petak, 30. prosinca 2011.

2012.


Sretna vam 2012.

Vi sami znate šta vam treba, šta želite, a valjda i znate kako ćete to ostvariti. Veliki ste, pa se snalazite :)

A isto to želim i sebi.

Ovo je bila jedna neuobičajena čestitka.
Trebala sam unaprijed reći da mi čestitanje nije jača strana :))

 










četvrtak, 29. prosinca 2011.

Kod kuće ovih dana...

Znate li šta je štiklaranje?

To je kad ti mama da da nosiš njene štikle, ili cipele sa bilo kakvom povišenom petom, ako nema baš prave štikle.


A šta se čita kod vas ovih dana?

Kod nas se čita Keti Kesidi. Zgodne knjižice za djevojčice - preporučujemo.


Čita I., a čitam i ja. Moja je ova "Medena". Pa šta ako sam ja jedno trideset i kusur godina starija od djevojčica kojima je ovo namijenjeno. Taman mi je dobro došlo što me I. nagovorila da čitamo zajedno. Lijepe dječije teme i odmak od svakodnevne tegobe koja napada sa svih strana iz TV-a, novina, sa interneta. Probajte i vi. Uzmite neku dječiju knjigu, neku koju vam djeca čitaju ili neku koju ste vi čitali kao dijete i malo se vratite u dane kada vam je jedina briga bila da li će napolju padati kiša koja bi vas spriječila da se igrate u dvorištu. Ako ste previše ozbiljni za to i ako smatrate da su to gluposti, ništa onda - idite i nađite sebi neku zabavu za odrasle ljude. A mi koji se danas osjećamo kao djeca pravićemo obilježivače za knjige kako ne bismo zaboravili na kojoj strani se našoj junakinji iz knjige desilo nešto strašno uzbudljivo.


U pola rada sjetila se da bi obilježivači bili dobri pokloni za kupca na marketima, pa je napravila dva-tri kao prototip. I ovaj natpis da svi znaju o čemu se radi.


Moram pitati partnericu šta o misli o toj ideji :) Obfratite pažnju na dodano "Craft Podrom" na vrhu papira :))
I naravno nadam se da će I. održati obećanje i napraviti još obilježivača do nekog sljedećeg marketa. 

Tata i ja smo takođe dobili po jedan. Moj je sa srcem, a tatin ovaj sa vozom, jer tata vooooliiiii vozove.


 Kako se vi zabavljate kod kuće ovih dana?

srijeda, 28. prosinca 2011.

Nova suknja i nešto za I.

Imam nekoliko dana  slobodno do nove godine, ali sinoć sam prvi put otišla na spavanje radosna jer sutra (tj. danas) konačno mogu da radim šta hoću. To znači: da ostanem kod kuće i šijem cijeli dan. Inače sam prethodna ttri slobodna dana trčala okolo i završavala neke poslove koje sam bila dovoljno glupa i neorganizovana da ostavim ne za 5 do 12 nego za minut do 12. I kao što to obično biva uvijek se desi nešto što te spriječi da uživaš u slobodnom danu, a u mom slučaju je grozna glavobolja sa kojom sam se probudila jutros i koja sve do sada (a sada je 14:12) neće da popusti uprkos svim poduzetim mjerama (kafa, jelo, voda, ležanje i mirovanje). I šta ću - odlučim da je ignorišem, možda će tako prestati. Možda nije najpametnija odluka...znaću za koji sat.

Pošto mi je plan propao, jer ovakva kakva sam ne mogu ništa da radim ispočetka, onda sam se prihvatila završavanja nekih stvari koje stoje u korpi za šivanje već sedmicama. Na hrpi je prva bila složena poluzavršena suknja od tamnoplavog samta kojeg sam kupila još jesenas. Trebala mi je neka klasična suknja koja će biti nosiva uz razne stvari, pa sam se odlučila za ovaj kroj samo bez skrivenih džepova (ove isprekidane crtice su džepovi).
I za dužinu do ispod koljena, pa sam skratila šnit.



Da sam samo malo poletnija rado bih je obukla i slikala se tako, ali stvarno ne mogu. Sve što mogu je da napravim par fotki suknje same bez mene u njoj, dok mi glavoboljna izmaglica treperi ispred očiju.

Već sam rekla da je suknja trebala biti klasična, ali ne baš toliko klasična da bude neprimijetna. Tako da sam odlučila da je malo ukrasim, ali tako da se slaže sa ostalim stvarima uz koje planiram da je nosim. Izbor je pao na jednostavni vez, mašinski i ručno.


Polovine cvjetova sam smjestila na centralni dio suknje, odnosno na srednji dio, jer je prednji dio korijen iz tri dijela. Šavove sam prošila crvenim koncem kako bi razlika između tih dijelova bila vidljivija. Krojačkom kredom sam iscrtala polovine cvjetova i onda prošivala po tim konturama koncem različitih boja, a onda sam neke konture ručno izvezla kako bi ih dodatno istakla. Trebalo je da cvjetovi izgledaju pomalo neravno, ali opet sve je trebalo da izgleda dovoljno uredno, ne kao neka zbrka konaca i šavova. Mislim da sam uspjela da uradim kako sam zamislila i krajnji rezultat mi se baš dopada.


Ako želite na sličan način da ukrasite neki odjevni predmet prije veza obratite pažnju na to da li je materijal čvršći ili tanji. Na čvrstim materijalima kao što je ovaj samt možete direktno da vezete, dok je ispod tankih bolje staviti neku podlogu kao što je drugi komad tankog materijala ili fizelin ili neka ljepljiva podloga za vez. tako se materijal neće izvijati, oštetiti ili poderati dok vezete. Pripazite da podloga ne bude previše debela i čvrsta  za tanki osnovni materijal, jer će vez onda izgledati kruto i nesavitljivo što nije lijepo ako npr. vezete na suknji od materijala koji je mekan i lijepo pada.

I vodite računa da i iznutra izgleda uredno, barem koliko je moguće.


Moj rad ima nekoliko čvorova iznutra, ali sve u svemu mislim da nije loše. Volim kada nešto što sam sašila izgleda lijepo sa obje strane. To mi daje osjećaj dobro obavljenog posla.

Pošto ne volim baš suknje sa pojasom, kod ove suknje sam rub oko pojasa samo obradila uz pomoć satenske kose trake.

 To je bio pun pogodak. Ovakav način obrade ruba možete koristiti takođe kod čvršćih materijala. Mislim da kod tankih materijala postoje bolji načini da se napravi pojas ili nekako drugačije uradi dio oko pojasa (pogledajte malo u ormaru kako je to riješeno kod konfekcijskih stvari, pa ćete dobiti ideju)

Na većini craft blogova koje pratim traje handmade groznica ili je već završena, a kod mene nije ni počela. Doduše svi članovi porodice su dobili ručno rađene poklone (hvala bogu da ih je samo dvoje :))). Šal koji sam plela za muža je gotov i već ga desetak dana ponosno nosi (moram da ga uhvatim za fotkanje), a I. je takođe dobila šal, samo od filca i par pripadajućih grijača za ruke. To su oni grijači od prije dva-tri posta, samo što su još malo ukrašeni mašnicama. Ne planiram više ništa nikome da šijem za poklon, pa zato kažem da handmade groznica nije ni počela. Jednostavno sam toliko pravila stvari za markete zadnjih mjesec dva pa ne mogu više da smislim da pravim još za poklone :)


Ručak se krčka na šporetu, a ja sada odoh malo da prilegnem ne bi li ova glavobolja konačno popustila. Do večeras kada krojimo haljine: od šarenog za I., a od crnog za mene (sa jednim šarenim detaljem).


Na kraju će ipak ispasti jedan "šivaći" dan. Ne baš onako kako sam se nadala, ali i malo bavljenja onim što volimo je bolje nego nimalo.

Želim vam ugodan ostatak dana :)

subota, 24. prosinca 2011.

Cekerušini savjeti -prvi dio


 Ukoliko namjeravate početi da šijete sami sebi odjeću i ostale stvari ili da prepravljate second hand ili odjeću koju ste dobili ili naslijedili u ovom postu skupila sam neke savjete  koji vam mogu biti od koristi.
 U razgovorima sa ljudima često se spomene kako se šivanjem vlastite odjeće uštedi novac i kako je odjeća vlastite proizvodnje jeftinija od one koja se kupi u prodavnici. To je tačno, ali samo donekle. Kao prvo,  odjevni predmenti iz vlastite radionice sigurno su jeftiniji od markirane robe, ali su znatno skuplji od onih sa pijace ili iz prodavnica sa jeftinom robom . Kao drugo, postoji razlika u šivanju odjeće samo da bi se prošlo jeftinije i šivanju odjeće zbog toga što to volite, a što vas u nekim slučajevima može koštati skuplje čak i od kupovine u markiranoj prodavnici. Naravno ne skuplje što se tiče novca, nego što se tiče vremena.   Imajte na umu da vrijeme koje uložimo u šivanje neke suknje, haljine ili torbe košta i da je to vrijeme u stvari najskuplje od svega. Pogotovo ako želite da obavite posao kako treba, a vremena nemate puno. Jer ako želite lijepu odjeću iz vlastite radionice treba obratiti pažnju na to da vam pristaje, da ne visi, da ne steže, da su šavovi ravni i rubovi obrađeni i da završni izgled ne odaje kako ja to uvijek kažem „projekat sa nastave za domaćinstvo za peti razred osnovne škole“, već nešto što je ručno rađeno, ali sa znanjem i potrebnom vještinom. Kada troškovima materijala i pribora dodate i trošak vlastitog rada (jer šivanje jeste zabava, ali je istovremeno i rad) vidjećete da šivanje nipošto nije jeftinija opcija. Barem za mene nije. Na primjer, iImam skrojenu suknju koja stoji već danima i čeka da je završi i s vremena na vrijeme isfrustriram se kad shvatim da mi je vrijeme za šivanje suknje otišlo na ovo ili ono, a mogla sam davno da kupim neku drugu gotovu po istoj cijeni koliko sam platila materijal i završim sa tim. Naravno, meni je šivanje već postalo način života i ne bih mogla da ga se odreknem, pa ću radije završiti tu suknju nego spavati, ali zadovoljstvo zbog dobro urađenog posla ili toga što sam naučila nešto novo i povrh svega toga što imam u ormaru nešto što mi potpuno odgovara, to zadovoljstvo ipak na kraju prevlada.  

Dakle slijedi savjet br.1: Uračunajte vrijednost svog vremena i rada koji ste uložili u izradu određenog predmeta i procijenite da li vam to odgovara ili biste radije radili nešto drugo. 

Izbor materijala je takođe veoma važan. Ni najljepši kroj neće valjati ako ste odabrali pogrešan materijal. Od pogrešnog ili nekvalitetnog materijala nećete dobiti lijep odjevni predmet. Ali srećom dobri materijali se mogu naći po povoljnim cijenama, mogu biti čak i smiješno jeftini i ne morate dati bogatstvo za materijal ako želite lijepu suknju ili haljinu, što je jako važno ako ste početnik i bojite se da ćete uraditi neki pogrešan korak i upropastiti šivanje. Zato prošetajte malo po radnjama, pogledajte, opipajte i pod rukom osjetite materijal, vidite da li se rasteže i u kojem pravcu...ili ponesite neki gotov odjevni predmet koji vam odgovara krojem i materijalom i tražite neki koji je sličan po svojstvima. Informacije o prodavnicama metraže i pribora za šivanje u Sarajevu možete naći u kategoriji „Informacije“ sa desne strane ovog teksta.

Savjet br.2: Ako niste sigurni u izbor materijala ne žurite. Pogledajte malo odjeću u ormaru, opipajte je, primijetite teksturu materijala. Obratite pažnju na to od kakvog su materijala majice, a od kakvog pantalone ili jakne. Upitajte prodavača za savjet, povedite sa sobom nekoga ko se razumije u šivanje ili odaberite nešto iz svog ormara, a što je jednostavno za šivanje i od materijala koji se lako održava i potražite materijal sličnih svojstava u prodavnici. 

Čak i ako nemate iskustva slobodno možete početi da šijete komplikovanu, raskošnu haljinu svojih snova od veoma tankog materijala prelijepe boje. To vam niko ne brani, ali ne nervirajte se ako u toku šivanja vaša haljina ne bude ličila ni na šta. Prvo naučite da odaberete materijal, zatim naučite da šijete osnovne stvari, onda vježbajte varijacije na te jednostavne oblike i nakon toga prelazite na složenije. Ako nemate iskustva, a odmah počnete da šijete sako sa reverima i ne ispadne vam kako treba naravno da ćete zaključiti a šivanje nije za vas, da je to bezveze, gubitak vremena, da nemate sposobnosti, talenta itd itd. Ali da ste počeli sa jednostavnom suknjom koja se kroji iz samo dva panela možda biste je priveli na kraju na zadovoljavajući način, sampouzdanje bi vam poraslo zbog dobro obavljenog posla, šivanje bi vam se samim tim više dopalo i poželjeli biste da naučite još više. Nije loše zapamtiti da se u početku držite jednostavnosti. 

Savjet br.3:  Imajte na umu svoje sposobnosti. Ne zalijećite se u nešto što vam je prevelik zalogaj. Bolje je i samo za početak uspješno podvrnuti pantalone ili skratiti suknju, nego se zaletiti sa makazama i upropastiti kroj i materijal za koji niste spremni. Korak po korak i držite se jednostavnih stvari. 


Ako prepravljate već nošenu odjeću, bilo da je second hand, naslijeđena od mame ili bake, ili nešto što ste ranije nosili, ali vam više ne odgovara i tu imajte na umu da će prepravke nekih stvari zahtijevati vremena. Dok ćete neke možda samo skratiti i posao će biti gotov,  neke druge  ćete morati potpuno da rasporite i sašijete ponovo kako bi ih prilagodili svom tijelu. Ovdje nećete postići mnogo ako je odjevni predmet veoma star, oštećen na način da ga je teško popraviti, ako je materijal previše razvučen, istanjen ili na neki drugi način neupotrebljiv. To sam najbolje naučila na vlastitom iskustvu: jednom jako davno sašila sam sebi košulju od starog materijala kojije stajao godinama u maminom ormaru.  Baš je bio  prekrasan, ali star. Kad sam je sašila i obukla košulja se doslovno raspala na meni, pukla je preko cijelih leđa. Od stajanja je vlakna su izgubila čvrstoću. I propade trud i vrijeme. 

Savjet br.4: Kada prepravljate staru odjeću dobro sve pregledajte i provjerite prije prepravke. U to uključujem i odjeću i materijale koji su već korišteni ili nisu korišteni već su samo dugo stajali. Procijenite da li je odjevni predmet vrijedan prepravke. Već nošena odječa često je na određenim mjestima razvučena ili je poprimila oblik tijela, na laktovima, na koljenima... Ponekad od stare razvučene majice poslije prepravke nećete dobiti ništa osim prepravljene razvučene majice. A to vam možda neće odgovarati.

Ja sam možda malo luda, ali nema mi ništa gore od neuspjele prepravke u koju sam uložila vrijeme i trud. Svi kojima su prepravke zanimacija znaju kakvo je razočarenje kada kada nađeš što je u tvojim očima već pretvoreno u nešto drugo i kada to drugo nakon što završiš prepravku uopšte ne liči na ono šta si zamislio. Naravno uvijek od svakog tog neuspjelog odjevnog predmeta može ispasti torba ili jastučić ili nešto za kuću, ali ponekad vam zaista ne treba još jedna torba ili jastučić, a pogotovo ne nešto za kuću – ponekad samo želite da vintage haljina koju ste kupili za male pare bude baš to – vintage haljina, samo prilagođena vašim mjerama i sa nekim detaljem koji vama odgovara. Bez obzira na to što je koštala sitne pare na gubitku ste ako ne ispadne kako ste zamišljali, jer....vratimo se na gore spomenuto vrijeme – potrošili ste vrijeme radeći na njoj. Zato se naučite procijenite koliko vam vremena uopšte treba, u skladu sa vašom krojačkom vještinom, da prepravite neki odjevni predmet. 

Savjet br. 5: Imate želju da se bavite prepravkama odjeće, ali ako vam za prepravku treba više vremena nego što vam treba za šivanje potpuno novog odjevnog predmeta ispočetka, a ne osjećate se sposobni da uložite to vrijeme, nema razloga da se osjećate krivim što ne reciklirate, ne iskorištavate stvari do kraja ili što ne pretvarate stare stvari u nešto novo. Važan je i osjećaj. Ako mislite da u radu oko prepravke nećete uživati i da će vas to smoriti, slobodno od odustanite.Ako vam odjevni predmet ništa "ne govori" onda nije vrijedan prepravke.

To nas dovodi do sljedeće stavke: ako  mislite da treba da prepravite neki stari odjevni predmet samo zato da se ne povlači više po ormaru ili da se ne baci, bolje je da ga odmah nekome proslijedite. Ne hvatajte se u mrežu rada na nečemu što vas ne veseli. To oduzima energiju. 

Savjet br.6: Reciklaža je cool, ali ako mislite da nije za vas, ako vas ne zabavlja, ako mislite da svoje vrijeme možete iskoristiti na drugi način onda bolje spakujte staru odjeću i odnesite je nekome ko je može iskoristiti. Ne bacajte je – to je šteta, ali ne osjećajte pritisak da niste dovoljno svjesni vrijednosti reciklaže ili da niste dovoljno kreativni ako ne znate deset načina na koji možete stari džemper da pretvorite u kupaći kostim.

Ako ste tip kao ja i volite da imate sve na papiru zabaviće vas i planiranje prije šivanja. Ja ponekad nacrtam malu skicu, odrežem komadić materijala od kojeg šijem i nalijepim pored skice, napišem opis toga šta treba da šijem, popis materijala, ukrasim šarenim flomasterima, napišem procjenu koliko bi to koštalo... i obično to ispadne kao mali veseli kolaž projekt. To me inspiriše i onda se trudim da  šivanje obavim što bolje mogu.

Savjet br.7: Isplanirajte šivanje unaprijed. Prikupite sav materijal i pribor. Nema ništa bezveznije nego kad u žaru rada otkrijete da vam je konac pri kraju, a vi nemate drugog iste boje. Ili ste kupili neodgovarajući rajsferšlus. 

Šivanje vlastite odjeće je prekrasan, zabavan i koristan hobi koji vam može donijeti puno zadovoljstva i odjeću prilagođenu vašim potrebama i stilu života i dosta stvari koje drugi ljudi nemaju. Međutim različitim ljudima odgovaraju različite vrste hobija. Ako mislite da šivanje nije za vas, a opet želite da imate nešto što nije iz masovne proizvodnje potražite dobrog krojača ili krojačicu. Oni će zaraditi, a vi ćete imati unikatni odjevni predmet i zadovoljstvo će biti obostrano. 

Savjet br.8. Ovo su savjeti za one koji žele da se oprobaju u šivanju za svoje potrebe. Svi koji smatraju da je šivanje gubitak vremena ili da nema potrebe da šiju kada ima toliko toga da se kupi gotovo slobodno neka i dalje rade kako su navikli. Samo nemojte bacati nošenu odjeću ili odjeću za koju mislite da je izašla iz mode, nemojte da se povlači oko kontejnera – operite je, lijepo složite i dajte je nekome kome treba. Ili napravite „razmjena party“ sa prijateljima po sistemu „ja tebi ovaj džemper koji se meni ne sviđa, ali vidim da ga ti mjerkaš, a ti meni taj kaiš koji tebi ne stoji, ali odlično bi se slagao sa mojim novim pantalonama“.

I ne zaboravite da se zabavljate!

 Vaša Cekeruša

četvrtak, 22. prosinca 2011.

Prsluk za komšiluk

Stanje na oku je sljedeće: ono što je na početku bio jačmir pretvorilo se u infekciju gornjeg kapka koja je učinila da mi jutros natekne i donji kapak, ali zahvaljujući nekim kapima koje sam dobila od doktorice to se poprilično smirilo do večeras. Uzimam i antibiotike, ali mislim da oni ne mogu tako brzo da djeluju. U svakom slučaju oko izgleda puno bolje i kapak je lijepe ljubičasto-plave nijanse, još samo da stavim maskaru i imam savršenu šminku :)

S obzirom da je stanje bolje ipak sam odlučila da večeras prekratim vrijeme tako što ću da napravim nekoliko stvarčica za I.

U ormaru je imala ovaj šareni džemperak, koji bi bio prilično čupav da nije tako star, s obzirom da je naslijeđen od starije rodice.



Životni vijek mu je već dovoljno produžen time što je sa jedne curice prešao na drugu, a ja sam mislila da ga još malo produžim tako što ću da mu odrežem rukave i prerežem ga po sredini i tako od njega napravim mali prsluk koji može da se nosi preko majice.

Međutim zaboravila sam da ja nemam više malo dijete, već veliku djevojčicu kojoj su takve stvari poprilično smiješne za nositi pa nisam očekivala ovakav komentar kad sam joj rekla da ga obuče da vidim kako joj stoji:

Pa ovo je prsluk da se obuče kad idem kod komšinice!

Moram priznati da me me je baš nasmijala, a i još više oraspoložila kada je pristala da pozira u prsluku sa šoljom za kafu kako bi "stajling" bio potpun. Jer tako po njenim riječima izgledaju "komšinice kad piju kafu".


 Pa i imala je pravo, stvarno je pravi prsluk za komšiluka, nije dovoljno cool, ali prepravka se isplatila pošto svako jutro kad se probudi kuka da joj je zima pa će sada imati šta da ogrne preko pidžame.

Da ne bude na nisam cool i da ne znam šta bi upalilo kod velikih curica napravila sam joj par grijača za ruke,. mada se ovdje na slici vidi samo jedan.


Grijači za ruke su nevjerovatno lagani za napraviti, mada ne mogu reći da sam ih napravila brzo jer sam ih šila na ruke. Mašina me nešto ne sluša, pa da bih poštedila sebe muke odlučila sam da grijače ručno sašijem. Nije moj omiljeni način šivanja, na ruke šijem samo ono šta mora, ali uz TV brzo je išlo.


 Baš mi je nešto dobro bilo da radim uz 24Kitchen kanal. Uz kapanje kapi u oko svakih sat vremena, što me podsjetilo kako vrijeme brzo leti. Samo što ih ukapam, kad ono već je vrijeme da ukapam ponovo.
(Ups, evo i sad je vrijeme...i za antibiotik...ali neka, sve samo da mi okce opet veselo gleda uokolo)

Ako i sami poželite da napravite sebi ili nekome drugome grijače za ruke pronašla sam nekoliko ideja i tutoriala:

Grijači za ruke, a i neka vrsta šala
Pleteni grijači za ruke
I ovi su pleteni, ali možete ih napraviti i od starog džempera (ovakve ću ja sebi da ispletem, jer su jednostavni i to bih mogla)
Evo još jedni...
Pa jedni sa dugmićima...
Pa ovi od filca... 
Ili ovi...


Je li vam dosta?
Nadam se da sam vam dala ideje i inspiraciju pa ako ste dovoljno poletni makaze u ruke i navalite na stare džempere. U ormaru ih sigurno imate barem nekoliko, ako ne nekoliko onda barem jedan.

I za kraj sam još dodatno popravila tu komplento ne-cool situaciju sa prslukom za komšiluk tako što sam joj  poklonila par super cool naušnica u obliku sunčanih naočala.


Sad je ponovo vrijeme za kapi za oči, a onda za Micinu toaletu tj. čišćenje kaveza, četkanje itd. Mica još uvijek strpljivo čeka da joj napravim mašnu.


srijeda, 21. prosinca 2011.

Završena nagradna igra na Craft Podroom-u

Evo ovdje :)
Ljudi su se prijavljivali na Facebbok-u isključivo, ali ne mogu sada da postavim link, pa se poslužite linkom na FB sa strane.

Svašta mi se nešto skupilo ovih dana, i super vijesti i komplikacija nekih sa papirologijom nekom u vezi tih super vijesti, pa letam okolo, ganjam, brinem se...kao rezultat svega premorena sam skroz i na desnom oku mi je iskočio jačmir veličine gromade...skoro pa mi se oko zatvorilo. Moraću da stavim neki povez preko jer mi smeta pravo dok trepćem i pomjeram oko. Kao posljedica toga nema kompjutera, nema šivanja, samo prinudni odmor od svega i grickanje noktiju od nervoze dok ne dobijem te papire koji su mi veoma važni.

Za par dana nadam se da se vidimo.

nedjelja, 18. prosinca 2011.

Dosadna nedelja

Odavno priželjkujem jednu običnu, dosadnu nedelju. Znate, onu nedelju kada je ručak u dva popodne i nakon toga se odmara, gleda TV ili neki film i ne mora se baš ništa raditi do kraja dana. Ne mora se čak ni izaći napolje u šetnju.

Lucky Market je bio i prošao, kako je bilo možete pročitati kod Ramone, pa pošto je ona bila brža od mene i prva napisala utiske bolje da se ja ne ponavljam. Ionako su nam fotke skoro pa identične, kao i utisci :). Mada moram priznati da sam se ja umorila, tako da sam poželjela jedan miran dan u kojem neću raditi ništa ili barem ništa što ne bih željela da radim. Probudila sam se u pola deset (ne pamtim kada je to zadnji put bilo), razvlačila se u pidžami do podne, ukućani su dobili najjednostavniji mogući ručak: paradajz čorvbu i makarone sa sirom, a ja sam poslije ručka provela popodne na kauču pod dekicom gledajući Harry Potter i darovi smrti 2.dio, treći put. Bilo je to dobro provedeno nedeljno poslijepodne. A iskreno, za bilo šta drugo nisam imala snage.

Mada sam jutros u periodu između doručka i ručka u toku razvlačenja u pidžami ipak uradila jednu stvar, a to je pospremanje radnog stola. U proteklom periodu toliko sam toga napravila za Craft Podroom i markete, a skoro ništa nisam pospremala nakon što bi posao bio završen tako da je tu vladao popriličan haos. A ja u stvari i volim da nakon tako obavljenog posla sve pospremim, razvrstam i na taj način pripremimt teren za neke nove ideje i radove. Na svu sreću to nije dugo trajalo, svega jedan sat. I sve je sada ponovo uredno i pregledno i zadovoljna sam, ali sam napravila nekoliko premještanja sitnica iz jdne kutije u drugu, pa u treću, pa iz jedne ladice u drugu, pa u treću i sada više ne znam gdje mi šta stoji. Trebaće mi par dana da se naviknem na novi raspored.

I kad sam već to radila usput sam uslikala rezultate dvije reciklaže tegli od džema i kieslih krastavaca u kojima sada čuvam sitnice.

Jednu teglu sam ukrasila komadićima filca koji su tako mali da ih teško mogu za nešto drugo iskoristiti. Samo sam nanijela ljepilo na teglu i polijepila komadiće nasumično, kako su mi dolazili pod ruku. Nije loše ispalo.
Šareno je i veselo.


Pa eto vam ideje kako da ukrasite tegle koje biste možda bacili. Umjesto filca možete koristiti ukrasni ili neki drugi papir, krpice i slično.
 Pošto nisam više neki veliki fan reciklaže predmeta (pisala sam o tome na starom blogu - oduzima mi vrijeme, a i ne volim puno teglica, kutijica i slično) oduprijela sam se porivu da na neki način ukrasim još neke prazne tegle koje imam u kredencu. Mislim da mi je ovo bilo sasvim dovoljno. Dok je zabavno bolje presteti. Neka ostalih tegli za čuvanje hrane.

Kome se ne lijepi svašta po teglama može ukrasiti poklopce. Ja sam zalijepila komadić filca i na njega figuricu iz kinder jajeta.


Ovo je posebno zabavno za djecu koja sama mogu na ovaj način da ukrase tegle koje im mogu služiti kao spremnici za olovke, bojice i ostale sitnice.

Od mene toliko za danas.

I za kraj - da, imamo mini stan, ali zato imamo maksi pogled  :)

Uživajte u zalasku sunca...

petak, 16. prosinca 2011.

Marketi, bazari..

Lucky Market 3 je sutra (odnosno za nas sutra, jer sutra je dan kada Craft Podroom učestvuje), a počeo je danas (ne zaboravite - traje tri dana 16./17./18.decembar u Sarajevotekstilu preko puta parka kod Svjetlosti, u kojem se održava Coca Cola zimski bazar, a kad smo već u tom fazonu ne zaboravimo i sajam Zimske radosti u Skenderiji - krenulo je u ovom gradu nešto da se dešava u tom pogledu i baš mi je zbog toga drago).

Nego, Gugu bazar je bio i prošao i bilo nam je super kao i uvijek i hvala još jednom organizatoricama što su nas pozvale i što nas uvijek pozivaju i...šta sam ono htjela da kažem...aha, zaboravila sam da postavim fotke sa bazara. Ali pošto je pomoćnica bila zadužena za fotke, moram da kažem da nisu baš ispale dobre. Međutim pomoćnica  se iskazala u drugim stvarima kao što su nošenje stvari, pomaganje oko slaganja, pomaganje oko spremanja kada je bazar bio završen i poziranje sa našim trakama za kosu.


U slobodno vrijeme igrala se sa drugim članom pomoćnog osoblja koji se takođe pokazao kao vrijedan i pouzdan.


Tako da znate da su pomoćnici imali dovoljno slobodnog vremena, a i pauzu za sok i kolačiće. 
I da ne bude da sam poslodavac koji ne plaća za uredno obavljen rad, pomoćnica je dobilaobećanu pravednu naknadu za svoj trud, koju je odmah spiskala na štandu preko puta kao pravo žensko. Kupila je naušnice i prsten koji će mi kaže dati da uslikam kad nalakira nokte, a to je na raspustu.
Sve u svemu bilo nam je baš lijepo taj dan, što je bio lijep predah od stalnog ratovanja oko svakodnevnih školskih i kućnih obaveza.

Još neke od sitnica koje smo imale na štandu...

Lutkice kao što je ova pravi Ramona.


Imamo i grijače za ruke u veselim bojama...


A za sutrašnji Lucky Market napravila sam nekoliko veselih  futrolica za mobitel ukrašenih recikliranim sitnicama.


Imamo još mnogo toga - kapice, šalove, toliko mnogo broševa da ne znamo gdje da ih smjestimo i još neke stvarčice...uostalom dođite i posjetite nas sutra na Lucky Marketu i pogledajte sami.

Ja sad odoh da dodam završno @ na navlaku za laptop koja će takođe da bude uvrštenaa u ponudu (a koje sam se sjetila u zadni čas, danas popodne) i spakovati još neke sitnice i na spavanje. Sutra nas čeka dugačak radni dan (market traje od 09.00 do 21.00) pa trebam biti spremna i ....umalo ne rekoh odmorna, ali da bih bila odmorna treba mi minimalno pet dana odlaženja na spavanje u deset uveče. Jedna noć nije dovoljna...tako da sad ne znam koju riječ da upotrijebim za odmoran. Spremna i sposobna da ostanem na nogama barem do tri popodne?  Hahaha!

Ma biće nam super kao i uvijek, a za spavanje još uvijek ima nedelja :)

Laku noć.

ponedjeljak, 12. prosinca 2011.

Prodavnice metraže i pribora za šivanje u Sarajevu




Na starom blogu sam imala nekoliko postova koji su sadržavali informacije o prodavnicama materijala i probora za šivanje u Sarajevu. Odlučila sam da te postove prebacim ovamo, jer uvijek mogu zatrebati onima koji žele da kupe neki materijal ili nešto što im treba za šivanje. A svakako je vrijeme za update, jer su se neke prodavnice zatvorile, a neke nove otvorile. Tako da vam za ovaj put dajem novi pregled – sve na jednom mjestu.
Sarajevo se ne može baš pohvaliti prodavnicama materijala, odnosno njihovim brojem, ali ako ništa barem je ponuda u tim malobrojnim prodavnicama prilično raznolika pa svako može naći nešto za sebe – od početnika do iskusnih, hobista ili profesionalaca.
Ja najčešće kupujem (kad kupujem) u Sanny Genny. Firma ima nekoliko prodavnica koje su smještene u sljedećim ulicama :
-       U ulici Hamdije Kreševljakovića preko puta trgovačko-ugostiteljske škole nalazi se njihova prodavnica u kojoj se većinom prodaju dekorativne tkanine.
-      U istoj ulici samo malo niže prema parku Atmejdan, u zgradi poznatijoj kao Papagajka, da budem preciznija sa njene strane koja gleda na Miljacku, nalazi se prodavnica pribora i dodataka za šivanje, trakica, dugmadi i svega ostalog što je poznato pod nazivom pozamanterija. Tu takođe možete naći i konac i igle za šivanje kao i mnoštvo raznih drugih sitnica. 
-       U maloj zgradi pored Papagajke, takođe okrenuta prema Miljacki, nalazi se prodavnica modne metraže u kojoj možete naći mnogo vrsta raznih materijala.  Tu se takođe pored onih jeftinijih mogu naći i neki dizajnerski materijali po nešto višim cijenama.  U svakom slučaju izbor materijala je za svačiji ukus i za svačiji džep.
-       Sljedeća prodavnica je u ulici Telali na Baščaršiji, a na Baščaršiji se nalazi i još jedna u ulici Abadžiluk (duž tramvajske pruge prema Vijećnici). Ova prodavnica je meni lično najbolja, jer su materijali lijepo poredani i sve se može na miru pregledati bez sudaranja sa ostalim kupcima. Konci i pozamanterija se takođe prodaju mada je izbor nešto manji.

U svakoj prodavnici Sanny Genny može se kupiti i pribor za šivanje i ostalo, samo je asortiman različit.

Na Baščaršiji preko puta ćevabdžinice Željo2 nalazi se još jedna prodavnica metraže. Ne znam kako se firma zove, ali radnju ne možete promašiti. Koliko sam vidjela imaju uvijek lijep izbor dezeniranih satena.

Na Baščaršiji u ulici Sarači preko puta česme kod Begove džamije je prodavnica materijala u kojoj ima veliki izbor sirove svile. Mislim da su materijali nešto skuplji, ali opet sa sigurnošću ne mogu tvrditi, jer sam tu ušla samo nekoliko puta i to jako davno.

U ulici Muvekita nalazi se prodavnica Profitex koja nudi ekskluzivnije materijale, dizajnerske i slično, po višim i veoma visokim cijenama (barem za moje pojmove). Ako tražite neki poseban materijal za neki poseban odjevni predmet vjerovatno ćete ovdje naći, mada ne mogu ništa više da kažem jer tu ne zalazim.
U neposrednoj blizini, tačnije u ulici Jelića, je prodavnica Ukras koja ima jako ograničen izbor (do deset vrsta materijala), ali ponekad se tu može naći prilično dobar keper ili čvrst denim – to su one vrste materijala koje u principu rijetko kad trebaju, ali kad trebaju onda baš trebaju.
Ako izlazite iz Jelićeve na ulicu Mula Mustafe Bašeskije odmah do tramvajske pruge nalazi se jedna mala prodavnica metraže na kilo. Mislim da je kilo 20 maraka, a ako informacija nije tačna izvinite, dugo nisam tamo ulazila mada često prođem pored.
Odmah do nje je i novootvorena prodavnica Kaftan, jako lijepo uređena, sa mnošvom lijepih materijala za svečanu i svakodnevnu odjeću i velikim izborom ukrasne dugmadi, trakica i ostalog pribora. 
Između Drvenije  i Čobanije, tačnije preko puta Pedagoške akademije je prodavnica konfekcije i metraže. Lako ćete je naći jer se nalazi na parkingu tačno preko puta Pedagoške akademije. Ako malo bolje pogledate tu možete naći dobrih materijala po pristipačnim cijenama.  
Pribor za šivanje može se naći u prodavnici Bagat, ulica Hiseta, na Marin Dvoru (gleda na tramvajsku prugu). Osim toga ovdje se možete obratiti ukoliko imate neki kvar na mašini ili joj treba radovni servis, a i ako kupujete novu mašinu.
I ima jedan čiko koji na pijaci Sirano drži malu radnju krcatu priborom za šivanje i drugim sitnicama, pa se isplati i kod njega svratiti ako vam nešto zatreba. 
Bila sam dobila informaciju da je radnja na iranu zatvorena, a onda mi je jedna čitateljica bloga javila da nije, pa da znate - radnjja na Siranu radi (to me posebno raduje).
U ulici Zmaja od Bosne, od Pofalića prema Socijalnom, u nizu prodavnica među kojima se nalazi prodavnica Primus Balkan (nju navodim kao orjentir), nalazi se jedna mala prodavnica metraže na kilo. Tu se mogu naći zgodni dekorativni materijali, zavjese,materijali za presvlačenje namještaja, a u drugoj polovini prodavnice materijali za odjeću.Ponekad imaju lijepog lana (mada je izbor ograničen na dvije ili tri boje) ili žerseja sa manje ili više elastina. Kilogram materijala je 20 KM. Pribora za šivanje ovdje nema, ali imaju u ponudi nekoliko vrsta cintelina različite debljine i boja. I dosta restlova koji se mogu iskoristiti kao postava za torbe i slično. 

U Robotu na Socijalnom se nalazi prodavnica metraže. Sad ću vam slagati, je li Mitex ili Profitex - to ne znam, ali uglavnom koliko sam vidjela ponuda je usmjerena na malo "ozbiljnije" materijale. Možda ako vam treba za kaput, kostim sa suknjom ili pantalonama možete ovdje naći neki materijal koji je za to pogodan.

U ulici Envera Šehovića (blizu buregdžinice MM) su dvije radnjice s metražom - u jednoj je izbor loš, a preko puta je mala prodavnica Kašmir  i ima super izbor materijala i šivaćeg pribora.

U ulici Džemala Bijedića, tačnije u onoj velikoj zgradi koja gleda na tramvajsku prugu preko puta DZ Omer Maslić), takođe je prodavnica metraže koja je malo skuplja, ali izbor je jako dobar.

Na otvorenoj pijaci na Otoci ima nekoliko štandova sa materijalima, uglavnom za store, prekrivače i sl. ali ima i materijala za odjeću. Također ima jedna teta koja prodaje pribor za šivanje, ima milion điđa (dugmad, konci, trakice, gume, nitne te bobice i kukice, žice i sl. za izradu nakita).
 
U Titovoj ulici nalazi se prodavnica metraže Dinally. Materijali su jako lijepi, cijene u rasponu od prhvatljivih do skupljih. 

Ako neko ima informaciju o dijelovima grada Alipašino polje, Dobrinja neka stavi u komentare pa će i to ući u post. 

Ovo je informacija koju sam dobila od jednog posjetitelja bloga i prenosim je kako je napisana, a odnosi se na Dobrinju.

Imaju dvije stvarno dobre prodavnice u ulici Bulevar branilaca dobrinje ( u šetalištu ) 
Prva je "MITEX" sa odlicnim izborom metržne robe. Cijene uglavnom jako pristupacne (po meni vjerovatno najbolja prodavnica metraže u Sarajevu) (odnosno po mišljenju posjetioca koji je ovo pisao)
Druga je "BAZAR" (odmah pored Konzuma). Sve za krojace rucne radove od pozamanterije, konca, traka, cipki, vunica, rajfešlusa, raznih vrsta igala itd. itd.
Tu se mogu naci jako kvalitetna guma-lastika i traka za zavjesu. Prodavnica nevelika ali dobro opremljena :)

Zahvaljujem se još jednom i ako još neko naleti na neku radnju sa materijalima ili priborom neka mi se javi, pa da stavim ovdje. Tako ćemo stvarno imati sve na jednom mjestu  :)

Mislim da na Ilidži u zgradi stare željezničke stanice još uvijek ima prodavnica materijala, ali nisam sigurna jer u tom pravcu ne idem često pa neka me neko ispravi ako sam pogriješila. 

Ubuduće će svi psostovi sa sličnim informacijama (pribor za pletenje i ostale vrste ručnih radova, hobi pribor, pribor za dječije kreativne aktivnosti i sl.) nalaziti pod kategorijom "Informacije" kako bi se posjetioci bloga mogli lakše snaći. Trudiću se da sve što otkrijem podijelim sa vama. Ukoliko naiđem na neke online prodavnice kod nas ili u inostranstvu takođe ću ih staviti u tu kategoriju.

četvrtak, 8. prosinca 2011.

Nagradna igra na Craft Podroomu

Trk na blog! A možete i na FB.
Linkovi su vam sa lijeve strane.

A ovo je priprema za sljedeći Gugu bazar, a nakon toga za Lucky Market, a nakon toga za...ali moram i je jednom da se smirim, ustala sam u 5:45 (kao i svaki radni dan) i cijeli dan sam izvan kuće i na nogama, pa zato odoh sad na spavanje, a javiću vam sve detalje drugi put.



Laku noć.

srijeda, 7. prosinca 2011.

Stolica

Po izgledu ove stolice vidi se daje neko proveo i previše vremena ispred kompjutera.


Nećemo sad imenovati tu osobu ;), nije važno - važno je kako stolica sada izgleda.


Iz svoje mini zalihe materijala izvukla sam jednu jastučnicu od čvrstog pmučnog platna i iskrojila je po obliku stolice. U porub sam uvukla gumu i dodano je zategla tako da ostane na stolici i ne pomjera se dok se sjedi.

Evo i cijele stolice.


Ako se ova navlaka vremenom izliže i podere poslužiće kao šnit za krojenje neke nove.

Craft Podroom se sprema za učešće na Lucky Marketu 3 koji će se održati od 16.-18. decembra, a uskoro ćemo staviti više detalja o tome. Za sada vrijedno radimo iskorištavajući svaki dio slobodnog vremena da osvježimo ponudu na našem štandu.


A pripremamo i jedno malo iznenađenje pa ne zaboravite da s vremena na vrijeme svratite na Craft Podroom blog ili Facebook stranicu.


(I ponovo imam pitanje: zašto mi blogovi kojima sam se pridružila putem onog followers fazona nisu prikazani na profilu kao lista blogova koje pratim. Još sam kliknula da ih pratim javno, i da se mogu vidjeti na profilu takođe. Pokušala sam d ih stavim ručno pomoću dugmeta dodaj i uspijem da ih dodm i vide se sve do momenta kada zatvorim profil. Kada se vratim na profil nema ih. Help, u čemu je kvaka?)

Odoh sad da iskoristim ovih 15 minuta dok I. nije došla. Kako? Pletenje, pletenje...šal samo što nije gotov jupiiii!!!

nedjelja, 4. prosinca 2011.

Šivanje i prepravke

Odavno nisam imala priliku da pokažem šta sam šila i prepravljala.
Ponestalo mi je stvari za prepravke u ormaru, pa ću uskoro morati da sve prerovim ponovo i vidim da li sam slučajno nešto propustila, neku stvarčicu koja bi se mogla malo poboljšati, oduzeti joj ili dodati nešto kako bi joj se udahnuo novi život. Još u vrijeme starog bloga odlučila sam da odustanem od previše ukrašavanja, dodavanja puno detalja ili ukrasa na odjeću i da se fokusiram više na jednostavnost i mogućnost kombinovanja. Cilj mi je da sve što napravim može da se kombinuje sa najmanje tri, a poželjno je sa što više moguće stvari koje već imam. Kada konačno završim bluzu i suknju koje sada šijem pokazaću vam na šta mislim, a do tada sam uspjela da ugrabim sat vremena slobodno da pokažem šta sam šila i prepravljala u zadnje vrijeme.

Koliko životaima jedna običn teksas jakna?
Sudeći po ovoj mojoj do sada dva, a ovo joj je treći.


Nedavno sam gledala Super talent na Novoj TV (btw. to je osim Kako sam upoznao vašu majku jedino što gledam na tv-u) i vidim Ninu Badrić u super slatkoj teksas jaknici bez kragne, sa izezom oko vrata. I pomislim: Ooooo, hoću i jaaaa takvu!!!
Odosno: Ooooo, hoću i ja da napravim takvu!!!
Nije mi trebalo dvaput reći. Stara teksas jakna, već jednom prepravljena, makaze, malo kose trake za obrub oko vrata, skraćivanje rukava, malo sužavanja i strukiranja i voila! Sada i ja imam super slatku teksas jaknu koja ide apsolutno uz sve.


Uvijek je problem kada sam sebe slikaš. Od dva moguća fotografa u kući jedan se glupira sa aparatom (I.) drugi ima druga posla (tata). Pa se snalazim kako umijem. Kapa je na glavi zbog neuredne frizure, naočale su na nosu zbog ultra, mega podočnjaka (užasan mi je tempo ovih dana, užasan, i to se vidi na mom licu i te kako).

Detalj na rukavu...


Rukave sam skratila na 3/4 i oko izrezanog šava opšila crnom kosom trakom sa bijelim tufnicama.



A oko vrata crno bijela kosa traka.

Haljina je šivana ovo ljeto.  To je najobičnija haljina bez rukava, najjednostavnijeg mogućeg kroja, bez ukrasa osim ove male trakice oko vrata, koja podsjeća na volančić.


Takva kakva je stvarno je pun pogodak,r se može kombinovati sa svim i svačim i ljeti i zimi, nositi uz majice i helanke kada je hladno, sama kada je vruće, uz teksas jaknu kao na slici gore, u kardigan, tuniku...najmanje deset kombinacija sam smislila.

Osim ovoga sašila sam i tuniku od tamno sivog žerseja sa šarenim obrubom oko vrata, od žersej trake.



I još jedna brzinska prepravka dodavanjem detalja u obliku malog volana oko izreza karirane bluze.



Do sada sam vas već sigurno smorila količnom fotki, a?

Zato još malo glupiranja pred ogledalom sa mojim super cool "muha" naočalama...


..i kidam odavde :)

četvrtak, 1. prosinca 2011.

Čizmica od filca na brzinu i malo pletenja

Sinoć mi je I. rekla da bi umjesto fizičkog u školi sutra (tj. danas) trebali imati likovno i da će na likovnom da prave čizmicu za poklone.  U razredu imaju običaj da za Novu godinu svako nekome nešto pokloni, naravno ne svako svima, već izvlače imena i svako dobije po jednog druga ili drugaricu kojoj uruči poklončić za Novu godinu zadnjeg dana u polugodištu. Ove godine prave i čizmice za poklone i trebali su donijeti crveni i bijeli materijal i konac i iglu.
Kod mene u kući krpica svakavih, u kesama ispod stola nagurane, ali crvenih ni za lijeka. Gdje da nađem crvenih krpica u pola deve uveče. Da je barem učiteljica najavila taj projekt malo ranije! Jedva iskopah neke ostatke od crvene haljine i poslah je u školu sa njima. Vratila se ljuta kao puška. Krpice su bile premalene da se napravi čizmica. Provela je čas pomažući drugaricama da naprave svoje. Bruka i sramota :lol: da ona od sve djece ne donese krpica kao treba jer njena mama šije i kako to da nema crvenih krpica malo većih i kako to da baš crvenih krpica nema i šta će ona sad, mora da napravi čizmicu i donese je sutra u školu. Naravno i to mi je saopštila u pola osam uveče, pa sve i da sam mogla, dok bih došla do prve otvorene prodavnice materijala ona bi se već zatvorila. Šta ćemo sad? Pravi čizmicu od onog šta imaš, a to je komad nerandžastog filca koji je ostao od kapica i šalova koje šijem za sljedeći Lucky Market.

Da ne govorim da je danas dan loših vibracija, jer više ljutnje, prigovaranja, kenjkanja, prenemaganja i ostalog ne vidjeh i ne čuh odavno. Pa se nešto što je trebalo da izgleda kao zabava za kraj dana pretvorilo u rad pod prijetnjom da će za kaznu ostati u svojoj sobi do spavanja. To ju je resetiralo i na kraju je napravila čizmicu sasvim sama, osim što sam ja zalijepila Deda Mraza i stavila pompone.

Dozvolila mi je da slikam za blog, ali s obzirom da je još ljuta "nemoj slučajno mene da uslikaš". Umor od školskih i drugih obavezauzima polako svoj danak. Ovakve nervoze biće još više kako se kraj polugodišta približava.


I tako...čizmica će po njenom mišljenju biti najružnija u cijelom razredu i nema toga ko je može ubijediti u suprotno.

Umjesto da se prepirem sa njom rekla sam joj da ode u kupatilo i stavi nogice u lavoras toplom vodom u koju sam stavila par kapi lavande, nakoon toga čaj od kamilice...misim da joj je pod hitno trebalo nešto za smirenje :))).

Za kraj, kako sam obećala anonimnoj gošći iz knjige iz koje učim pletenje načini na koje se dodaje nova nit vunice bilo da se radi o onoj iste ili onoj različite boje. Nadam se da nije problem što je na engleskom. U knjizi imam tri načina: napočetku reda, u sredini reda i treći način razdvajanja niti. Danas sam u potrazi za još nekim jednostavnim načinom našla na internetu savjet da se nova nit jednostavno o uvrne oko stare (odnosno zasuče) i na taj način spoji i onda se samo nastavi plesti.

Malo sam se zeznula kod postavljanja - zadnja slika je u stvari prva, predzadnja druga i tako sve do prve koja je zadnja :)










I odoh sad da se zasluženo onesvijestim.