da imate novu postavku ili da je mijenjate u skladu sa godišnjim dobima.

Winxice na vratima sobe ukazuju na to da je to ulaz u I. prostor. Treba uskoro da ih skinem, jer nisu više toliko aktuelne.


U hodniku držim samo kolica za kupovinu, jer njih stalno koristim. Imamo još korpu sa papučama.


Ormarić za cipele smo imali, ali smo ga razvalili. Da, raspao se jer smo ga nekoliko puta oborili. Bio je prilično visok i na nezgodnom jestu. Mali hodnik u kombinaciji sa živahnim djeetetom koje stalno trči okolo i eto. Tako da smo razvaljeni ormarić izbacili i kada dođe na red daćemo da nam se napravi novi koji će doći na mjesto ovih sanki koje nam trenutnon služe kao: a) sanke, b) polica za cipele, c) klupica za sjedenje kada oblačimo cipele.

Eto tri vrste namjene za jedan predmet kada već govorimo o malim prostorima i multifunkcionalnosti predmeta u njima :)

Na ulaznim vratima imamo malu tablu za koju sam imala planiranu namjenu: trebala je da posluži kao tabla na kojoj ćemo napisati šta treba da obavimo, kupimo i slično tako da na izlasku iz stana uvijek možemo pogledati u tablu i podsjetiti se da ne zaboravimo. Ali tu namjenu gotovo nikad nije imala, jer obično je I. po njoj šarala neke besmislice. Oprala sam je za potrebe fotografisanja. Mislim da ću je prebaciti u kuhinju da na njoj pišem sedmični jelovnik ili tako nešto.


Osnovni problem kod malih stanova je pohranjivanje i slaganje odjeće, obuće i ostalih stvari. U stvari sad sam rekla problem iako uopšte ne mislim da je o problem. Da razjasnim malo: ukoliko slijedite princip da ne držite ništa što vam ne treba onda vam neće biti problem, a  ako ne slijedite onda će vam biti problem. Jednostavno zar ne? Ne držite u ormarima staru odjeću, odjeću koja vam ne pristaje, odjeću za vrijeme kada ćete smršati, odjeću iz trećeg srednje i stare farmerke u koje nikad nećete stati, ne držite razvučene džempere, svečane haljine ako niste već tri godine otišli ni na jedno mjesto gdje biste ih mogli obući. Ne držite ništa što vas steže, u čemu vam je neudobno, u čemu se ne osjećate apsolutno super. Ne držite ni stare majice koje čuvate kao za nosanje po kući ili kada radite veliko spremanje. Ok, možda vam treba dvije ili tri takve majice - ne treba vam deset. Pridržavajte se toga i nikada nećete imati problema sa prostorom u ormarima.

To u stvari i nema toliko veze sa prostorom koliko sa pristupom da od odjeće i obuće imamo i koristimo samo ono što nam se baš, ali baš dopada. Kada je u pitanju odjeća minimalisti imaju nekoliko pristupa: od onih ekstremnih koji kažu da jedna osoba treba da ima samo osnovnu odjeću tj. samo nekoliko stvari, do onih koji smatraju da se može imati po jedno od svega, dakle možete imati jedne štikle, a ne deset pari, pa jedne čizme, a ne tri para itd, pa sve do onih koji smatraju da treba imati osnovno od odjeće za svaku priliku. Pošto ja volim i odjeću i obuću, volim da šijem, volim da kupujem cipele, ne bih nikada mogla svojevoljno da se odreknem svega zarad minimalizma tako da je moj pristup sljedeći: imam odjeću koja odgovara mom stilu života. To je ovo što sam već rekla: ne treba mi svečana haljina ako nikad ne idem na neke svečanosti. Ako mi bude trebala kupiću je ili sašiti, a do tada nema potrebe da je držim u ormaru za neku priliku koja će možda doći, a možda nikada i neće.

Vremenom sam se riješila dosta stvari za koje sam mislila da su mi potrebne, ali u stvari nisu bile. Sve što mi nije odgovaralo, sve što mi je bilo premaleno, preusko, prešareno, i sve ostalo "pre" podijelila sam onima koji će to bolje da iskoriste. Nešto sam spakovala i ostavila - to su bile one stvari za koje sam mislila da bi I. mogle biti zanimljive kad poraste. Moj cilj je imati potpuno funkcionalnu odjeću u kojoj se svaka stvar može kombinovati sa tri i više ostalih stvari, koja će biti najvećim dijelom vlastite izrade i u kojoj neće postojati ni jedna stvar za koju ću reći da mi je bezveze. Pošto sam u zadnjih dvije godine u nekoliko navrata radila veliko čišćenje ormara sad sam na dobrom putu da krenem da ostvarujem taj cilj. Žao mi je samo što potroših vrijeme i novac na neke bezveznoće i kojekakve izlete u stilove koji mi ne odgovaraju, ali valjda je to lekcija koju sam trebala naučiti.


Moj ormar je ovo što vidite i u njega mi stane sva odjeća i obuća koju imam. Obuća je u kutijama, uredno složena na vrhu ormara, odjeća dole. Doduše moram priznati da je ormar prilično dubok tako da su kutije sa cipelama poredane u dva-tri reda, a majice i ostalo u dijelu koji ima polica takođe stanu u dva reda. Pa su tako npr. sada ljetne majice u redu iza zimskih. Olakšavajuća okolnost je i štoje visina ormara skroz do plafona. Muž ima ormar koji je nasuprot mome - to je ovaj žuti koji se vidi na jednoj od slika. Kod njega je situacija još jednostavnija. On je po svemu pravi minimalista, ne zato što mu je to opredeljenje, već zato što on nikada nije bio nešto posebno zainteresovan za odjeću.

Pa da završim ovaj zaista dugačak post tako što ću navesti nekoliko osnovnih stvari kojih naravno ne morate da se pridržavate, ali vam uveliko mogu olakšatio svakodnevni život.

Ne zatrpavajte hodnik malog stana stvarima. Potrebno vam je da se krećete po njemu neometano, a ne da preskačete stvari kao da se nalazite na poligonu za vježbanje. To se odnosi na namještaj, ormariće, vješalice, police, kao i na ukrasne predmete. Kada ujutro žurite na posao ne želite da zapinjete za ručke namještaja ili da obarate vaze, zdjelice sa ključevima i sitnišem i slično.

Ako ipak želite da ukrasite svoj hodnik to možete uraditi uz pomoć boje i detalja na zidovima, zanimljivih tapeta, slika ili fotografija ili nekih drugih "uradi sam" ukrasa za zidove.

Veliko ogledalo i odgovarajuća rasvjeta i te kako pomažu ljepšem ambijentu.

Zaboravite na bezbroj prostirki, ponjavica. Cipele držite uvijek na istom mjestu i potrudite se da budu uredno složene. Na taj način će vaš mali hodnk uvijek izgledati uredno.

Kod nas je namještaj u hodniku isti kao i u kuhinji, a to se vidi u prethodnom postu iz ove kategorije. Ista vrsta obloge, iste ručke, ravne linije, bez detalja i ukrasa. Mi smo se odlučili za isti stil u cijelom stanu, jer nam to stvara dodatni osjećaj urednosti u malom prostoru.

A što se tiče odjeće i obuće evo jedan mali trik: kada budete imali dovoljno vremena zarovite se u ormar i napravite selekciju. Sve što apsolutno volite i nosite redovno nek ide na jednu hrpu, na drugu hrpu nek ide sve što vam je preusko, preširoko, sve što očima ne možeteda vidite, sve iz kategorije "gdje mi je bila pamet", a inače je u dobrom stanju i očuvano. Na treću sve krpe: dakle sve razvučeno, flekavo, poderano, ofucano. Na četvrtu sve što je u kategoriji "moram malo da razmislim".
Prvu hrpu vratite u ormar. To je vaša baza za stvaranje garderobe koja vam savršeno pristaje.
Druga hrpa su stvari koje ćete proslijediti dalje.
Treća su stvari koje ćete baciti. Nadam se da toga nema puno. Osim toga nije lijepo ofucane i poderane stvari davati onima koji nemaju, pa se nadam da ćete voditi računa o tome.
Četvrta hrpa su stvari koje ćete spakovati i odložiti negdje. Ako nakon izvjesnog vremena - tri mjeseca, pola godine, odredite sami rok - ne posegnete za njima to znači da možete komotno bez njih da živite i proslijedite ih dalje.

Kada već jednom na taj način pročistite svoj ormar nastojte da uredno stanje održavate tako što ćete ciljano nadopunjavati svoju garderobu. Kupujte odjeću koja vam odgovara, ali nemojte se slijepo pridržavati pravila - ako ste npr. domaćica koja provodi najviše vremena sa djecom u parku ne mora značiti da morate da se oblačite kao penzionerka od sedamdeset godina u ravne razgažene cipele i udobne široke pantalone (ima i penzionerki od sedamdeset koje se ne oblače tako) ili ako ste poslovna žena ne znači da morate uvijek da birate iste kombinacije sakoa i suknji ili ako se bavite sportom ne znači da morate i naveče da izlazite u trenerci. Možda bi vam odgovaralo malo drugačijih boja, malo drugačijeg stila, malo promjene - ali vodite računa da se ta promjena može lako uklopiti u vaš stil života.

To nije nešto što sam ja izmislila, već princip na koji možete naići na raznim blogovima koji se bave temama organizacije stvari, odjeće i slično. Ukoliko ste zatrpani stvarima, a svakog jutra otvorite ormar i pomislite: Uh, opet nemam ništa za obući! probajte ovu metodu.

Eto, za jedan post o običnom hodniku bilo je i dosta priče pa zato vas sada napuštam do sljedeće teme.

četvrtak, 23. veljače 2012.

Reklame, najave!!!

Dragi moji čitatelji,
(Hajde sad stvarno da se odvažim i da upotrijebim tu riječ "čitatelji" pošto vidim da ljudi stvarno prate blog. Sve ove godine bilo mi je nekako nezgodno, kao - ko sam ja pa da imam čitatelje :))

Nego to nije tema posta već samo uvod, a tema posta je najava radionica za filcanje kakvih koliko mi se čini do sada nismo imali u našem gradu. Ali zahvaljujući jednoj poduzetnoj kreativki sada ćemo imati :)
Da ne dužim dalje kopiram tekst sa plakata koje mi je poslala, pa pogledajte i ako mislite da bi bilo zabavno da naučite osnove filcanja kontaktirajte je i prijavite se.

Radionica br. 1 je:


Hand-made-gallery

Radionica za FILCANJE OVČIJEG RUNA

Osnove suhog i mokrog filcanja


izrada elemenata za nakit,

lutaka, skulptura, slika,

galanterije i odjevnih predmeta...

Filcanje kao zanat, umjetnost i terapija namjenjeno je za djecu, njihove roditelje, nastavnike, vaspitače ali i za stare ljude, umjetnike, i sve one čiji  svakodnevni radni život donosi stres i crpi snagu.

 Galerija CeKa Charlama

od marta do jula

Prijave na :
FB: Željka Lemez; Hand-Made-Gallery
Mobil: ++387 61 10 20 56

  a radionica br.2 je

Hand-made-gallery

Radionica za FILCANJE   OVČIJEG RUNA

Osnove suhog i mokrog filcanja


izrada elemenata za nakit,

lutaka, skulptura, slika,

galanterije...

Filcanje kao zanat, umjetnost i terapija za mame i tete

Centar za zdravo starenje
Azize Šaćirbegović br. 96
Subotom u 10 sati

 Prijave na :
FB: Željka Lemez; Hand-Made-Gallery
Mobil: ++387 61 10 20 56

  
Željki želim uspjeh u radu i veliki broj polaznika. 

A moja je želja ova terapija za mame i tate, pa se nadam da će doći na red kada završim kurs izrade web stranica.

***********************************************************************************
Inače ako ste se pitali šta je sa mnom i šta radim samo da vam kažem da sam se vratila u normalu, period je bio zamoran i stresan, a od sutra se vraćam redovnom postanju. U pripremi je novi post iz kategorije "Moja kućica, moja slobodica" u kojem ću vam pokazati još jednu prostoriju u stanu, plus neki savjeti za održavanje reda u plakarima ako nemate puno prostora, kao i prvi post u seriji postova o ženama koje me inspirišu, a radi se o malim i velikim, poznatim i samo meni poznatim ženama koje su u mom životu na neki način. Ove godine bih željela da posvetim po jedan poseban post svakoj od njih i da vas na taj način podsjetim na žene u vašem životu od kojih ste nešto naučili, naslijedili, koje su vas inspirisale bilo načinom života, svojim ponašanjem, stilom, izgledom, kuhinjom, izražavanjem...bilo čime što vam se učinilo posebnim.

Pa ostanite sa mnom i s vremena na vrijeme provirite da vidite šta ima.
(Ha! Naučila sam male trikove velikih craft blogerki - najava postova i novih tema)

Vaša Cekeruša.

ponedjeljak, 13. veljače 2012.

Futrola za laptop

Šta da se radi u nedeljno popodne kad si prehlađen i ne možeš nigdje da ideš, a opet nisi baš toliko prehlađen da moraš da ležiš u krevetu?

Pa naravno - da razvrstaš krpice po boji.


 Plave, crvene, zelene, smeđe...svaka na svoju hrpicu. Pa lijepo svaku hrpicu povezati trakicom i nazad u ceker za krpice. Neka čekaju da se ponovo pojave u obliku broševa, ukrasa ili aplikacija.

Dok sam to radila pronašla sam jedan poveći komad svijetlo plavog filca. I mislim: Od njega bih nešto napravila, ali nešto korisno. Šta bi to bilo? Šta nemam, a treba mi?

Pa naravno! Navlaka za laptop!

I već jedan sat kasnije laptop je već bio ušuškan u svoju novu mekanu navlaku.


Ovo je jedan brzi projekat za šivanje u kojem se mogu oprobati i početnici. U osnovi samo sam sašila vrećicu koja je dimenzija kao laptop (vrećica je dupla, znači ima unutra i postavu od istog materijala) i uvukla jedan gajtan da se može zategnuti kada se laptop ubaci unutra.



Moja navlaka za laptop je krajnje jednostavna i bez ikakvih ukrasa.  Ako vam treba inspiracija za navlake, torbe ili ukrase za laptop možete zaviriti ovdje.

A ako želite sami da sašijete navlaku za laptop evo jednog zgodnog tutoriala.
**********************************************************************************

Još uvijek prehlađena odoh ranije na spavanje.

Nadam se da ste vi dobro i da ne kišete, ne šmrcate i da vas ne muče slične tegobe.

Laku noć.

četvrtak, 9. veljače 2012.

Novo iz Craft Podroom radionice

Rekoh li ja u prošlom postu zima, zima e pa šta je?
E pa, mene je zima baš stigla.
Grlo me boli, glava mi puca...samo sam navratila da vam kažem da ima novosti u Craft Podroom radionici.
Najradije bih vam sve pokazala, toliko sam nestrpljiva, ali bolje jedno po jedno da vam otkrivam dan za danom. A ni ja ne mogu dugo za kompjuterom ovakva prehlađena.
Zato za ovaj put skoknite i pogledajte naše šalove, a sljedeći put na redu su prstenje i broševi. 

Pošto moje ruke ne izgledaju baš reprezentativno sve sreća je da imam pomoćnicu koja je pristala da nakiti svoje rukice i pozira za blog.



A sada ja odoh da se liječim.

Vaša Cekeruša.

P.S. Prema informaciji jedne čitateljice bloga radnja na Siranu sa priborom za šivanje radi, pa sam joj zahvalila što mi je javila i ispravila sam to u postu o prodavnicama materijala i pribora za šivanje u Sarajevu, koji se nalazi u kategoriji Informacije.

ponedjeljak, 6. veljače 2012.

Zima, zima, e pa šta je...

...ako je zima nija lav. Zima, zima, pa neka je. Ne boji se ko je zdrav.

Sjećate se pjesmice koju smo svi kao mali papagaji ponavljali u djetinjstvu čim dođe zima i zapada snijeg?
E, pa prava zima konačno je tu, sa puno više snijega nego što smo očekivali. Žao mi je bilo svih ljudi koji su ostali zatrpani po cestama, svih koji su ostali bez ljekarske pomoći jer se nije moglo do njih doći i svih ostalih koji su se stvarno našli u životnoj opasnosti zbog snijega. Ostalo sve nije uopšte važno, ako nismo u ovoj kategoriji životno ugroženih ili ako nam nisu dom i egzistencija na neki način ugroženi ovom vremenskom nepogodom.

Kako je snijeg počeo padati, tako je i I. počela kašljati i šmrcati tako da od petka popodne nigdje nismo makli zbog nje. A taman sam par dana prije spomenula kako je inače otporno dijete i kako osim povremenih prehlada i stomakobolja, od kojih se inače brzo oporavi, nemamo nekih velikih problema. I kao što to obično biva, a to znaju sve mame, čim se tako pohvališ sutra dijete navuče neki kašalj, proljev, kijavicu ili nešto slično. Sva sreća pa kašalj sa svakim danom polako prestaje. Stalno gleda kroz prozor i žali se kako bi napolje. Niko ne može da je ubijedi da snijeg neće nestati dok ona ozdravi i da je može sačekati samo još veći snijeg od ovog koji je trenutno. Žao mi je samo bilo što se ne spustismo sankama niz Dalmatinsku, jer bi njoj to bio stvarno doživljaj. Ali sad već mislim da to nije moguće, mislim da su ulicu posipali nečim. Ali neće nam promaći sankanje u Velikom parku sigurno. Čim kašalj sasvim prestane.

U međuvremenu mirujemo kod kuće. I ovi neplanirani zastoji u svakodnevom životu koje donose ovakve nepogode i prateće tegobe kao što je prehlada mogu biti prilika da se malo odmorimo i provedemo vrijeme zajedno. Pije se čaj i gledaju crtani sa Micom udobno zašuškanom u dekicu.



Završili smo jednu knjigu (Pet prijatelja i ostrvo sa blagom), počeli drugu (Dejzi Star i ružičasta gitara) - kažem u množini jer ona čita sama po danu, a naveče pred spavanje joj ja čitam. U školu se ne ide, ali svaki dan se vježba matematika. Buni se kako ona ne mora da vježba jer sve zna i ima sve petice iz matematike. Naš protuargument je: Pa imaš sve petice baš zato što vježbaš :)

U nedelju sam sama prošetala do grada da dedi odnesem neke stvari (I. dedi, ne mom :)). To mi je bila dobra prilika da malo sama uživam u bjelini i tišini na Vilsonovom. Volim svoje šetnje. Mada moram priznati...tišina u gradu odmah mi budi ratne uspomene...nije baš prijatno i normalno da je tišina u gradu i da se hoda posred najprometnijih ulica; to me odmah asocira da nešto nije u redu. Malo sam se unervozila nakon tog flešbeka, ali vratih se brzo u sadašnji trenutak i nastavih istim tempom prema centru. Usput sam zabilježila nekoliko prizora od kojih ovdje izdvajam dva ne baš klasična zimska, ali meni zanimljiva.




Svu tu zimsku idilu i želju za šetnjom po hladnoći platila sam glavoboljom nakon povratka kući. Bez obzira na šal i kapu u koje sam bila umotana tako da su mi samo oči virile glava mi se smrzla toliko da sam slobodno mogla nastaviti da nosim kapu nakon što sam ušla u kuću. Ne znam što nisam, možda bi me glavobolja prije prošla.

Danas sam ostala sa I. kod kuće pa smo doručkovale, odgledale (po milioniti put) H. Potter i vatreni pehar (naravno svi HP filmovi prije toga su odgledani takođe po milioniti put u ova dva-tri dana, a svi filmovi poslije toga biće odgledani po milioniti put do kraja sedmice), ja sam malo pospremila kuću, napravila ručak, ispekla hljeb (hvala, hvala još jednom draga Slovka na savjetima, ne smijem hvaliti hljeb što bi rekli da ga ne ureknem :)), poslikala neke stvari koje sam radila za Craft Podroom (update bloga u narednih dan-dva) i onda sam se sa I. igrala vrtića za Squinkies figurice. Ona se još uvijek igra tako što pravi vrtiće, bolnice, školice i slično za ove svoje male figurice. Dala sam joj kesu sa filcom pa je napravila trpezu od krpica i glittera...

 ...a pored ostale hrane tu se našla i pizza :)


Malo sam se igrala sa njom, mada priznajem da ne volim baš te igre sa figuricama i lutkicama. Ali nisam je mogla odbiti.

Kada se vrtić malo uhodao i vaspitačica naučila koje su joj dužnosti, ja sam iskoristila vrijeme da uslikam futrolu za mobitel koju sam sebi sašila juče. Od muža sam naslijedila mobitel nakon što je on sebi kupio novi, a naslijedila sam i staru futrolu (pokazala sam je na starom blogu jednom, ja sam je pravila, katastrofa jedna od ružnoće i neuspjele izvedbe, plus što je prava muška futrola, sva nekakva smeđa i teget) Pošto mi se mnogo sviđa moj novi mobitel treba da imam i lijepu futrolu. Pa sam sjela i napravila sebi jednu pravu futrolu za djevojčice...za velike djevojčice :)

Pošto je malo duboka za mobitel mogu ovako da je zavrnem...




ili da je podvrnem unutra da mi mobitel ne ispadne.


Mislite li da je slatka kao što ja mislim? Ja odavno nisam bila nekom sitnicom vlastite izrade ovako oduševljena kao ovom futrolom. 

Napravila sam još nekoliko futrola, a njih pokažem kada bude update Crraft Podroom bloga, kao i prekrasne infinity šalove...jao, pa skroz sam zaboravila da vam i njih spomenem! Ima toliko toga za Craft Podroom što sam radila i sreća što ovih dana ne idem na kurs pa imam popodneva slobodna tako da mogu sve da slikam i stavim na blog.

I konačno sam se prihvatlila jedne majice koja je stajala duže vrijeme skrojena i spremna za sastavljanje. Ne znam što nisam prije uzela da je radim, jer kad sam počela bila je skoro gotova za sat i po. Skoro gotova kažem jer treba još da obradim dio oko vratnog izreza (na slici se ne vidi, ali nije obrađen), da je ispeglam i da od mašne napravim broš koji se može skidati. Ovako je mašna samo pričvršćena pribadačom. Fotka je očajna i bolje će se vidjeti kada je obučem i slikam se u njoj - ovo je na brzinu slikano.Nisam imala strpljenja da sačekam fotografije dok majica ne bude skroz gotova.


Kroj je naprosto fantastično lagan, da je već vidim u nekoliko razlićitih boja, sa različitim ukrasima - za proljeće i ljeto. O detaljima izrade u posebnom postu, sa ljepšim fotkama.

Kako ste vi proveli vikend? Nadam se da se da ste svi dobro i zdravo, da ne kišete i ne kašljete, da vam nije niko zatrpan u snijegu ostao. Ako je sve u redu koliko toliko uživajte na snijegu sa djecom, mužem, momkom, djevojkom, prijateljima - ko koga već ima :)

srijeda, 1. veljače 2012.

Zahvalnost i lijepe stvari - januar

Svi znamo kako nas svakodnevne obaveze i dužnosti ponekad toliko zaokupe da propustimo registrovati male stvari koje nas čine sretnima. Ako ste kao ja onda vam se to dešava više nego ponekad. Ako niste - onda post nije namijenjen vama :) i mogli biste podijeliti sa nama zaboravnima mudrost nezaboravljanja malih stvari.

Trenutno čitam knjigu "Sitne radosti" autorice Sarah Ban Breathnah. I čitaću je cijelu godinu s obzirom da je zamišljena kao niz malih eseja, za svaki dan u godini po jedan. Knjiga je namijenjena ženama, ali ne vidim razlog zašto je ne bi pročitali i muškarci. Takođe iako se kroz sve provlači da su autoricina ciljana publika žene koje imaju porodicu, pod tim podrazumijevem djecu, i mnogo obaveza u kući i na poslu, ne vidim ni razlog zašto je ne bi čitale i tinejdžerice i djevojke. Taman da nauče poneku stvar o tome kako treba da se brinu za sebe kad odrastu.

Kao što sam već spomenula knjiga je napisana nao niz malih eseja, za svaki dan u godini po jedan, a oni su zatim sortirani po mjesecima u godini i kroz svaki mjesec sa provlači jedna   osnovna tema. Knjigu sam kupila ljetos na odmoru i u par navrata sam je čitala onako nasumično, a čak sam i čitav mjesec oktobar pročitala dan za danom, a onda sam je ostavila na policu i odlučila da čeka početak nove godine, jer je i zamišljena da se čita od 1. januara. Mada piše da bez obzira na to svako može početi da je čita kada god želi, u svako doba godine.

Svidjela mi se lakoća i jednostavnost izražavanja autorice, način na koji kroz svakodnevne stvari i aktivnosti nastoji da unese duhovnost i radost u život. Pa tako govori o pronalaženju reda u životu kroz pospremanje i brigu o kući, slavljenju obilja koje nam priroda pruža kroz pravljenje ukusne hrane i zimnice, poštovanju koje trebamo ukazivati svome tijelu koje nas nosi krož život, otkrivanju zaboravljene ženstvenosti kroz pronalazak vlastitog stila u odijevanju, radosti koju donosi život u porodici, smirenosti i zadovoljstvu koji donosi rad u vrtu i briga o biljkama i kućnim ljubimcima, ispunjavanju potrebe za lijepim kroz uređenje prostora u kojem živimo...i još o mnogim drugim temama, a sve to kroz nekoliko osnovnih načela sitnih radosti, od kojih je prvo obrađeno u poglavlju za januar. A to prvo je zahvalnost.

Autorica predlaže da stvorimo naviku vođenja dnevnika zahvalnosti u koji ćemo svaki dan zapisati pet stvari za koje smo zahvalni. To ponekad mogu biti neke krupne stvari koje nam se dese, a ponekad svakodnevne sitnice. Nije ni bitno. Bitno je da ih se sjetimo i zapišemo. Poslije im se uvijek možemo iznova vratiti u trenucima kada "izgubimo kompas" da se podsjetimo kako nam je život zapravo lijep, samo smo na to zaboravili.

Ja sam odlučila da uradim to na malo drugačiji način. Sjećate se kako neki blogeri na kraju jedne, a na početku naredne godine stavljaju rekapitulaciju stvari koje su im se dogodile? E pa mislila sam da bi za mene bilo dobro da ove godine sličnu rekapitualciju radim za svaki mjesec. Oni koji su me pratili na starom blogu znaju da sam jedno vrijeme imala blog koji sam nazvala Ovo nije foto blog i na kojem sam stavljala po jednu fotografiju za svaki dan punih godinu dana. Na taj način podsjećala sam se na lijepe stvari oko sebe, na ono gdje sam bila i šta sam radila svaki dan. Nakon par godina tako nešto sam uradila i na Flickr-u i još uvijek imam tamo neke fotke (za par mjeseci 2010.), mada sam ih odavno već sve za svih dvanaest mjeseci 2010. spremila u poseban folder na kompjuteru. Ostalo je još par foldera koje možete pogledati ovdje.

I da se vratim na ono šta sam htjela reći - ovaj put ću svoj dnevnik lijepih stvari da vodim ovdje na blogu. U pisanom obliku, sa par fotografija (ipak mi je malo naporno svaki dan postati slike), na kraju svakog mjeseca ili na početku narednog mjeseca za prethodni mjesec.

Da li bi mi se neko pridružio i slično radio na svom blogu pa da u komentarima na ovaj post ostavi link na svoju rekapitulaciju?

Jer namjera mi je ne samo da zabilježim svoje lijepe trenutke, nego i da podstaknem druge da se osvrnu i pronađu ih u svojim životima. Za mene je to i način samopomoći, svojevrsna terapija jer nisam baš onoliko vedra, optimistična, uravnotežena i sl. osoba koliko možda izgledam nekome. Ali zato stalno radim na nečemu što mi pomaže da se ne izgubim u crnim mislima ili neporavljivom pesimizmu. Ove godine to će biti ovaj dnevnik.

Uh, odužila sam...da li ste još tu ili ste pobjegli glavom bez obzira od ovog mog monologa?

Pa da ne dužim više evo moje liste lijepih stvari i zahvalnosti za mjesec januar 2012.

- Novo radno vrijeme. Po prvi put koliko radim, a radim od 1996. dolazim kući u četiri popodne, sve pospremim dok mi ukućani dođu, pripremim sve za večeru, ako treba nešto da se kuha stavim da se kuha, pripremim sve za popodnevnu kafu i za I. neki keksić ili sok i dočekam ih na vratima kada se vraćaju s posla i iz škole. To mi jako puno znači, a vidim da znači i njima.

- Jednog dana u januaru imala sam jednu jako lijepu solo šetnju. 

- Išli smo na izlet na sankanje i iznervirali se kad smo vidjeli da je gužva, nismo mogli da nađemo mjesto za auto, a da ne govorim o sankanju bez rizika da udarimo u nekoga. Razočarani, jedva se iskobeljasmo iz gužve, krenusmo nazad, kad tamo - potpuno prazna padina, savršena za sankanje i potpuno prazna. Osim jednog mladog para kojem smo pokvarili ugođaj i romantiku kada smo se stuštili vrišteći na sankama :).

- Nova haljina u ormaru, svojeručno sašivena (znam, znam trebaju vam fotke kao dokaz!)

- Išle smo u Muzej sevdaha sa Ramonom.

- I. mi je preporučila knjigu iz njene bibilioteke. Rekla je: Mama, trebaš da pročitaš nešto šta ja čitam. Pa sam je poslušala. Knjiga je Slatkica od Keti Kesidi. Knjiga za djevojčice od 9 do 12 godina. Dva poslijepodneva sam i ja bila djevojčica. Uživala sam čitajući. I zahvaljujući tome dobila sam inspiraciju za jedan dio moje vlastite e-knjige na kojoj radim ovu godinu.

- Vani je hladno, a mi imamo dobro grijanje koje nas ne košta puno (prednost malog stana :))

- Nakon mjesec dana traženja konačno sam pronašla tamne skinny farmerke za žene sa oblinama (42 konfekcijski broj, a i više - to su te žene), a koje ne izgledaju neukusno kad ih obučem i ne koštaju puno (30-tak KM). Žao mi je što ne kupih još jedne da imam rezervu. Znam, i ovdje treba fotka kao dokaz. Ok, biće i to i haljina.

- Nas troje lijepo smo se proveli u kinu za tatin rođendan gledajući Muppete i prošli vikend u Pionirskoj gledajući dinosaure.

- I. je potpuno sama napravila čokoladnu tortu. Naravno recept je bio dječiji - obični tamni biskvit (4 jaja, 4 kašike brašna, 4 kašike šećera, prašak za pecivo i kakao - to može jedna devetogodišnjakinja sama da napravi) i odozgo navaljano rastopljene čokolade i poslije lopatom šlaga. Malo suh biskvit, čokolada se previše stvrdnula, ali to je bila najljepša i najukusnija čokoladna torta ikada.

- Osim malo šmrcanja i dva dana stomakobolje niko nije bio bolestan.

- Krenula sam na kurs izrade web stranica i sljedeća dva i po do tri mjeseca učim. Već sam odlučila šta će mi biti završni ispit - web stranica za Craft Podroom umjesto bloga na blogspotu. 

- I zadnje, ali ne najmanje važno: pronašli smo super šemu za vanškolske aktivnosti, tako da se I. bavi onim šta voli, a da to ne utiče na vrijeme koje provodimo zajedno kao porodica.

Januar je bio mjesec koji je zaista imao lijepih svari.

Ako ste inspirisani da napišete sličan pregled i podijelite ga sa svima, napišite u komentarima ili na svom blogu pa u komentarima ostavite link.

Idemo dalje...u februar.