ponedjeljak, 31. prosinca 2012.

Handmade 2012.

Jako mi se svidio post kod Dade u kojem je pokazala stvari koje je sašila u 2012. godini.
Pogledajte i vi, stvarno je sve super.

Nadam se da mi neće Dada zamjeriti što sam njenu ideju iskoristila kao inspiraciju za svoju "handmade" rekapitulaciju 2012.







Baš lijep način da se privede kraju jedna kreativna godina :)

petak, 28. prosinca 2012.

Zahvalnost i lijepe stvari - novembar i decembar

Evo nađoh ja gdje ću staviti zvjezdice.Uzela sam plitku keramičku zdjelicu, na dno poredala zvjezdice, stavila unutra tri svjećice i okolo poredala zvjezdice. Kad se svijeće upale baš lijepo svijetle srebrne i zlatne zvjezdice.


Ovo bi bio moj zadnji post za ovu godinu iz ove kategorije. Na početku godine donijela sam odluku da svaki mjesec zabilježim lijepe stvari koje su mi se dogodile i da ih sačuvam na blogu. Namjera mi je bila da se podsjetim na to kako bez obzira na sve probleme (koje svi imamo) imam lijep i ispunjen život, da se vratim kada zalutam (a zalutam često) i da se malo smirim kada počnem u glavi da vrtim sve životne scenarije koji bi se kao trebali dogoditi prema mojim predviđanjima. E, sad, na kraju ove godine ne bih mogla reći da sam kroz sve to postala neki poseban optimista ili da sam odjednom vidjela svijet i život drugim očima...uglavnom još uvijek rastem i učim, a da li ću jednog dana porasti i naučiti to će vrijeme pokazati.

2012. me naučila da su velike stvari u sitnicama...kada imaš svoj vlastiti dom, koliki god bio, kada imaš hranu na stolu, kada se ne moraš brinuti oko plaćanja računa, kada imaš pola sata tu, petnaest minuta tamo da stvoriš nešto svojim rukama, kada imaš pored sebe čovjeka sa kojim ne moraš puno pričati da biste se razumjeli, kada imaš jednu glasnu, svojeglavu djevojčicu koja te kad se vratiš s posla dočeka na vratima našminkana kao transvestit, jer je eskperimentisala sa tvojom šminkom, kada sebi možeš priuštiti poneku sitnicu da se razveseliš, kada imaš prijatelje u oba svijeta - stvarnom i virtualnom, kada imaš blog pa se preko njega povežeš sa zanimljivim ljudima koji žive daleko od tebe, kada si u prilici da pročitaš dobre knjige, da planiraš svoj vlastiti vrt i kada je život, bez obzira na teškoće koje ti je dao, još uvijek toliko dobar prema tebi da ti da prostora za maštanje i ostvarivanje snova...sjetite se svi sitnica u svom životu i vidjećete da ste i vi sretni. Svako od nas ima svoje probleme, sigurno je to, a ipak smo ovdje i veseli i kreativni i stvaramo i pišemo i stavljamo sličice i video klipove, nasmijemo se, razmijenimo ideje, dajemo jedni drugima inspiraciju...

Želim vam mirnu i sretnu 2013 godinu.

I da se i dalje družimo u ovom virtuelnom prostoru :)

srijeda, 26. prosinca 2012.

Moja kućica, moja slobodica - dio III - I. soba

Davno sam obećala nastavak postova u ovoj kategoriji, ali znate kako planirate neke postove (ili sam ja jedina koja planira postove) pa vas onda druge teme odvuku. Osim toga rijetko se kad desi da je ovaj dio stana koji ću vam sada pokazati uredan, a i kada je uredan to se nije poklapalo baš sa inspiracijom za post. Zato sam prije par dana ugrabila priliku, na brzinu poslikala i evo ispade post.

Ko je čitao prethodna dva posta zna da mi živimo u malom stanu i da smo ga podijelili na zone kako bi nam lakše bilo da u njemu živimo i radimo. Da pojasnim još jednom da je život u malom stanu bio naš izbor, a ne splet okolnosti, tako da nam nije teško palo da jedinu "slobodnu" sobu damo I., umjesto da je pretvorimo u spavaću sobu. Bilo nam je jako važno da ona ima svoj prostor u kojem može da radi šta želi i kada joj dođu drugarice da imaju mjesto za igru, slušanje muzike i svoje pričice.

Kako je I. rasla tako se i soba mijenjala sa njom. Ranije je to bila soba djevojčice koja se igra lutkama, a sada je soba školarke na pragu tinejdžerskih godina. Mijenjali su se detalji koji su pokazivali njena interesovanja, ali neke stvari su ostale iste. Konkretno - namještaj. Prilikom  kupovine bilo nam je važno da izaberemo namještaj koji će joj odgovarati duže vrijeme. Kada je dobila svoju sobu imala je pet godina i bila je sva u fazonu Winx, Bratz, Barbie i naravno da je željela sobu sa Disney princezama, roze boje, cvjetići i slične stvari, ali djeca jako brzo mijenjaju te faze - danas jedno, sutra drugo - tako da ukoliko nemate baš novca na bacanje ne bih preporučila kupovinu namještaja u skladu sa onim šta ih trenutno zanima. Radije odaberite nešto univerzalno i jednostavno, a mijenjajte boje zidova, detalje, dekoracije. To je i lakše i manje opterećuje novčanik. Mi smo odabrali namještaj koji je jednostavan u dizajnu, praktičan i funkcionalan, boje koja može dugo da joj odgovara (naravno roza je sada najbljak boja :), tako da je crvena bila dobar izbor) i jednostavnih linija i oblika. Ako znate nekog pouzdanog ko pravi namještaj najbolje bi bilo da vam napravi po vašem vlastitom nacrtu, jer sami ipak najbolje možete da odredite koliko djetetu u maloj sobi treba prostora za stvari, koliko za igru, za pisanje zadaće itd. U vrijeme kada smo opremali njenu sobu nismo baš bili u prilici da naručimo namještaj po želji, kao što smo uradili za ostali dio stana, pa smo joj kupili gotov namještaj, za neke smiješno male pare. Pokazalo se da je kvalitet daleko ispred te smiješne cijene. Evo već pet godina sve stoji kao i prvog dana, ništa se nije odvalilo, rasklimalo, odgulilo...a nije baš da je I. mirno dijete koje samo sjedi za svojim stolom i crta. Pošto je soba mala nismo je pretrpavali policama i ormarićima, što savjetujem svima onima koji opremaju malu sobu za dijete. Važno je da dijete ima slobodnog prostora za igru, a naravno i radi sigurnosti - ne želite da svaki čas skačete u strahu da se ne povrijedi na neki ćošak od police ili ormarića.

Kod male dječije sobe, naše iskustvo je pokazalo, da je najbolje ormar i police smjestiti na jedan zid. Dakle, ako imate veći slobodan zid smjestite tu u jednom dijelu dobar ormar u koji možete staviti sve: odjeću, posteljinu i ostalo...


a u drugom dijelu stavite dio sa otvorenim policama na koje dijete može staviti svoje  knjige, igračke i sve ono što redovno koristi. Na slikama se ne vidi, ali ormar je do plafona: dole je smještena odjeća i sve ono što se koristi često i što može sama da dohvati, a gore ono što se povremeno koristi - igračke koje čuva za uspomenu, sezonska odjeća, oprema za more, klizanje, rolanje i slično.


Uzdržite se od previše kutija za igračke koje stoje na podu - korisne jesu, ali treba vam prostor. Ne možete ga imati tako što ćete u svaki ćošak strpati nešto što će dijete možda koristiti, a možda i ne. Jedna ili dvije kutije ili korpe za igračke i ostale sitnice može proći, ali bolje da redovno vršite pregled igračaka i one kojima se dijete više ne igra proslijedite dalje, nego da ih gomilate i slažete u svakom dijelu slobodnog prostora. Uostalom pitajte dijete šta često koristi i to ostavite na dohvat ruke u korpi ili kutiji, a za sve ostalo proslijedite dalje ili nađite neki drugi način čuvanja. Mi na podu imamo korpu sa plišancima i tablu, jer se time često igra. S vremena na vrijeme prečešljamo igračke i dozvoljeno joj je da zadrži sve ono za šta je na naki način vezana emocionalno, a ostalo se pokloni nekome.


Slijedeći ta pravila uspjeli smo da i u tako maloj sobi dobijemo prostora dovoljno da I. može bez problema tu provoditi vrijeme i igrati se, a da se ne sudara sa stvarima (to je u idealnim uslovima urednosti, sudaranje sa stvarima zbog neurednosti je isključivo na odgovornost dotične gospođice :))

Nasuprot ormaru smjestili smo krevet i radni sto. Tu je i jedna polica na kojoj drži razne sitnice. Radni sto joj je sada premalen i mislim da bismo uskoro trebali da ga zamijenimo većim. Većinom je zatrpan svim i svačim, ali sam uspjela da ga raščistim za potrebe pisanja ovog posta (deset minuta nakon što sam izašla iz sobe na stolu je opet bio haos).


Krevet je takođe sasvim običan i jednostavan. Do sada se pokazao kao dobar i nadamo se da će trajati još par godina. Djevojčice vole jastučiće i plišane igračkice pa ih na krevetu uvijek ima.


Na jedan slobodan zid smo joj stavili pano od stiropora na koji može da zakači ono šta je trenutno zanima od postera, crteža, raznih sitnica, razglednica. To je njena mala galerija, koja trenutno izgleda ovako: 

Pano je veoma lako napraviti, pisala sam o tome ovdje.

Pod smo ostavili nepokriven, bez ćilima i prostirke, a osnovni razlog je ovo...


Osim I. u ovoj sobi živi i Mica. Mica je u stvari muško, ali smo odlučili da ga "odgajamo" kao curicu, jer je u našu kuću došao pod pretpostavkom da je curica. Očito u prodavnici ljubimaca nisu imali pojma, a nama samima je bilo veoma teško odrediti spol, tako da nas je veterinar iznenadio kada nam je saopštio da je Mica u stvari Micko.

Mica je jedan umiljati, debeli, razmaženi zamorčić od kojeg se u ovoj kući ne mogu otvoriti vrata frižidera ili šušnuti kesom - jer je to znak da tu ima negdje nešto za pojesti. Pored stola za I. u planu je i veći kavez za Micu, kao i veća kućica, jer se sad sve češće zaglavljuje u vratima.




Pošto Mica razbacuje sijeno i piljevinu svuda oko kaveza na podu nema nikakve prostirke, jer je lakše deset puta dnevno pomesti sobu (da, deset puta dnevno) nego deset puta dnevno usisavati.

Ja sam stroga mama kada je u pitanju šaranje po zidovima ili lijepljenje sličica posvuda - ne dam da se to radi, što nju nije sprečavalo da ih uporno lijepi; jedno vrijeme gdje god pogledaš bila je pokoja sličica, na dnu šolje ili tanjira, na unutrašnjem dijelu vrata od kredenca, na umivaoniku, na mojoj mašini). Ipak nisam imala srca da uklonim neke sličice, pa sam na primjer ostavila ove u njenoj sobi na prekidaču za svjetlo.


Uglavnom bi to bilo sve. Kao što ste možda zaljučili i sami, nismo mnogo energije i vremena utrošili u osmišljavanje ove sobe jer kao što sam rekla - ovo je prostor koji se mijenja kako I. raste. Takođe, lako je namjestiti sobu za samo jedno dijete (koje nije baš previše zahtjevno sve dok ima kompjuter u sobi :)) nego za dvoje, a još ako je razlika u godinama nešto veća i izazov namještanja prema potrebama je veći. Međutim ono što bih svima preporučila je da se drže nekih osnovnih pravila kod namještanja malih soba za djecu, a koje sam već napomenula u postu:
- Ormari i police na jedan zid, onaj najveće površine. Neka budu do plafona, sa što više iskoristivog mjesta. Sve ono šta se ne koristi stalno ide na vrh, a ono šta dijete koristi stalno neka mu bude smješteno na dohvat ruke.
- Potrudite se da sve stane u ormare i na police kako ne biste kutijama i korpama za igračke zagušivali prostor. Dijete treba prostora da može s vremena na vrijeme komotno sjesti na pod ili se razmahati i malo ludirati bez straha da će oboriti ili slomiti nešto. 
- Osnovne stvari kao što su krevet, ormari, police neka budu kvalitetni i jednostavnog dizajna kako bi trajali kako dijete raste, a da soba ne bi uvijek izgledala isto zbog istog namještaja mijenjajte detalje, boje i sitnice.

A Mica već odavno zaslužuje svoj vlastiti post, ali znajući mene bolje da ne najavljujem da ne bi bilo kao i sa ovim :).

utorak, 25. prosinca 2012.

Ideje za lagane kreativne poduhvate

Evo šta radimo ovih dana kod kuće, pa ako hoćete iskoristite ideje da se i vi malo zabavite.

Vez


Za ovo vam treba komad tkanine pogodne za vez, konac za vez, igla i udobno mjesto za sjedenje. Moje je trenutno pored jelke na podu. Od vještina koje trebate imati tu samo sposobnost da smislite i nacrtate skicu na tkanini (bilo šta i bilo koji nivo spretnosti u crtanju) i malo vježbe kako biste savladali satin stitch i stem and outline.

Crtanje


Olovka, papir, bojice i tutorial na youtube.

Pomponi i zvjezdice



Svi znamo kako se prave pomponi. Ali evo još jednom za one koji možda ne znaju: kako se prave pomponi. Ja sam kupila ovu spravicu prošle godine kod čike koji drži radnjicu sa điđama za šivanje na Sirano pijaci:


Bile su dvije u kompletu: jedna za velike pompone, druga za male i komplet je koštao 6 KM.
Stvarno ispadnu super pomponi, gusti i lijepo okrugli. Samo treba malo makazicama dotjerati par niti koje strše.

Zvjezdice je lako napraviti. Malo glinamola ili neke slične mase razvaljate oklagijom ili flašom na željenu debljinu i kalupima za keks u obliku zvjezdica vadite oblike. Probušite rupicu ako želite kroz nju da provučete traku kako biste objesili zvjezdice. Suše se dan, dva na zraku i nakon toga možete da ih farbate, bojite po želji, crtate po njima. Ja sam svoje obojila srebrnim i zlatnim akrilnim bojama (kupila u prodavnici Tugra na Baščaršiji) (što ja izreklamirah i čiku i Tugru - trebala bih stvarno da tražim sponzora u skorije vrijeme haha).
Nisam baš neki fan novogodišnjeg ukrašavanja kuće, ali naći će se neko mjesto da se okače i zvjezdice i pomponi.

Eto, to je sve za sada. Ništa spektakularno i nikakve specijalno kreativne ideje za zabaviti se, ali je nešto što svi mogu raditi bilo da su mali ili veliki.

I da dodam naknadno:

Kod sashkonele je u toku još jedan EX YU BLOG PARTY pa navratite :)

petak, 21. prosinca 2012.

Blog nagradica

Dobila sam je nekoliko puta. Proslijedila nikada. Nije zato što ih ne volim, nego što ih uvijek svi blogeri koje pratim dobiju, pa onda nema smisla da im šaljem nagrade koje su već dobili.
Ali ovaj put evo ispuniću ovu lijepu obavezu, zahvaliti se još jednom Tibomiri i proslijediti nagradicu dalje.


Pravila znate sigurno, uglavnom su uvijek ista: postaviti link na blog onoga ko vam je proslijedio nagradu (uradila već), napisati sedam stvari o sebi i zatim proslijediti nagradu na još 15 blogova (uh, moram naći ko nije dobio nagradu).

Evo sedam stvari o meni:

1. Imam hipotoreozu
2. Imam rezistenciju na inzulin
3. Imam išijas
4. Imam jedan geler u onom dijelu tijela na kojem se sjedi (desna polovina tog dijela tijela haha), jedan pored kičme, jedan malo niže u krstima iliti križima i jedan u kosti lobanje, odmah iza desnog uha. 
5. Imam dioptriju -5
6. Nosim leće, a sa naočalama su me vidjeli samo najbliži članovi porodice
7. Nešto me u zadnjih pola godine zeza i lijevo koljeno.

Kontam: a šta sad da napišem? Znate da volim sa šijem, znate da imam dijete i muža, znate preko onoh sličica što smo ih svi stavljali da se bojim mraka...hajd nešto što ne zna niko ovdje haha.

A sada bih proslijedila nagradicu:

Printingtextil Natasha
Spontana
Nives
Fikreta
Andjela
Sonaj
Draginja
Bensedinka
Dada 
Jadre

Izvinjavam se što nema 15 blogova, ali neke blogerice kojima bih proslijedila nisu odavno napisale ništa pa ne znam da li će uopšte vidjeti.

Evo za sve nailpolishacholičarke (koja zeznuta riječ, jesam li je potrefila?) jedna fotkica - vježba se dijete :).

utorak, 18. prosinca 2012.

Kako je Chill Dress iz Burde 11/2012 završila kao sasvim drugačija haljina

Krajem oktobra kupila sam novembarsku Burdu, jer baš odavno nisam kupila ni jednu. Obično prije nego što se odlučim na kupovinu zamolim prodavačicu da prelistam i u ovoj Burdi mi je za oko zapela Casual Cozy kolekcija. Okice mi zasjajiše odmah od pogleda na Chill Dress...


... i tako izvadim iz novčanika 11,50 markica, platim Burdu i sretna odem kući u mislima se već vidjevši u ovoj haljini.

Materijal sam već imala, doduše šareni, sa ružama, ali neka, mislim se ja, treba mi jedna haljina na cvjetiće, neću ništa jednobojno. Izvadim šnit, izrežem materijal, naheftam ručno prednji i zadnji dio i pred ogledalo na prvu proba koja je bila K A T A S T R O F A!!!

Da li vam se desilo da vam neki šnit izgleda super na slici, a onda kada skrojite taj odjevni predmet vidite da na vama ne liči ni na šta?

I prva pomisao može biti: Pa naravno da ne liči ni na šta kada ja imam 15 kila više od manekenke koji se šepuri u ovoj haljini/suknji/bluzi/šta ste već izabrali da šijete. O bože zašto imam sise/nemam dupe/imam kratke noge/nemam sise/imam izražen struk/nemam izražen struk/mršava sam/debela sam/nastavi niz?!

Ali vjerujte, ako su me godine klaparanja za šivaćom mašinom naučile nečemu onda je to sigurno sljedeće: nije ni do mene, ni do vas, ni do koga, jednostavno je do kroja, šnita. Ima nekih modela koji nam ne odgovaraju. To ne znači da mi ne valjamo takvi kakvi smo, već samo da ti modeli nisu za nas, čak iako je kroj toliko jednostavan da vam se čini da možete to sašiti zatvorenih očiju. Ali nije to kraj svijeta, ili da kažemo: nije to kraj šivanja, jer uvijek se mogu napraviti neke izmjene.

Konkretna zamjerka ovom kroju su rukavi koji su sječeni jako nisko, pa izgledaju skoro kao šišmiš rukavi. Za nekoga ko ima čime da ispuni grudnjak to nije najsretniji kroj, jer umjesto fine linije grudi dobijete siluetu bacača kladiva (zato što se rukavi spajaju skoro kod struka). Takođe kada malo pomjerite ruku naprijed ili nazad, vidi se dio ispod pazuha, grudnjak, potkošulja, šta već imate ispod haljine. Meni se to nimalo ne sviđa. Ne volim stvari koje su sječene duboko ispod pazuha, ne volim da mi je taj dio otkriven više nego što treba.

Za nekoga ko nosi manji konfekcijski broj, nekoga ko je mršav ili nekoga ko ima male grudi ova haljina je sasvim dobra onakva kakva je. Naravno mogu je nositi i žene sa više oblina, ako žele, nije zabranjeno, ali ja lično sam se osjećala kao da sam obukla šatorsko krilo - zbog tih rukava.
I mada mi se na meni ne sviđa, na slici sam još uvijek zaljubljena u nju ovakva kakva je.

Tako ja sjedim i mislim se: Ali šta da radim kada sam je već skrojila?
A ništa - prepravke.

I tako nakon nekoliko sati rada (raspoređeno na više dana, jedan dan pola sata, drugi dan sat...) načinila sam sljedeće izmjene:
- smanjeni otvori za rukave i skraćeni rukavi
- dodana pamučna čipka plave boje čisto onako radi detalja i jedan detalj oko izreza kojeg ne znam kako da nazovem...kragna?
- dva mala ušitka ispod grudi i pozadi na leđima da se ne stvaraju nabori
- dodan crveni kaiš


- ispod obavezno podsuknja da doda malo punoće donjem dijelu jer je materijal prilično tanak


(podsuknja je od crvenog satena i nju sam sašila odvojeno, tj. nije spojena sa haljinom, pa mogu da je nosim i ispod drugih stvari kada mi zatreba).

Eto, na kraju izgleda ovako.


 Razlikuje se od originalnog kroja i ima taj neki izgled kao da je prepravljena stara bakina haljina, ali nema veze, može se dosta zgodno iskombinovati sa dosta stvari koje imam.


Nije za ovo vrijeme naravno, moraće da sačeka proljeće i mislim da će biti baš zgodna uz teksas jaknu.

Zato zapamtite: nikada nije do vas i ako vam nešto u početku ne odgovara uvijek se može na neki način dotjerati. Produžiti, skratiti, dodati ili oduzeti neki detalj...vaše tijelo nije tu da se povinuje odjeći ili modnim trendovima, već naprotiv - potpuno obrnuto.

(I samo da kažem, odnosno da priznam da ja baš ne volim prepravke. Najviše volim kada mi nešto stoji iz prve i ne moram puno da dodajem ili oduzimam. Nestrpljiva sam šnajderica i želim da ono šta mi je u glavi bude i u rukama. Šivanje me uči strpljenju evo već dugi niz godina. Ponekad prihvatim da nešto ne ide i krenem u prepravke sa entuzijazmom, a ponekad mi ne ide pa psujem i nerviram se. Pretpostavljam da učenje strpljenju kod mene zapravo nikada neće biti gotovo.)

(I još da kažem da mi treba krojačka lutka. Ako neko zna gdje može da se kupi (u BiH) ili da se naruči povoljno iz inostranstva molim da mi napiše)

četvrtak, 6. prosinca 2012.

Džem od narandže

Konačno dođe na red džem od narandže.

Čekala sam sve da naletim na neke lijepe narandže, da su sočne, da nisu prekisele, a ni preslatke i prije par dana naletih na takve pa kupih nešto da pojedemo onako, a nešto za džem.

Inače sve džemove pravim odokativnom metodom, ali ako neko želi da zna kako sam pravila pravila sam ga ovako:

1,5 kg naranži oprala, ogulila i pretvorila u kašu u multipraktiku
0,5 kg smeđeg šećera
2 Džemfixa extra

Džemfix koristim iz praktičnih razloga, odnosno razloga skladištenja džemova. U ovom trenutku nemam špajz ili neko hladno mjesto na kojem bih mogla da čuvam zimnicu, a u stanu nam je veoma toplo i ljeti i zimi. Sve ono šta je domaće proizvodnje mora da stoji u frižideru kako se ne bi pokvarilo. Jednom sam pravila džem od jagoda, samo jagode i šećer i bio je odličan, ali se nakon mjesec dana pokvario u kredencu. Sa Džemfixom džemovi ipak duže traju. A i vrijeme kuhanja je skraćeno. Ja kuham na struju i ne mogu sada sebi život da organizujem oko toga kad će biti jeftina struja pa da mi se krčka džem tri sata na šporetu. Može znači i bez Džemfixa, ali onda mora i više šećera da se stavi da ga šećer konzervira i da se puno duže kuha.


U svakom slučaju preporučujem. Džem je odličan. Ima lijep okus narandži, mada i malo one gorčine koju narandže imaju, ali nama se baš to dopalo. To je najvjerovatnije zato što ja nisam baš temeljito gulila narandže, pa je ostao onaj bijeli sloj koji ostane kada se skine kora, a taj sloj je gorak. Ali ko što rekoh nama ne smeta. Možda je čak nešto C vitamina i ostalo u njemu s obzirom da se kuhao svega oko 15 minuta.

Od 1,5 kg narandži ispale su tri teglice džema (veličinu teglica možete vidjeti u prošlom postu).

Sada je na redu lemon butter. Praviću ga po Rondinom receptu. (ovu ženu naprosto volim, dođe mi da joj to napišem u komentarima na blogu)

srijeda, 5. prosinca 2012.

Kod kuće

Kod nas sinoć...











Slušali smo: mi veliki 1 (btw šokirana sam cijenom, mi kupili na moru prije par godina od putujućih "Indijanaca" za nekih 100-njak kuna), I. je slušala 2 (u skladu sa svojom generacijom) i 3 (sa oca na kćer)

Gledali smo: 1

Čitali smo: 1 (u knjižari u Merkatoru ako se učlanite u Laguna klub čitalaca imate popust na sve kupljene knjige, npr. ova knjiga je 21 KM, sa popustom 17 KM)

Jeli smo: buraniju sa krompirom i mrkvom, dinstanu puretinu, kupus salatu

Pili smo: čajeve - nana, zeleni, kunica (svako prema svojim tegobama)

Igramo se: ne igramo se, učilo se za kontrolni

Pravili smo: džem od narandže (u narednom postu), haljinu (u postu iza tog)

Na spavanje I. u pola deset, veliki iza 11.

Šta ste vi radili?

utorak, 4. prosinca 2012.